Kad je 3. svibnja pobijedio u Dubaiju sjajnim skokom od 8,15 metara i došao na drugo mjesto svih vremena u Hrvatskoj, nitko pa vjerojatno ni on sam nije mogao zamisliti da je to zapravo samo uvod u prasak koji će uslijediti osam dana kasnije. Filip Pravdica, 28-godišnjak iz Rijeke i član zagrebačke Mladosti, neočekivano se prometnuo u prvo ime prologa atletske sezone u našoj zemlji. U subotu je na mitingu u Kranju poletio senzacionalnih 8,35 metara i srušio hrvatski rekord u skoku u dalj (8,23) koji je trajao 22 godine i bio u vlasništvu Siniše Ergotića. Došao je tim rezultatom na treće mjesto ovogodišnje svjetske ljestvice i drugo mjesto u Europi, što je posebno lijepo vidjeti uoči Europskog prvenstva koje za malo više od tri tjedna počinje u Rimu.

Zadržati formu do EP

Pitali smo ga nakon Dubaija vjeruje li da u skoroj budućnosti može srušiti hrvatski rekord, na što nam je skromno odgovorio da mu to trenutno nije u mislima i da mu je važnije uloviti kontinuitet dobrih rezultata. No, eto, samo nekoliko dana kasnije pospremio je rekord u džep. Govorio nam je tada i o žestokoj borbi koja ga čeka kako bi se plasirao na Olimpijske igre u Parizu, ali i to pitanje je riješio jednim skokom u Kranju i sada više nema nikakvih briga. Kalkulator kojim je računao bodove za renking slobodno može pospremiti u ladicu jer jedan je od samo dvanaestorice svjetskih daljaša i jedan od tek trojice Europljana koji su uspjeli ispuniti normu.

Svi ovi podaci koje smo naveli su impresivni, ali dojma smo da u ovo doba banalnosti kakvima nas bombardiraju sa svih strana Filipov subotnji rezultat ipak nije dobio pažnju kakvu zaslužuje. A radi se doista o vrhunskom rezultatu s kojim u protekla dva desetljeća samo jednom ne bi završio godinu u top 10 na svijetu.

BEN STANSALL Afp

Više od svega će možda reći detalj da bi na svim Olimpijskim igrama u povijesti, od Atene 1896. do Tokija 2021., ovih 8,35 bilo dovoljno za medalju. Naravno, ovime ni na koji način ne želimo sugerirati da je Pravdica sada automatski favorit za medalju u Parizu, niti mu želimo nametati bilo kakav pritisak. Jer, posve je jasno da nije isto skakati na mitingu u Kranju i na najvećem natjecanju na svijetu na kojem najprije morate proći kvalifikacije u kojima imate samo tri pokušaja.

“Milijun” detalja se mora poklopiti, od zdravlja do mentalne i fizičke spreme, a i sreća tu igra itekako važnu ulogu, što je upravo Filip osjetio na svojoj koži na lanjskom Svjetskom prvenstvu u Budimpešti. Tamo je tijekom kvalifikacija puhao promjenjiv vjetar, u svim smjerovima, a on je imao peh da mu je u sva tri pokušaja udarao u prsa. I to dvaput prilično jako. Dio njegovih suparnika je, pak, imao vjetar u leđa, neki čak i preko granice od 2 m/s.

Sve se, dakle, na velikom natjecanju treba poklopiti i zato ponavljamo da ne guramo Filipa u status favorita u Parizu, samo želimo dočarati koliko je 8,35 velik rezultat. Rezultat kakav rijetki tijekom svojih karijera dosegnu, rezultat koji bi ne tako davne 2012. bio dovoljan čak i za olimpijsko zlato.

Što se svjetskih prvenstava tiče, tu se ipak događalo da 8,35 ne bude dovoljno za postolje. Prvi put smo takvu situaciju imali u onom spektakularnom finalu u Tokiju 1991. kad je Mike Powell poletio do još uvijek aktualnog svjetskog rekorda (8,95), Carl Lewis ostao samo četiri centimetra iza njega, a Larry Myricks uzeo broncu s 8,42. U Sevilli 1999. naš je susjed, Slovenac Gregor Cankar, osvojio broncu s 8,36, a deset godina kasnije u Berlinu treći je bio Australac Mitchell Watt s 8,37.

Na europskim se prvenstvima, kao ni na Olimpijskim igrama, nikad nije dogodilo da 8,35 ne bude dovoljno za odličje, a vjerujemo da neće ni sljedeći mjesec u Rimu. A to je već natjecanje na kojem Pravdicu možemo smatrati kandidatom za postolje. Dolazi vrlo brzo i vjerujemo da će naš atletičar dotad uspjeti zadržati ovu razinu forme. Čekat će ga vladar dalja posljednjih godina, Grk Miltiadis Tentoglou, velike ambicije na domaćem terenu ima i sjajni talijanski tinejdžer Mattia Furlani, ali Pravdica se u ovakvom izdanju može boriti protiv njih, kao i protiv ostalih konkurenata. Uostalom, i sam je nakon Dubaija rekao da si je visoko postavio ciljeve za EP, a ne sumnjamo da su nakon Kranja oni još i veći i realniji.

ANDREJ ISAKOVIC Afp

Samo Mihaljević ispred

Bacit ćemo na kraju pogled i na hrvatske rekorde i njihovu vrijednost po bodovnim tablicama Svjetske atletike (WA). Riječ je o sustavu bodovanja koji je još krajem sedamdesetih osmislio mađarski statističar Bojidar Spiriev, pa se zbog njega često naziva i “mađarskim” tablicama. One se temelje na brojnim statističkim podacima i matematičkim formulama i vrednuju svaki ostvareni rezultat u pojedinoj disciplini, a jedna od svrha im je i usporedba rezultata postignutih u različitim atletskim disciplinama. Iako ne mogu postići stopostotnu objektivnost i ima u njima određenih nelogičnosti, možemo ih smatrati prilično relevantnim alatom kod “vaganja” različitih rezultata. A te bodovne tablice kažu da je Pravdičinih 8,35 sada drugi hrvatski muški rekord po vrijednosti, odmah iza 21,94 Filipa Mihaljevića u bacanju kugle.

Nakon godina i godina patnje s ozljedama, nakon operacije oba kuka, Filip Pravdica dočekao je najljepše dane karijere, dane u kojima može gledati svoje ime u vrhu svjetske ljestvice. Iako se i danas nerijetko budi s bolovima, iako će nakon svakog natjecanja reći “ma, sve me boli”, Filip nije odustajao čak ni onda kad bi to bilo lakši, pa možda i logičniji izbor. Nije bježao od teškog rada, bio je uporan, tvrdoglav, spreman poslušati savjete iskusnijih atletičara i stručnjaka i zato je danas tu gdje jest. I bilo bi sjajno kad bi ta priča bila nagrađena jednom velikom medaljom koja će ostati za sva vremena...