Vijest da bi Andrija Balić (21) mogao na posudbu u Hajduk bila je povod za intervju s mladim igračem Udinesea, koji je rado pristao na razgovor. Trenutno je u svom Dugopolju, na odmoru od talijanskoga prvenstva, i čeka povratak u Udine idući tjedan, kada bi trebao znati nešto više o tome hoće li nastaviti u Udineseu ili će otići negdje gdje bi više igrao, ne bi li bio što spremniji za Europsko prvenstvo do 21 godine, koje mu je velika želja.
Odmah smo krenuli u glavu: ima li što od povratka u Hajduk?
- Moram biti iskren i reći da ne znam ništa o tome. Nitko me nije zvao niti išta pitao, samo sam se probudio i vidio niz poruka koje su mi stigle. Prijatelji su mi slali slike iz novina pa sam pročitao. Tako da ne znam ništa niti me je itko kontaktirao. To je sve što znam i o tome ne mogu reći puno.
Odlično je bilo
U nekoj teoriji, biste li voljeli opet zaigrati na Poljudu?
- To svakako. Ali što i kako, to ćemo vidjeti u budućnosti.
Treća vam je godina u Udineseu, u koji ste otišli jako mladi. Ne igrate onoliko koliko biste htjeli, kako to da niste već na nekoj posudbi negdje u Italiji?
- Prošle sam sezone igrao 25 utakmica, što se toga tiče, bilo je sve odlično. Ali prošle sam godine u svibnju “sredio” koljeno i operirao ga, tako da sam dva mjeseca bio “out”. U novu sezonu ušao sam ozlijeđen. Kada sam se oporavio, nešto sam opet počeo igrati, a onda mi je otišao kvadriceps na mjesec dana. Onda sam se oporavio od toga, da bi nakon dva tjedna otišao i drugi put. I onda sam nakon oporavka opet ozlijedio isti kvadriceps, tako da sam praktički pet mjeseci ozlijeđen. Posljednjih sam mjesec dana zdrav, zadnja sam dva tjedna sto posto spreman. Stoga nisam ni očekivao da ću igrati, zbog ozljeda. Samo su me ozljede kočile ove sezone jer da sam bio zdrav, sigurno bih igrao. A što se tiče posudbe, tražio sam je i prošle godine i ovo ljeto i tek kada sam došao; problem je što me ne žele pustiti. Predsjednik traži da sam s njima kao dio momčadi, ali ćemo sada vidjeti. Vjerojatno bih trebao nekamo ići. Nije još sigurno, ali bi trebalo biti.
Jesu li neki od problema to što mladi igrači teško ulaze u Serie A te taktička obučenost i prilagodba?
- Što se taktike tiče, ona nije problem, kada sam tek došao gore, taktiku sam odmah usvojio. Prva su mi tri trenera bili Talijani, nije bilo velike razlike; što sam naučio kod prvoga trenera, u prvih pola godine, vrijedilo je i kod drugih. Jedino ako nemaš ništa u glavi, onda trebaš ponavljati svaki dan. Više je to do trenera jer oni za mladog igrača kažu da ima vremena pred sobom, a oni svi idu na rezultat. U ovom trenutku želim otići jer nema tu puno neke igre, sve je puno nabijanja. Tko nabije, dobije. Taktički nije teško, ali jest zahtjevnije u odnosu na Hrvatsku.
Dosta se trenera promijenilo u Udineseu otkako ste tamo, je li vas to poremetilo?
- Istina, čak osam. Poremetilo me i jest i nije. Taman se navikneš na jednoga, on me vidi kakav sam i što sam, a onda dođe drugi pa se kod njega treba ponovno dokazivati. Kažem, jest i nije problem.
Kakva je momčad? Stalno ste u borbi za opstanak, nije lako...
- Točno, nije lako. Dosta je mladih igrača, nemamo što težiti gornjem dijelu, znamo da smo dolje. Cilj je ostati u ligi. Udinese ima običaj kupiti mladog igrača pa ga poslije prodati, tako da smo svi mladi, samo su dvojica preko 26 godina.
Kod Igora Tudora ste igrali, premda on i nije bio dugo kada je prošle sezone na kraju osigurao opstanak.
- On je vodio Udinese četiri utakmice, prve sam dvije igrao, u trećoj sam ušao, a tri dana prije četvrte utakmice ozlijedio sam koljeno. On je bio kratko, a zašto je otišao, što je bilo, zaista ne znam razloge.
Kakvu igru forsira sadašnji trener Davide Nicola? Jeste li razgovarali o statusu?
- Razgovarali jesmo, ništa posebno, ali sam mu rekao da mi ne odgovara ovakav stil igre. Nisam igrač koji će nabijati i trčati gore-dolje; ja sam igrač koji traži igru, voli loptu u nogama. Sve sam mu rekao, on je dobar trener i nemam što reći protiv njega. Čovjek se bori za sebe, kao i ja za sebe.
Koliko ste napredovali kao igrač u Italiji u odnosu na vrijeme kada ste bili u Hajduku?
- Jako puno. Već prvih šest mjeseci, kada sam došao i znao da neću igrati, nego da je to vrijeme za prilagodbu, puno sam napredovao. Treninzi su intenzivniji, kao i taktika, fizika... Puno sam napredovao po svim pitanjima, samo mi u prošloj polusezoni fali igre, ali sada sam zdrav i nadam se da će to doći na svoje.
Čujete li se s kim od aktualnih igrača Hajduka, iako se kadar dosta promijenio od vašega vremena?
- Nisam nešto puno, jedino vidim Miju Caktaša u Dugopolju kada dođem. Jedini s kim sam u gotovo stalnom kontaktu je Vlašić. S njim se znam oduvijek, otkako smo bili djeca. A od sadašnjih poznajem samo trojicu.
Jeste li se čuli s Lorencom Šimićem, koji se isto spominjao u kombinacijama za Hajduk?
- Jesam, on mi je poslao te vijesti, a vidjeli smo se sad nedavno kada smo igrali jedan protiv drugoga.
Koja vam je trenutno pozicija u momčadi - desetka, zadnji vezni ili nešto treće?
- Oni mene vide na zadnjem veznom, tipa Pirlo, tako me gore i oslovljavaju. Kada sam razgovarao s trenerom, rekao sam mu da sam prošle sezone kod Massima Odda igrao sve na zadnjem veznom, a Tudor me stavio na polušpicu kada je došao. Rekao sam mu da mi je draže biti bliže golu, da mogu zabiti i asistirati, ali ništa mi nije strano jer sam odradio 20 utakmica na zadnjem veznom. Sad me u posljednjoj utakmici stavio na prednjeg veznog.
Kakva je liga generalno?
- Jaka, ne zna se tko će koga dobiti. Jedino Juventus odskače. Ostale možete sve dobiti ako se malo postavite i stavite u glavu da ne igrate protiv Barcelone. Jaka je liga, a lakše ćeš dobiti Milan nego Empoli.
Dolaskom Ronalda u Juventus i još nekim zvučnim transferima koji se spominju Talijani žele vratiti primat, da budu opet što su bili...
- Takve igrače može dovesti samo prvih pet-šest klubova, a ovo dolje nije nešto “vau”. Ovi gore, Juve, Inter, Napoli, Roma, Lazio i dijelom Milan, i to je to. Ali sve ih se može dobiti osim Juventusa. To je nemoguća misija.
Kao i Vlašić, i ja sam tražio posudbu, ali predsjednik me nije želio pustiti
Vi i Nikola Vlašić tandem ste od malih nogu, kadeta, juniora i kasnije s početaka seniorske karijere. On nije podnosio klupu u Evertonu, tražio je posudbu i blista u dresu CSKA-a?
- Napravio je najbolji mogući potez. To je ono što ja želim već dvije godine, negdje igrati, ali me nisu pustili. Deset dana prije kraja prijelaznog roka predsjednik kaže “može”, nađemo klub i sve riješimo, a onda mi dva dana prije kraja kaže “ne možeš nikamo”. Vlašić je napravio pravu stvar, proigrao, vratio samopouzdanje, igra kao sat. Mogu mu samo čestitati, kao što i jesam nakon svega što je napravio. Neka samo tako nastavi. Najvažnije je igrati, a on je pogodio.
Nadate li se sličnom scenariju ako vas puste?
- Ne baš takvom, bitno mi je samo da igram, a ostalo će doći samo od sebe. Znam zabiti i asistirati, nije mi to strano. Trebam samo kontinuitet.