Jedan je Riječanin kojeg je sportski i životni put doveo u Zagreb, drugi je Kninjanin kojeg, čini se, ništa ne može odvojiti rodnog grada. Jedan ima 27 godina, a drugi 22, obojica skaču jako daleko i predstavljat će Hrvatsku na Europskom atletskom prvenstvu koje u ponedjeljak počinje u Münchenu.

Filip Pravdica i Marko Čeko članovi su “kluba 8 metara”, a to su vrlo respektabilne daljine u međunarodnim razmjerima. Za ilustraciju, reći ćemo da bi sa svojim osobnim rekordima, Filip s 8,00, a Marko s 8,04, i jedan i drugi završili među sedmoricom najboljih u finalu nedavnog Svjetskog prvenstva u Eugeneu. Naravno, ne tvrdimo da bi scenarij bio takav, jer o rezultatu i plasmanu na natjecanju odlučuje niz faktora, samo vam pokušavamo dočarati o kako se vrijednim rezultatima radi.

Filip i Marko su sjajni sportaši, ali i sjajni mladići između kojih vlada veliko poštovanje i prijateljstvo. I to je ono najljepše u ovoj priči, na domaćim će se natjecanjima redovito “pofajtati” za pobjedu, ali izvan zaletišta i pijeska između njih nema nikakve zle krvi. Ili, kako će to reći Čeko “na terenu smo rivali, a izvan terena sjajni prijatelji”. Koliko je to poštovanje veliko i iskreno, reći će i podatak da je na ovogodišnjem Balkanskom prvenstvu Markov trener Dražen Lasić pomagao Filipu koji, inače, trenira sam. A rezultat je bio prvi skok u karijeri od osam metara i brončana medalja.

Marko Čeko

CROPIX

Mlađem Marku će EP u Münchenu biti prvo veliko seniorsko natjecanje u karijeri, pa i ne čudi njegov odgovor na pitanje kakav je osjećaj nekoliko dana prije puta.

- Ajme, sjajan, stvarno sam uzbuđen! Kad idem spavati, razmišljam o Münchenu, kad se probudim, razmišljam o Münchenu, kad ručam, razmišljam o Münchenu. Ni o čemu nisam toliko razmišljao, čak ni o nekoj curi nekoj - uz smijeh će Marko.

Nekoga stres pojede

Filip, s druge strane, puno staloženije dočekuje skorašnje natjecanje što je i logično. Iskusniji je, ima već iza sebe jedno europsko prvenstvo, a osim toga, ima pune ruke posla jer radi kao trener u svome klubu, zagrebačkoj Mladosti, ali i kao kondicijski trener mlađih kategorija u NK Lokomotiva.

- Meni je, iskreno, sve u glavi osim Münchena. Imam toliko puno obveza, polako završava ljeto i klinci se vraćaju na treninge, a s Lokomotivom sam prošli tjedan bio na pripremama u kampu na Mrežnici. Tamo je još bilo super, pustio sam mozak na pašu, ali od ovog je tjedna kaos. Atletičari se vraćaju s mora, u punom pogonu su i mladi nogometni reprezentativci s kojima radim, tako da i nemam vremena razmišljati o sebi. Ali, možda je to i dobro - kaže Pravdica.

Filip Pravdica

RONALD GORSIC/CROPIX Cropix

Kvalifikacije u Münchenu su na rasporedu već prvog dana natjecanja, deset minuta nakon podneva. Ni Marko ni Filip ne skrivaju cilj - plasman u finale koje je dan kasnije u 20.27.

- Zacrtali smo si trener i ja plasman u finale kao cilj, a onda što bude, tu i sreća je važan faktor. Finale bi bilo odlično, a sve iznad toga fantastično - poručuje Čeko, a Pravdica dodaje:

- Svatko normalan ima želju pokazati se na najvećem natjecanju. Bio bih lud da kažem da nešto ne očekujem, a što će od svega biti, to ne znam. A očekujem definitivno finale. Visoko sam na europskoj ljestvici i po renkingu i po rezultatu, znači imam dobre šanse da upadnem. A sad kakav će se dan pogoditi, to ćemo vidjeti. Skače se ujutro, a inače su jako rijetka ta jutarnja natjecanja, tako da ne znam. Imao sam na početku ove sezone jedno jutarnje natjecanje u Čakovcu i skočio sam 7,77, a to je rezultat s kojim bih, recimo, upao u finale u Berlinu prije četiri godine. Tada je trebalo 7,71 za finale, a ja sam za malo izvisio. Ali, i mene je tada “jelo” kao i Marka sada. Neki isplivaju iz tog stresa i budu jači, a neke pojede, nadam se da će to kod nas izaći na pozitivnu stranu ovaj put.

Za finale treba oko 7,80

Priznaju obojica da su kvalifikacije sa samo tri pokušaja vrlo teške i zahtjevne.

- Po meni čak i teže od finala - kaže Filip i prepušta se mašti:

- Idealno bi bilo zaletjeti se u prvoj seriji i skočiti kvalifikacijsku normu, mislim da će biti oko 8,05. E, to bi bio savršeni scenarij. Ali, ako i skočim manje od toga, oko 7,72, mislim da bi to moglo biti dovoljno.

Na sličan način razmišlja i Marko.

- Ne znamo još kakva će biti norma, ali bilo bi dobro odmah je skočiti. Na SP-u u Eugeneu je za finale trebalo bilo 7,93, ovdje bi moglo biti oko 7,80, možda i malo manje, ovisi o vremenu i vjetru. Dvaput mi se dogodilo, na juniorskom SP-u 2018. i na mlađejuniorskom EP-u 2016., da sam ispao u kvalifikacijama jer nikad mi nije odgovarao taj jutarnji termin. Ali, u tome sam skupio i iskustvo i zato uvijek dobro dođu ta natjecanja za mlađe kategorije.

Marko Čeko

DAMIR KRAJAC Cropix

Obojica imaju razloga biti zadovoljni sezonom na otvorenom. Marko je dvaput skakao preko 7,90 i još jednom preko 7,80.

- Nije loše uopće, posebno s obzirom na to da sam se prošle godine u ovo doba liječio od ozljede, a sad se pripremam za EP. Nešto smo kao nezadovoljni, a ja imam dva skoka preko 7,90 što je sjajno. Super je da sam uspio izboriti München jer sam zapravo kiksao baš na onim najvećim natjecanjima koja donose najviše bodova za renking, na Prvenstvu Hrvatske, Balkanijada i na mitingu u Ostravi. Bio sam posljednjih mjesec dana zabrinut hoću li uopće izboriti EP, pao sam s 18. na 21. mjesto, ali uspio sam izdržati i sad s olakšanjem dočekujem natjecanje. Naravno, bit će malo treme, jer ipak mi je prvo, ali nastojat ću se smiriti.

Filip je ove sezone prvi put uhvatio “osmicu”, bio je treći na mitingu Dijamantne lige u Stockholmu, četiri je puta ljetos skakao preko 7,80 i još dvaput u dvorani na početku godine, ima balkansku broncu... Sve u svemu, ocjena je...

- Deset od deset! Najbolja sezona u životu, bez rasprave. Samo treba vidjeti kako će završiti. München je šlag na tortu, a poslije toga mi je zanimljiv još i nastup na Hanžekovićevom memorijalu jer će natjecanje biti na Trgu bana Jelačića. Bit će to više atrakcija i promidžba sporta, nego što ću ganjati neki rezultat, ali samo neka se okupi čim više ljudi. Publika motivira, pogotovo domaća.

Malo žali jedino što mu je za dlaku pobjegao nastup na SP-u u Eugeneu gdje, sudeći prema tamošnjim rezultatima, ne bi bio bez izgleda.

- Za finale je bilo potrebno 7,93, a ja bih se nabrijao. Dobro sam se i osjećao u tom tjednu, prije toga sam bio treći u Stockholmu, odradio sam dosta natjecanja, forma mi je bila dobra i mislim da bih iznenadio.

Šteta što je tako ispalo, ali skok u dalj je vrlo konkurentan i teže se probiti po renkingu nego u nekim drugim disciplinama.

- Dosta je konkurentan i uvijek netko može iznenaditi, kao što je to, recimo, napravio dečko iz Srbije Strahinja Jovančević koji je na dvoranskom EP-u u Glasgowu uzeo broncu s 8,03. To je bilo iznenađenje, ali i pokazatelj da se svatko može probiti iz zadnjeg reda, dovoljan je jedan dobar skok. Samo da dođe u pravo vrijeme.

Dva finala u pola sata

Čeko je ove sezone imao problema s prijestupima, jesu li radili na tome u zadnje vrijeme?

- Jesmo, ali to je uglavnom bio posao za mene. Jer to je meni u glavi. Trener me fizički spremio fantastično, ali ja sam znao biti dosta dekoncentriran u ovoj ljetnoj sezoni. Poradio sam malo na tome i vjerujem da bi to sada trebalo biti to.

I Marko i Filip uvjereni su da u sebi imaju i bolje skokove od onih koje su ostvarili ovo ljeto.

- Apsolutno imam! Vjerujem da će se to i ostvariti još ovo ljeto, zaslužili smo i znam da to mogu. Ne podcjenjujem nikoga, ali vidim neke skakače za koje mislim da su slabiji od mene kako skaču jako dobro, tako da mislim da će se kad-tad i meni to ostvariti. Najbolje bi bilo u finalu EP-a.

O Filipu smo pisali nedavno, tako da nije nepoznato da je operirao oba kuka, te da ga oni i dalje muče i uvelike limitiraju. Ali, i on vjeruje da može bolje.

- Mislim da mogu. Vidjet ćemo kakav ću se probuditi u ponedjeljak, nadam se da će sve biti dobro. Pritisak nemam nikakav, to je dobro, ali želju za skakanjem i za rezultatom imam, tako da je to dobitna kombinacija. Nemam što izgubiti.

Marko je dobro proučio satnicu EP-a i jedna mu je stvar odmah upala u oko.

- Za hrvatsku atletiku i sport bi bilo sjajno da obojica uđemo u finale jer je istu večer i finale ženskog diska. Zamislite da smo istovremeno u finalu Pravdica i ja u dalju, a malo dalje Sandra Perković i Marija Tolj u disku. To bi bio hrvatski dan u Münchenu - kaže Marko, a Filip zaključuje:

- I još je samo pola sata razmaka između dva finala. Uf, koji bi to bio kaos.