Atletičar sam koji prihvaća brze utrke i ako mi se pruži šansa, neću je propustiti

Još tamo od 1997. godine i Atene hrvatska muška atletika nije imala polufinalista u trkačkim disciplinama na svjetskim prvenstvima. Tada je Branko Zorko prošao prvi krug na 1500 metara, a 28 godina kasnije njegovim je stopama krenuo Marino Bloudek, također srednjoprugaš, ali s naglaskom na 800 metara. Nekadašnji europski juniorski prvak, danas 26-godišnjak, nakon nekoliko je kriznih sezona počeo velikim koracima grabiti prema gore, a kulminacija njegovih dobrih nastupa stigla je u Tokiju gdje je sam sebe nagradio plasmanom u polufinale svjetske smotre. Ono što je mjesecima najavljivao kao cilj, ispunio je u utorak navečer premda mu okolnosti nimalo nisu išle na ruku.

Pisali smo već da je ubrzo po dolasku u Tokio završio u bolnici zbog povraćanja i povišene temperature, u jednom trenutku nije znao ni hoće li moći nastupiti, ali kad je krenula kvalifikacijska utrka, opet je to bio onaj Marino kakvog smo gledali cijele sezone. Pokazao je još jednom koliko je sazrio kao trkač, te da je u stanju taktizirati i prilagoditi se svim tipovima utrka. Prošao je kao treći iz svoje skupine s rezultatom 1:44.78, iza bivšeg svjetskog prvaka Donavana Braziera (1:44.66) i Alžirca Slimanea Moule (1:44.77), i sada mirno čeka četvrtak i polufinale koje je na rasporedu u 22.01 po lokalnom, odnosno u 15.01 po hrvatskom vremenu.

- Prolaskom u polufinale i ugrabljenom normom za Europsko prvenstvo u Birminghamu sljedeće godine, mislim da smo se moj tim i ja stvarno pokazali u najboljem svjetlu ovdje. Kao što sam i govorio, ovo je možda najteža disciplina na cijelom natjecanju, gotovo svi smo ovdje došli s ispunjenim normama, a ne preko renkinga, svi smo u odličnoj formi, svi smo brži nego prošle godine, tako da sam znao da će sve utrke u kvalifikacijama biti brze. Kad god stanem na stazu, iskreno, fokusiran sam na sebe, imam samopouzdanje, bez obzira tko je pored mene na stazi, pa tako i svjetski prvak iz 2019. Hrabro sam se postavio i to me u kvalifikacijama i dovelo do ovog rezultata.

Mogu li spomenuti zdravstveni problemi doći do izražaja u polufinalu, budući da je sada iza vas i jedna teška utrka?

- Da, ovo je bio malo veći napor poslije bolesti, tako da ćemo vidjeti kako će mi tijelo reagirati. No, moram ovim putem zahvaliti cijelom timu reprezentacije i našem "medical staffu" koji su cijelo vrijeme bili uz mene i odmah su reagirali. Mislim da smo napravili najbolje što smo mogli time što smo odmah otišli u bolnicu.

U četvrtak, to je jasno, neće biti među favoritima za prolazak u finale jer društvo koje je ostalo u igri je - strašno. Samo po dvojica najboljih iz svake od triju skupina idu izravno u finale, te još dvojica po vremenu. Marino je u trećoj skupini, sa svojim osobnim i hrvatskim rekordom (1:44.01) na papiru je bolji samo od Jamajčanina Navaskyja Andersona, svi drugi imaju bolje osobne rekorde i rezultate sezone, uključujući trojicu koja trče ispod 1:43 (Hoppel, Masalela, Attaoui). Finale je teško dohvatljivo, ali pravo na borbu i nadu našem atletičaru nitko ne može oduzeti.

- Treba malo smiriti dojmove do četvrtka navečer, oporaviti se što više i, naravno, probati još malo bolje odraditi tu utrku. U Budimpešti 2023. sam bio prvi Hrvat koji je nastupio na SP-u na 800 metara, sad sam prvi Hrvat koji će trčati u polufinalu i pokušat ću se predstaviti u najboljom svijetu i najboljoj formi. Cilj mi je bio plasman u polufinale, a sada moram malo povećati ciljeve. Naravno, prolazak dalje bio bi idealan, ali moramo biti realni jer čekaju me jaki atletičari. Tako da doći što bliže prolasku ili sam prolazak će biti veliki uspjeh. Ali ljudi moraju shvatiti da je već i ulazak u polufinale ogroman uspjeh, da nije samo tako doći do SP-a, a kamoli proći u polufinale.

Nema sumnje da će polufinalne utrke biti brže od kvalifikacijskih...

- Bit puno brže utrke, sasvim sigurno, iako sam i u kvalifikacijama očekivao da će biti malo brže. Međutim, ja sam iskoristio priliku i ispalo je najbolje što je moglo.

Polufinale bi moglo ponuditi priliku za ispunjavanje još jedne želje - spuštanje osobnog rekorda ispod 1:44.

- Atletičar sam koji prihvaća brze utrke, pa ako mi se pruži šansa, neću je propustiti. Dat ću sve od sebe da to probam istrčati, a ako ne, prilagodit ćemo se i pokušati sljedeće godine spustiti se ispod te granice.