'A što ste drugo očekivali? Ma vi Hrvati nama uopće niste zanimljivi, mi mrzimo Zvezdu'

Krenuli smo u hotel nešto poslije dva sata. U noći nakon utakmice Hrvatska - Francuska. Prošli malo gradom vidjeti događa li se što. Čuva li srpska policija sve kako je obećala. Oni kordoni specijalaca više nisu bili po centru grada. Djelovalo je poprilično mirno. Sve dok nije zazvonio telefon jednog kolege:

- Evo, Siniši Ostojiću zapalili automobil.

Siniši Ostojiću, prvom čovjeku našeg rukometa na pijesku.

Nije prošla ni minuta, stigla je nova vijest:

- Kolegi fotoreporteru iz Cropixa i novinaru Večernjeg lista izrezane su gume na automobilu ispred hotela.

S nama zbunjenima, bila su i dva srpska novinara. Odlični novinari, između 35 i 40 godina, kojima u ovoj priči nećemo otkriti imena, ionako je puno bitnije ono što će reći.

- Čekajte, pa vi ste mislili da će u Novom Sadu proći bez nereda?

Pa, bar smo se nadali.

- Kako ste naivni... - mahnuo je rukom.

- Novi Sad je pun svakakvih izbjeglica, pa mi smo svi znali da ako će igdje biti sranja, ovdje će se dogoditi. I eto. Još je to sve dobro i prošlo. Ma, ne znate vi kamo ste došli. Pa Srbija ima najgore navijače na svijetu! Najbrutalnije!

Pa, dobro, nećemo baš sada pretjerivati...

- Kakvo pretjerivanje? - digao je glas.

- Ma kakav Buenos Aires, Brazil... Grčka nam je jedino konkurencija. Vi u Hrvatskoj ne možete ni zamisliti koliko se ovdje mrze mi Grobari i oni.

Oni - Crvena zvezda?

- Da, oni - nije im htio ni izgovoriti ime.

- Toliko se mrzimo da ja kad oni igraju cijelo vrijeme sjedim za kompjutorom, pratim live score i samo molim Boga da se pojavi 0:1. Protiv koga god da igraju. Draže mi je da oni izgube nego da mi pobijedimo. Pazite, mi njih ne moramo razbijati. Dovoljno je brate 1:0. Sasvim dovoljno.

Sve ovo govore ljudi obučeni gotovo u odijela, ljudi koji su sa sportom proputovali valjda cijeli svijet, koji odlično rade svoj posao. Dakle, nisu balavci.

- Ovo što je napravljeno hrvatskim navijačima u Novom Sadu, to su napravili balavci. U Novom Sadu ima nešto više navijača onih nego nas, ali ne opravdavam time ovo što je napravljeno Hrvatima. Policija je vođe navijača strpala u jednu birtiju, ali oni su uzeli telefon u ruke i opet naređivali klincima što da rade. Pa ne mlate se zvijezde. To su papci koji dirigiraju.

Ovaj dvojac inače sluša takve naredbe ili?

- Ma ne. Mi samo volimo Partizan i mrzimo one. Mi ne radimo gluposti. Ja bih mlatio one samo ako me napadnu, i jesam, ali druge ne. Baš me briga za druge. Ma vi Hrvati nama uopće niste zanimljivi. Ima netko koga mrzimo puno više od vas. Boli nas uho što smo od zagrebačke Croatije izgubili 5:0. Ma mogli smo i 100:0, samo da mi one dobijemo 1:0. Dosta.

Koliko njihova netrpeljivost ide prema Crvenoj zvezdi najbolje govori jedan primjer.

- Kad igra srpska reprezentacija u nogometu, ako zabije njihov mi ne slavimo. Nema šanse. Nisi naš. Još mu psujem što je zabio. Dobro, to su rijetkosti, jer mi smo u svim sportovima bolji od njih osim u ženskoj odbojci. U svim. Rukomet, nogomet, košarka, vaterpolo... pa oni ni ne znaju plivati.

Ne moramo vam valjda ni reći da smo svaku petu riječ upućenu prema protivničkim navijačima morali izbaciti. Ovo je potpuno ublažena varijanta. Ali, da ne bude ovo priča s 'one strane’, potražili smo i drugu. Zvezdinu. Još jedan, kako će on reći 'krvoločni navijač’. Mirko.

- Ma kakav Partizan! Pa oni su Tuđmanov klub. Mi imamo pjesmu za njih “predsjednik vam bio Franjo Tuđman ustaša...”. Tuđman im je dao crno-bijelu boju. Sve im je on dao.

Da i..?

- Oni su nam dali ime Grobari jer nam je Franjo dao crno-bijelu boju. Pa što? To smo mi. Pazite, kod nas na stadionu i u loži sjede isti ljudi kao što mi sada vama pričamo. Mrze se međusobno, strašno navijaju, hoće doslovno ubiti jedan drugoga... Teško je vama to objasniti. Pa, mi mrzimo, naprimjer Vladu Divca.

Zašto, ali on je igrao u Partizanu?

- Točno! Kod nas je igrao nekoliko godina, od nas otišao u Lakerse, ali je kasnije igrao godinu dana u Crvenoj zvezdi.

I?

- Pa nije naš!

- Mnogi nisu naši. Deset godina igraš kod nas, odigraš jednu utakmicu za one - nisi naš! Evo, Saša Đorđević je naš. Ovaj vaš Prosinečki bi mogao postati naš samo zato što ga toliko dugo drže u Zvezdi. Dok je on tamo, mi ne brinemo. Hvala mu. Pa ne postoji trener koji je u Zvezdi toliko izgubio a da ga još drže.

Kad su već frajeri kakvim se predstavljaju, kad su već ubirali i davali batine po Beogradu, kako će se onda hrvatski navijači provesti u glavnom srpskom gradu od petka do nedjelje?

- Ma nemate brige. Mi osim najbrutalnijih navijača, imamo i najbrutalniju policiju. Kad izađu Kornjače na ulicu... Oni ti prvo kičmu slome, pa pričaju s tobom. Kažem vam, ne zna te vi kamo ste došli.

- Ma što pričaš? Pa neće biti sranja! - uvjeren je kolega.

- Priča se kao da dolazi 5.000 BBB-a u Beograd. Ma stari, kad oni dođu na granicu, ovi samo pitaju za kartu. Nemaš je? Vrati se u Hrvatsku. I točka.