SLOVACI OTKRILI POZADINU PRIČE O KOJOJ SE U HRVATSKOJ PRIČALO DANIMA 'U HNS-u su to željeli napraviti, ali mi smo to odbili'

Iskreno, očekivali smo nešto strože postavke, kako je to već danas u svijetu modernog nogometa. Dakle, slovačka reprezentacija priprema se za utakmicu s Hrvatskom u svom stalnom kampu, to je olimpijski centar u Šamorinu, mjestašcu tridesetak kilometara od Bratislave. I u njega, jednostavno, uđete. Šećete kamo želite, fotografirate, izađete na teren. Nitko vas ništa ne pita. Onda uđete i u hotel, koji je dio toga kampa, primijetite za stolom slovačkog izbornika Pavela Hapala i ne želite baš prilaziti dok je u razgovoru sa svojim suradnicima. Međutim, odjednom dolaze kamere, snimaju ih za stolom, praktički “ulaze u zagrljaj” izbornika i Mareka Hamšika. I nema tu previše pompe, među gostima hotela ima i običnog puka, ima i ostalih sportaša koji marljivo treniraju.

Tomo Ničota

Poput Bjelolasice

Nekad smo sličan centar, dobro, u malo manje modernom izdanju, imali na Bjelolasici. Uvijek ista priča, svi su nas prestigli po uvjetima. Gimnastička dvorana, teretane, rehabilitacijski centar, bazeni, hipodrom, restoran, pa opet neki travnjak, zatim “plac” koji još nije iskorišten. Ali će biti. Stadiončić s natkrivenom tribinom, atletski stadion... I uvijek ista pitanja kad im kažemo da mi takvo nešto nemamo, pitaju za rezultate: “Kako to, kako to?” Ha, možda su... Nećemo više o tome, vratimo se nogometašima, dostupnijima nego što smo naviknuli.

Zanimljivo, press konferencija izbornika Hapala bila je zakazana u 14.45. Sjeli smo na mjesto u, opet, modernoj dvorani, zadubili se u internet, “čekirali” što je rekao izbornik Zlatko Dalić, pročitali da Rakitića neće biti na Rujevici.. Odjednom, tapšanje po leđima i pružanje ruke.

- Hello!

Bio je to - Pavel Hapal. Slovački izbornik ima taj običaj. Po ulasku u prostoriju išao je od jednog do drugog novinara, a bilo je tu tridesetak ljudi, osobno ih pozdravio, pružio ruku. Nažalost, uvjeravaju nas da je “hello” jedna od rijetkih riječi engleskog koju je naučio, pa još uvijek nekako pokušavamo dogovoriti intervju na nečemu što zajedno znamo pričati. Možda i upali, vidjet ćemo. No, nakon što je sve pozdravio, uz glasnogovornicu Moniku sjeo je pred mikrofone i - čekao. Stigao je, naime, sedam-osam minuta ranije i mirno sjedio sve do 14.45. Kad je čovjek za tonskim pultom dao znak da je sat otkucao, moglo je početi. Tek tada. Puno smo toga prošli, puno ovakvih “evenata” na različitim razinama, ali ovakvo što, teško se sjetiti.

Ne morate biti vidoviti da biste znali kako je glavna tema i najviše pitanja vezano za utakmicu s Hrvatskom. Iako, Slovaci u zadnjem kolu još igraju i s Azerbjadžanom. Kako će Hrvati bez Lovrena i Vide, može li ih se iznenaditi na njihovu terenu, kako nakon onog debakla u Trnavi nadati se ičemu? Ali, taj Hapal, praktički, utakmicu u Trnavi niti ne spominje.

- Ne želim gledati unatrag i nisam kasnije pričao s igračima o tom porazu. Bitno je da su odlično odgovorili poslije Trnave i pobijedili Mađarsku. Očekujem da jednako dobri budu i sad protiv Hrvatske - rekao je izbornik Hapal i otpio gutljaj vode te, naravno, nahvalio Hrvatsku.

- Hrvatska je favorit, bolja momčad. Oni su drugi na svijetu, ali bit će to teška utakmica, pritisak je na obje momčadi. Na Hrvatsku možda i veći, jer je već mislila da će biti na Euru. Mi idemo tamo po pobjedu, idemo iznenaditi naše navijače, idemo iznenaditi svijet. Ali, ne volim govoriti igračima da mi tamo moramo dobiti, ja kažem “želimo dobiti”.

A onda smo dobili odgovor i na “to” pitanje. Dakle, jesu li Slovaci zaslužni što s Hrvatskom ipak igraju na Rujevici, a ne u Maksimiru? Puno se toga pisalo, o podmetanjima u HNS-u, o tome kako je sve bio samo “probni balon” nekoga za nekoga. No, izbornik Hapal potvrdio je da je tu bilo nečega i da je presjekao Slovački savez.

- Igra se u Rijeci, jer su Hrvati mislili kako će dosad već biti na Euru, pa su se odlučili za manji stadion. Onda su htjeli to promijeniti, koliko ja znam, naš Savez nije bio za tu opciju. Čisto iz logističkih razloga, već su bili u Rijeci, pogledali uvjete, rezervirali hotele, neki navijači su već bukirali put. Ali što se nogometa tiče, nije to neka razlika, teren je jednako velik, atmosfera će također biti odlična.

I oni mijenjali

Međutim, s tom pričom zanimljivo je da su Slovaci, istovremeno, promijenili mjesto odigravanja te zadnje utakmice s Azerbajdžanom. Naime, po prvotnom planu trebao se susret igrati na novom stadionu u Bratislavi, gdje je Slovačka nedavno ugostila Paragvaj u prijateljskom susretu. Međutim, igrači i izbornik požalili su se da travnjak nije najbolji, da mu “treba još vremena” i Savez je reagirao.

- Pavel Hapal, nakon razgovora s igračima, rekao je da bi bio sretan ako možemo igrati na boljem terenu nego što je u Bratislavi. Odmah smo odgovorili. Razgovarali smo s azerbajdžanskom stranom, koja je morala pristati na promjenu mjesta održavanja, jer smo prethodno prijavili stadion u Bratislavi. Azerbajdžan nije imao problema s tim i zamolili smo UEFA-u da to promijeni. S obzirom na karakter protivnika, za nas je vrlo važno igrati na dobrom igralištu. Azerbajdžan će se braniti i bit će ga teško probiti, bitno je da je travnjak dobar - priznao je u razgovoru za slovačke medije predsjednik Saveza Jan Kovačik.

Nisu Slovaci ni mislili da će ova utakmica u Rijeci biti toliko bitna, više su gledali prema dvoboju s Azerbajdžanom. Sad su ipak promijenili kurs, Hrvatska im je prvi i glavni fokus.