‘Bio sam u formi i za rušenje Usaina Bolta, a pomislio sam - pa nećete mi valjda to napraviti?‘

Bila je to noć ludila na 200 metara. Samo petnaestak minuta nakon što je Shericka Jackson istrčala drugi rezultat svih vremena u ženskoj konkurenciji, u muškom joj je finalu odgovorio Noah Lyles. Branitelj naslova projurio je ciljem u vremenu 19.31 što je treći rezultat svih vremena, tek 12 stotinki udaljen od svjetskog rekorda Usaina Bolta.

Iza njega su se poredali Kenny Bednarek (19.77) i Erriyon Knighton (19.80), s 18 godina najmlađi sprinterski medaljaš u povijesti, tako da su Amerikanci upisali i drugu sprintersku "metlu" na ovom SP-u. To je ujedno i prvi put u povijesti da je jedna nacija osvojila svih šest medalja na 100 i 200 metara, a kad su u pitanju Olimpijske igre, to se dogodilo samo jednom, davne 1904., također u američkoj režiji. I dok kod žena vladaju Jamajčanke, Amerikanci su u potpunosti vratili vlast nad muškim sprintom.

- U vrijeme dok je trčao moj tata Kevin (osvajač svjetskog zlata 1995. na 4x400 m, op. a.), Amerikanci su osvajali sve. Onda smo morali gledati Jamajčane kako dominiraju. Rekao sam sebi, "kad ja dođem, pobrinut ću se da Amerikanci ponovno zavladaju" - poručio je 25-godišnji Lyles.

Sa spomenutih 19.31 za stotinku je popravio rekord SAD-a koji je od 1996. držao Michael Johnson, tada i svjetski rekorder. Semafor je, doduše, najprije pokazivao 19.32.

- Pomislio sam, "pa nećete mi valjda to napraviti?". Tada se znamenka promijenila, a s njom i moje raspoloženje.

Johnson se odmah spustio s tribina, gdje radi kao komentator za BBC, i zagrlio ga.

- Čestitao mi je i rekao mi da sam opaki natjecatelj. Iskreno, bio sam u formi za svjetski rekord, ali nemam ništa ni protiv američkog. Doslovno nije ostalo ništa u meni nakon što sam prošao ciljem.

Osim Johnsona, na tribini su bili i Tommie Smith i John Carlos, zlatni i brončani s Olimpijskih igara u Meksiku 1968. No, više po rezultatu, povijest ih pamti po visoko uzdignutim šakama i crnim rukavicama na pobjedničkom postolju, čime su svijetu htjeli ukazati na ugrožena prava crnačke zajednice u Americi.

- Imam dobar odnos s Johnom. Sjećam se da mi je jednom rekao "sramežljiv čovjek će prije umrijeti od gladi nego jesti". Već sam bio gladan, ali nakon toga sam postao stvarno gladan. Rekao sam da ću riskirati sve, izaći ću i reći svoju istinu o tome kako su životi crnaca važni.

Lyles se posljednjih godina doista prometnuo u jednog od najvećih promicatelja pokreta Black Lives Matter, pa je tako prije nekoliko dana, na svoj 25. rođendan, na Twitteru napisao:

"Danas sam napunio 25 godina! Za Afroamerikance je to velika stvar. Do 25. rođendana crnci su ili strpani u doživotni zatvor, ili ubijeni u incidentima povezanim s bandama ili ubijeni samo zbog boje kože. Dakle, kad kažem da mi je drago što sam dogurao do 25, to i mislim!"

Kad je prije tri godine prvi put postao svjetski prvak, mnogi su ga proglasili novim Boltom. No, nije se sve idealno razvijalo. Lanjsko treće mjesto u Tokiju doživio je kao veliko razočaranje i bacilo ga je to u ozbiljne probleme s mentalnim zdravljem.

- Uplašio me osjećaj da sam se promijenio prošle godine. Bilo me strah i samo sam želio vratiti iskru koju sam imao. I uspio sam. Stalno se podsjećam da je ovo samo zabava i da nema pritiska. Čista zabava.

Zabava u kojoj se opako približio Boltu...