Michael Steele/Getty Images
NAJBOLJI DRUGI

BLANKA VLAŠIĆ JOŠ SANJA PTIČJE GNIJEZDO Priča o čudesnim rezultatima, čak i nekima od najboljih svih vremena, koji nisu bili dovoljni za pobjedu

Priča o čudesnim atletskim rezultatima, čak i nekima od najboljih svih vremena, koji, međutim, nisu bili dovoljni za pobjedu
Piše: Vedran BožičevićObjavljeno: 05. travanj 2020. 20:20

Sport ponekad doista zna biti okrutan. Godinama trenirate brutalno, odričete se puno toga, vrhunski se pripremite, odete na veliko natjecanje i ostvarite fantastičan rezultat, možda i najbolji u životu, pa čak i jedan od najboljih svih vremena u svome sportu... I opet vam to nije dovoljno za pobjedu. Ovo je priča upravo o takvim atletičarima i o najboljim rezultatima u povijesti kojima su se osvajala druga mjesta. Neki su od njih ostvareni na manjim mitinzima, ali posebno je bolno, naravno, kad se to dogodi na najvećim natjecanjima.

Jedan pokušaj

I Hrvatska je zastupljena na ovoj ljestvici, i to zahvaljujući onom nevjerojatnom finalu skoka u vis na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. Blanka Vlašić došla je u kinesku prijestolnicu kao velika favoritkinja, s 34 pobjede u nizu od kojih samo jedna nije ostvarena skokom preko dva metra. Bila je Blanka tada i aktualna svjetska prvakinja, i na otvorenom i u dvorani, i naravno da se nadala da će u Pekingu dočekati krunu karijere.

I briljirala je i u Ptičjem gnijezdu, bila je kao i svih prijašnjih mjeseci na vrhunskoj razini, ali dogodilo se da je jedna djevojka toga dana odradila natjecanje života.

Tia Hellebaut, baš kao i Blanka, preskočila je 2,05 metara, ali napravila je to u prvom pokušaju, a Splićanki je trebao jedan zalet više. I to je bilo to. Blanka nije uspjela preskočiti 2,07 i ostala je na srebrnoj medalji. Nikad nitko u povijesti nije s 2,05 ostao bez zlata, ni prije ni poslije. Tamara Bikova na Svjetskom prvenstvu u Rimu 1987. bila je druga s 2,04, u finalu u kojem je Stefka Kostadinova postavila i danas važeći svjetski rekord (2,09). Lani je s identičnih 2,04 druga na SP-u u Dohi bila i mlađahna Ukrajinka Jaroslava Mahučih, iako je preskočila istu visinu kao pobjednica Marija Lasickene.

U Blankinim najboljim godinama konkurencija je u skoku u vis stvarno bila zastrašujuća. Na Europskom prvenstvu u Göteborgu 2006. hrvatska je rekorderka preskočila 2,01 i - ostala bez postolja. Pogađate, tih 2,01 najbolji je rezultat za četvrto mjesto na ijednom natjecanju svih vremena. A nekako je najveća ironija da je na prošlim Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru španjolska atletičarka Ruth Beitia pobijedila sa samo 1,97. Blanka je s istim rezultatom, nedovoljno oporavljena i uz jake bolove, osvojila broncu. U Pekingu, dakle, ni 2,05 nije bilo dovoljno za zlato, a nakon samo osam godina ono se moglo osvojiti sa 1,97...

Sedam stotinki

Kod žena na ovoj ljestvici ima puno rezultata iz onih nesretnih, dopingom ukaljanih osamdesetih godina. Iz novijih vremena svakako treba izdvojiti lanjski finale na 400 m prepone na SP-u u Dohi. Amerikanka Dalilah Muhammad s 52.16 popravila je vlastiti svjetski rekord, a njezina 20-godišnja sunarodnjakinja Sydney McLaughlin bila je samo sedam stotinki sporija.

Luda kugla u Dohi

Jedno od najluđih i najnevjerojatnijih finala u atletskoj povijesti vidjeli smo lani na SP-u u Dohi. Muško bacanje kugle posljednjih je godina podignuto na novu razinu, a kulminacija se dogodila na stadionu Khalifa. Amerikanac Joe Kovacs pobijedio je s 22,91 i došao na treće mjesto vječne ljestvice, njegov sunarodnjak Ryan Crouser bio je drugi sa samo centimetar kraćim hicem, a da priča bude potpuna, ta 22,90 bacio je i trećeplasirani Novozelanđanin Tom Walsh. Brazilac Darlan Romani s 22,53 ostao je bez medalje iako je bacio 30 centimetara dalje od rekorda svjetskih prvenstava koji je vrijedio do Dohe.

Spektakularni okršaj Lewisa i Powela u Tokiju

Među najbolja finala velikih natjecanja svakako spada i onaj spektakularni okršaj Mikea Powella i Carla Lewisa u skoku u dalj na SP-u u Tokiju 1991. Lewis je u četvrtoj seriji poletio do 8,91, istina uz pomoć vjetra (+2.9 m/s), i u tim je trenucima sigurno vjerovao da mu zlato ne može pobjeći. A onda je Powell u sljedećoj seriji skočio 8,95, srušio 23 godine star svjetski rekord Boba Beamona i smjestio Lewisa na vrh ljestvice najboljih rezultata nedovoljnih za pobjedu.

Kad imaš nesreću pa trčiš s Boltom

Pamti se i strašnih 9.71 Tysona Gaya u finalu stotke na SP-u u Berlinu, u onoj utrci u kojoj je Usain Bolt istrčao aktualni svjetski rekord (9.58). Jednako tako i 19.44 Yohana Blakea na 200 metara na Igrama u Londonu, i njemu je bio neuhvatljiv munjeviti Bolt (19.32). Na istim je Igrama Nijel Amos na 800 metara trčao 1:41.73, ali nije mogao do zlata pored Davida Rudishe i njegovih rekordnih 1:40.91.

Linker
01. listopad 2022 18:59