Sergije Krešić je jedini intervju na odlasku iz Hajduka odlučio dati Slobodnoj Dalmaciji, nudeći istinitu i malo širu priču u prilog anatomiji nerazjašnjene i duboke krize jednog od povijesnih fenomena Splita. Krešić je zbog odnosa u Hajduku, koji su već godinama daleko od visoke profesionalnosti, dospio u delikatnu situaciju kao većina stručnjaka u zemlji kojom vlada neznanje, ili kako nekidan reče Prosperov Novak Stankoviću u Nedjeljom u dva “glupani su besprijekorno raspoređeni”…
Naravno da se Krešić, kao priznati stručnjak u elitnom španjolskom nogometu gdje je radio četvrt stoljeća i sa svojim ekipama pobjeđivao Cruyffa, Guardiolu, Luis Aragonesa, Van Gaala, Rainierija, Hiddinka, Del Bosquea, Luxemburga i druge osjetio zabrinutim ne samo za svoj ugled i profesionalnu etiku nego i za Hajduk kao instituciju koju izuzetno cijeni, budući se od 2007. dva puta Hajduku stavio na raspolaganje, ali – kako ispada - oba puta uzalud.
- Odlazim umjesto drugih. A razlozi su više puta konkretno istaknuti u mojim upozorenjima i zahtjevima za poduzimanje mjera koje nikad nisu poduzete. Nisam na to navikao u svojoj španjolskoj praksi gdje sam potpisao 22 profesionalna ugovora. Ne, ovo mi se nikad i nigdje nije dogodilo. Pročitajte raskid ugovora! Hajdukova uprava sama pismeno priznaje da jednostrano raskida ugovor sa sportskim direktorom “iz razloga za koje on nije odgovoran“. A tko je onda odgovoran za znatnu svotu novca koju će Hajduk potrošiti plačajući naknade tih raskinutih ugovora ne samo sa mnom, nego i s trenerom Mišom Krstičevićem, te s Fredijem Fiorentinijem poslije više od 20 godina rada u klubu?!
Morate znati da se vjerojatno računa da ćete šutjeti kako biste dobili što vas pripada, jer to svi rade kad odu prije isteka ugovora.
- Molim? Pa dug se uvijek naplati, prije ili kasnije! A pitanje struke ću sam riješiti.
A zašto niste tako riješili i probleme u slučaju svog odlaska otprije pet godina kad ste bili trener?
- Možemo i o tome, vrijeme je da i to otkrijem jer se svih ovih godina svašta nagađa zbog tog mog odlaska nikad potpuno razjašnjenog. Međutim, tada sam otišao po svojoj odluci, iz privatnih, familijarnih razloga ali u vezi s Hajdukom, a danas ne odlazim po svojoj volji, nego sam potjeran! Tom prigodom sam oprostio Hajduku 680.000 eura neto, koliko me pripadalo za trogodišnji ugovor, što znači da je ušteda kluba bila duplo veća.
Meni u stvari od početka nije jasno tko vas je otjerao, a još manje tko vas je doveo. Naime, nije mi jasno niti to zašto ste ovamo opet došli kad ste već jednom otišli pod tim nerazjašnjenim okolnostima, a još manje mi je jasno zašto ste uopće ikad došli, pa čak i onaj prvi put? Recimo, moguće je vratit se sa svjetionika. Ali iz Španjolske?!
- Prvi put me zvao predsjednik Branko Grgić, a ovaj put predsjednik Marin Brbić. Hajduk je za mene uvijek bio svetinja, a drukčije i ne može biti jer sam od svoje osme godine vezan za Hajduk pa tamo gdje srce vlada, um baš i ne caruje...
Bravo za dosjetku, a sad idemo kronološki.
- Dakle, ujutro, 11. travnja ove godine, 15-tak dana prije nego sam smijenjen, poslao sam mejl predsjedniku Hajduka Marinu Brbiću u kojemu ga upozoravam na kritično stanje vezano za trenera i prvu momčad. Osjećam odgovornost kao sportski direktor zbog opasnosti od teških posljedica za klub. Dva mjeseca prije toga, na startu ove polusezone u 2013. oduzete su mi sve kompetencije za prvu momčad.
Zašto odmah niste podnijeli ostavku?
- Padne vam to odmah na pamet, ali osjećate i odgovornost. Sve zavisi kakav ste profesionalac, pitanje etike, savjesti… A ja sam odmah po dolasku predložio da do kraja 2012. radim za jednu kunu mjesečno. Dok ne uvidim kamo sam stigao, što se ovdje događa, pa da na temelju analitičke procjene stanja u klubu ponudim i rješenja. To mi se činilo poštenim jer sam mogao i pretpostaviti da su problemi dublje prirode. Međutim, uprava to nije prihvatila, nego da ugovor mora imati neki iznos... makar na kraju ne dobio ni tu kunu.
U biti, ipak ste potpisali za tu jednu kunu ali da ni to nije sigurno.
- Toliko o kuni. Međutim, moj najdublji motiv bio je nešto stvoriti. Pa sam zato imao i dubljih pitanja. Očekujete li od mene da vam budem štit, pitao sam, da u kriznim trenucima poslužim upravi kao obrana? Ili vam trebam kao stručni kreator perspektive i projekta Hajduka. Naime, štit nikome ne bih bio, a kreirati sam spreman i za manji novac kad je Hajduk u pitanju.
Katastrofa! Pa tko išta radi u Hajduku a da nije zbog novaca!?
- Da, ali ste i vi upoznati da članovi Nadzornog odbora rade bez naknade na uštrb svog dragocjenog slobodnog vremena. Njima je to hobi pa se ipak žrtvuju. Kako onda neću ja ako je meni moj hobi ujedno i moja profesija.
Brbić se očito uvrijedio zbog vašeg mejla 11. travnja?
- Moj zaključak je da sam smijenjen zato što sam većinu uvrijedio svojim procjenama i upozorenjima. Upozoravao sam predsjednika Brbića više puta i prije 11. travnja, a svako moje upozorenje izazvalo bi rezanje mojih ovlasti.
I nikad vam ništa nisu ispisali?
- Nikad! Navikao sam poštovati klupsku hijerarhiju, a vjerovao sam ipak u pozitivan razvoj događaja u Hajduku. Jer kako ne bih vjerovao ako vas zove toliki broj velikih uglednika u svojoj profesiji, biznismena, doktora, profesora, odvjetnika, ekonomista… Bio sam uvjeren da i oni tako tretiraju mene jer su me i zvali kao stručnjaka. Ipak sam vjerovao da će sve doći na svoje.
A što ste mislili o treneru?
- To sam vam i rekao u lanjskom intervjuu za Slobodnu. Krstičević je meni ostao u sjećanju kao visoki profesionalac iz igračkih dana. A sad, kao trener, iznenadio me neadekvatnom i nepotrebnom agresivnošću u komunikaciji, no kao direktor nisam htio dolijevati ulje na vatru. Mnogi mi zamjeraju što nisam sjeo na klupu. Procijenio sam da je i Krstičević izabran kao i ja po visokim kriterijima, pa da zato Hajduku ne trebaju dva trenera na klupi.
Možda je to ipak pretjerana suzdržanost s vaše strane? Štitili ste mu autoritet?
- Pa to i jest posao sportskog direktora, da podiže autoritet treneru. A kako je sportski direktor po klupskoj hijerarhiji ili sistematizaciji radnih mjesta iznad trenera, onda bez obzira, jesam li to ja ili netko drugi, trener uz mene ne bi bio prvi nego drugi čovjek na klupi, pa tako usred utakmice?!
Uza sve to izgleda da vas dvojica nikako niste mogli skupa?
- Takve diletantske procjene me nerviraju. Jer nije bitno sviđamo li se mi jedan drugom, naš odnos mora biti utemeljen na profesionalnom odnosu.
Pa to onda vrijedi i za vaš odnos s upravom i predsjednikom?
- Tako je, no malo pomalo će se ispostaviti da predsjednik Brbić ne zna puno o našem poslu. Zato nas je i potjerao na kraju svu trojicu, tako da taj kao pozitivni šok bude najpozitivniji samo njemu. Pismeno sam se obratio i dr. Paladinu i odvjetniku Pavasoviću.
Što ste to Brbiću uvredljivo rekli u mejlu 11. travnja?
- Da se klub po pitanju nogometne struke vodi potpuno amaterski. Upozoravam ih pismeno da već dva mjeseca nemam ovlasti sportskog direktora, da mi to nikada nisu dali pismeno, da ne znam jesu li bitne stvari za budućnost kluba dogovorili mimo mene sa trenerom, da se mora misliti o idućoj sezoni i ljetnim prepremama te o transferima i kreiranju momčadi za jesen a da su me u tim poslovima spriječili. Da me strah kako će se sve to odraziti na klub, nikako dobro! Sve sam argumentirao. Podsjetio i to da sam pismeno tražio stegovni postupak protiv trenera koji je predsjednika i mene počastio psovkama koje su već poznate javnosti. Ali ni do danas nisam dobio odgovor na ta pitanja. U kojoj ozbiljnoj tvrtki bi to prošlo nekažnjeno? Ništa se ne poduzima nego smjenjuju onoga tko je upozoravao i time samo čuvaju svoj status a ne Hajduka.
I vi biste već tada smijenili Krstičevića?
- Zbog onih uvreda bez sumnje, mi smo sportski klub, prije svega odgajamo mlade. A odgajati se ne može bez osobnog primjera. Međutim, kad se taj logični potez nije povukao u odgovarajućem trenutku, onda to nije trebalo raditi ni sada. Jer nije bilo tog rezultatskog razloga koji se navodi. Da je ugrožen plasman u Europu?! A već sutradan za novog trenera kažu da Europa nije imperativ. Kakav nonsens. Narušena hijerarhija i organizacija rada u klubu predsjednika Brbića dovode u situaciju da preskače sportskog direktora, pa se sam dogovara s trenerom o pitanjima struke što postaje glavnim generatorom problema i situacija se samo pogoršava.
Zašto bi Brbić pristao na tako lošu situaciju?
- Sve je to neznanje i neiskustvo u vođenju nogometnog kluba. A moja pismena komunikacija izazvala je najvjerojatnije bojazan za nečiji status. Zato valjda nikad nisam dobio nikakav pismeni dokument na koji bih se mogao pozvati. Niti na moj mejl Brbiću 11. travnja. Navodno je Brbić reagirao samo svojim mejlom članovima Nadzornog odbora. A poslije više nitko nije od mene tražio nikakvo dodatno obrazloženje. Što znači da im je sve bilo jasno. Uslijedila je smjena.
Pa nije vas smijenio sam Brbić?
- Nije, u odluci o raskidu ugovora piše da je na prijedlog uprave Nadzorni odbor dao suglasnost za donošenje odluke o smjeni. Informiran sam da odluka nije bila jednoglasna. A 29. travnja me nazvao Brbić i ispričao se što mi to govori telefonom. Prvo je kazao da su smijenili Krstičevića. Pitao sam a zašto, na što je kazao da su smijenili i mene.
Kako je moguće da recimo slučaj Plazonić bude atomska bomba za jedan Hajduk?
- Nakon dogovora predsjednika i trenera da se Plazonić priključi prvoj momčadi, o čemu sam saznao naknadno, predsjednik je tražio moje mišljenje. Dao sam kratku analizu sa zaključkom da nam igrač nije neophodan. Ako sukob tražiš, uvijek ga možeš izmisliti, a finale je poznat. Svađe nije bilo, jedino nekulturno ponašanje trenera. Svaka ptica svojim glasom pjeva. Očito je da vlada autoritet sile a ne znanja. Upravo tako se klub ruši, stepenicu po stepenicu. Umjesto smjene “agresora“ da tako kažem, vodstvo kluba je procijenilo da je bezbolnije smijeniti, dakle žrtvovati svu trojicu. Valjda to isto vodstvo shvaća ujedno i to da time još više ruši upravo sebe, svoj autoritet i kredibilitet.
Sergije, ajde obećaj čovječe nešto: Nemoj se više vraćat u Hajduk.