U Bruxellesu se kugla bacala na slikovitom Vismarktu, trgu na kojem se nekad prodavala riba. U Zürichu je šest disciplina finala Dijamantne lige održano na atraktivnom Sechseläutenplatzu, ispred zgrade Opere. U Zagrebu su se troskokašice, motkašice i daljaši natjecali “pod repom” na Trgu bana Jelačića, a kuglaši već tradicionalno pored Fontana. Tri posljednja velika mitinga ove sezone izvela su atletiku sa stadiona i dovela je među građane, što je na neki način i odgovor na zahtjev predsjednika Međunarodne atletske federacije (WA) Sebastiana Coea koji je još prije nekoliko godina izjavio da kraljica sportova mora postati kreativnija kako bi privukla nove mlade obožavatelje.
Istina, ovi su mitinzi i prije Coeove izjave počeli raditi na tome, posebno Bruxelles i Zagreb koji već godinama imaju bacanje kugle izvan stadiona. Hanžekovićev memorijal je ove godine otišao i korak dalje, uvevši Zagreb City Challenge na Jelačić placu čime je postao prvi veliki miting u svijetu koji je natjecanje raspršio na tri dana i tri različite lokacije.
Još 2004. na Olimpijskim igrama u Ateni nadmetanje u bacanju kugle održano je u drevnoj Olimpiji, na stadionu na kojem su se održavale antičke olimpijske igre. Nije tada svrha bila promocija atletike, koliko odavanje počasti Grčkoj kao kolijevci olimpizma. Na Europskom prvenstvu u Amsterdamu 2016. pronašli su način da čak i disk i koplje izvuku sa stadiona, pa su kvalifikacije tih disciplina održane na prostranom zelenom trgu Museumplein, okruženom nizom muzeja. Dvije godine kasnije u Berlinu su kvalifikacije muške kugle održane u lijepom ambijentu slikovitog Breitscheidplatza.
Što se Hrvatske tiče, osim Hanžekovićeva memorijala, u zlatna vremena Blanke Vlašić imali smo skok u vis na splitskoj Rivi, lani su se u sklopu Europskog bacačkog kupa kuglaši natjecali u Amfiteatru u Solinu, prije dva tjedna je vladala sjajna atmosfera na Krku tijekom tamošnjeg nadmetanja motkaša na rivi, a već nekoliko godina se na trgu u Vrbovcu organizira miting Salix Sub Astra, s natjecanjima u skoku s motkom i skoku u dalj. Iako ne dovode svjetske zvijezde, Vrbovčani i predsjednik tamošnjeg kluba Marijo Dautanec su jako bitni u ovoj priči jer je upravo njihovo zaletište bilo i na Krku i prije nekoliko dana na Trgu bana Jelačića.
Atletika na trgovima, rivama i parkovima postaje, dakle, sve popularnija, ali Sebastian Coe nije zadovoljan i tvrdi da se njegova ideja nije razvila kako se nadao. Zato je upravo između Züricha i Zagreba otkrio jednu sasvim novu i prilično iznenađujuću. Natjecanja izvan stadiona bismo, naime, mogli gledati i na Olimpijskim igrama i to već za dvije godine. Premda atletika na olimpijskim igrama nema problema s gledanošću, Coe je uvjeren da bi selidba dijela natjecanja sa Stade de Francea u centar Pariza dodatno pomogla popularizaciji sporta.
U Zagrebu svi oduševljeni
- Znam da je i Međunarodni olimpijski odbor zainteresiran, a razgovarao sam i s čelnim ljudima pariškog Organizacijskog odbora. Mislim da se isplati. Znam da to predstavlja izazove, postoje i sigurnosni troškovi, ali zapravo, to je uvelike u skladu s vizijom MOO-a za širenje sporta - naglasio je Coe.
Dodao je kako mu je ambicija “natjerati” što više ljudi da gleda sport.
- Ako želite privući što više djece u klubove, onda im morate omogućiti da što više gledaju sport. Moramo učiniti više kako bismo pokušali demokratizirati sport. Ne može se događati da sport prate samo oni koji si mogu priuštiti ulaznice ili imaju sreću na lutriji. Moramo proširiti tu bazu. I zato smatram da premještanje nekih disciplina može biti vrijedno - dodao je Coe.
Nismo sigurni hoće li sportski tradicionalisti s odobravanjem dočekati ovu ideju jer jedno su gradska natjecanja na mitinzima, a drugo na najvećoj sportskoj priredbi na svijetu. Mnogima se vjerojatno neće svidjeti izvlačenje pojedinih disciplina s olimpijskog stadiona i “cjepkanje” atletike, ali s druge strane, uvjerili smo se i ovih dana u Zagrebu koliko znatiželjnika privlače takve priredbe. Mnogi su, promatrajući izbliza, ostali fascinirani o kakvim se daljinama i visinama radi. Neki su od njih došli i slučajno i odlučili ostati, a među njima je možda bilo i klinaca koji su se zaljubili u skok s motkom ili troskok i koji će se idućih dana javiti u neki od klubova.
Naravno da ne treba otići u krajnost i potpuno izolirati određene discipline od ostatka programa, ali poneka selidba na prostor s atraktivnom kulisom, čak i na olimpijskim igrama, može ispasti sjajna. Kao što je bila sjajna zagrebačka priča o čemu su s oduševljenjem pričali i sami sportaši. Pobjednica motke Tina Šutej se raspitivala može li iznajmiti zaletište da tako nešto organizira i u Ljubljani, a pobjednik dalja Henry Frayne je govorio o prekrasnoj večeri i poručio kako je ovo budućnost mnogih mitinga. A očito i šire...