17-GODIŠNJA HANA CVIJANOVIĆ PREDVODNICA NOVE SKUPINE PERSPEKTIVNIH HRVATSKIH JUNIORKI 'Nije mi teško ustajati u 5.30 jer vjerujem da ću doći do OI'

U skromnim uvjetima u kojima se radi nije hrvatskom klizanju lako držati korak s Europom i svijetom. Kad su klizačice u pitanju, već dugo nemamo nekoga tko bi se približio rezultatima Sande Dubravčić ili barem Idore Hegel, posljednje hrvatske pobjednice Zlatne piruete. Ove godine nemamo u Domu sportova predstavnicu u seniorskoj konkurenciji, ali zato imamo perspektivnu skupinu juniorki, u kojoj je trenutačno prvo ime Hana Cvijanović, djevojka koja je u ponedjeljak napunila 17 godina.

Hana je u ožujku bila milimetar do plasmana u finale Svjetskog juniorskog prvenstva koje je održano u Zagrebu, ostala je kratka za samo 0,33 boda. Prije toga je debitirala i na Europskom seniorskom prvenstvu u Minsku i među “velikim curama” zauzela 34. mjesto u kratkom programu. Dobar nastup na Zlatnoj pirueti u rodnom gradu bio bi joj svakako veliki poticaj za nove izazove koji je čekaju u sljedećim mjesecima.

Budna do Šprajca

- Sretna sam, uzbuđena, malo i nervozna, kao i uvijek. Želim dati sve od sebe, predstaviti svoje programe najbolje što mogu i koncentrirati se da napravim sve kako treba - kaže Hana.

Stvaraju li joj nastupi pred domaćom publikom tremu ili izvlače najbolje iz nje?

- I jedno i drugo. Ma, zapravo mi ne stvaraju neku veću tremu, više je to impuls koji me podiže. Volim kad me dođu gledati i podržati svi koji me znaju. Tako će biti i sada, dolaze prijatelji i obitelj.

HKS

Dosad je svake godine radila korak naprijed, pretpostavljamo da je i ove sezone letvicu postavila još malo više?

- Ne volim gledati previše unaprijed, više volim ići korak po korak. Kad gledaš previše u budućnost, često to ne ispadne dobro. Sada me čeka Zlatna pirueta, odmah poslije toga Prvenstvo Hrvatske, pa kreće drugi dio sezone s nekoliko natjecanja i onda ide Europsko prvenstvo u Grazu. U planu je i Svjetsko juniorsko prvenstvo u Tallinnu, iako još nisam ove sezone skupila dovoljno bodova, nedostajalo mi je na natjecanju u Bugarskoj pola boda. Nadam se da ću ovdje uspjeti.

Ipak, ne krije što su joj najveće želje...

- Voljela bih nastupiti na Olimpijskim igrama i biti u finalima europskih i svjetskih prvenstava kroz nekoliko godina. Mislim da je s puno treninga i vjerom u sebe to realno.

Hana je od malih nogu pokazivala veliku posvećenost treninzima i radu. Tako je i danas.

- Ustajem u 5.30, oko 6.15 sam na klizalištu, a 15 minuta kasnije počinje trening. Do 7.30 sam na ledu, pa idem u školu do 14, a poslije nastave opet na trening od 16 do 19 sati.

I poslije Dnevnika na spavanje?

- A neeee. Budna sam svaki dan do Šprajca, ha-ha. Ako izdržim dotad, ako ne zaspim ranije pred televizorom.

Ima li uopće vremena za druge stvari osim škole i klizanja?

- Imam i nemam. Ali, volim klizanje pa mi ni ne treba vremena za druge stvari.

A kako joj ide u školi?

- Idem u Sportsku gimnaziju, treći sam razred i ide mi dobro. Posebno sada, kad nije bilo škole, ha-ha. Ide, ide, uspijevam sve uskladiti. Učim poslije treninga i između treninga i škole. Profesori mi izlaze u susret, ali mislim da sam i ja dobra i da im je lako sa mnom.

Klizanje joj je priuštilo da je već do 17. rođendana vidjela pola svijeta.

- Uvijek uspijem vidjeti nešto od grada. Evo, nedavno smo bili u Taipeiju i imali smo sreću da smo ostali još 3-4 dana i malo razgledavali. Bila sam dvaput u Chicagu, puno puta u Rusiji... Tamo su obično pripreme, pa kad si tamo tri tjedna, naravno da nađeš vremena i za šetnju. Najdraže mjesto? Paaa... Taipei, bilo mi je jako lijepo tamo.

Ima i jednu strast kad su putovanja u pitanju.

- Sa svakog si donesem magnet. Imam ih sad već jako puno, jedino što stoje na vešmašini, a ne u kuhinji, ha-ha.