Jake Wightman

 BEN STANSALL Afp
POSEBAN DAN U EUGENEU

Čudesna priča senzacionalnog svjetskog prvaka: ‘Put do ovog zlata je počeo jednog tmurnog dana‘

‘Još uvijek sam u šoku, vjerojatno do kraja karijere neću shvatiti da se ovo stvarno dogodilo‘
Piše: Vedran BožičevićObjavljeno: 20. srpanj 2022. 14:52

Sport doista piše briljantne priče, uvjeravamo se u to iznova i iznova. Jake Wightman je nakon desetog mjesta na lanjskim Olimpijskim igrama u Tokiju razmišljao da digne ruke od svega, pitajući se čemu svi ti silni naporni treninzi i odricanja ako će vječno ostajati izvan postolja na najvećim natjecanjima. No, u konačnici nije odustao, odagnao je negativne misli, zapeo još više i u utorak u Eugeneu postao senzacionalni svjetski prvak u kraljevskoj atletskoj disciplini, na 1500 metara. Ugledni Guardian će napisati, najsenzacionalnije britansko zlato u 39-godišnjoj povijesti svjetskih prvenstava. A Velika Britanije ih se naosvajala, skupilo ih se više od 30 u četiri desetljeća.

U čudesnoj završnici utrke, 28-godišnji škotski atletičar u posljednjih je 200 metara došao na čelo i obranio napade olimpijskog pobjednika i prvog favorita Jakoba Ingebrigtsena, kao i sjajnog kenijskog dvojca - branitelja naslova Timothyja Cheruiyota i Abela Kipsanga koji je u Oregon došao s najboljim rezultatom sezone u svijetu. U konačnici jer slavio s 3:29.23, a brže od njega je u povijesti svjetskih prvenstava trčao samo Hicham El Guerrouj 1999. godine (3:27.65).

image

Jake Wightman

JEWEL SAMAD Afp

Wightman je prvi Europljanin ili, još preciznije, prvi trkač koji nije rođen u Africi, sa svjetskim zlatom na 1500 metara još od 1983. i prvog SP-a na kojem je slavio njegov sunarodnjak Steve Cram. I još jedan nevjerojatan podatak - iza Wightmana su se u cilju poredali beskrajno razočarani Norvežanin Ingebrigtsen, Španjolci Mohamed Katir i Mario Garcia, te još jedan Škot Josh Kerr. Europljani su, dakle, zauzeli prvih pet mjesta što se na srednjim i dugim prugama nije dogodilo također od 1983. i finala na 3000 m zapreke.

A da priča o Wightmanu bude još čudesnija, njegovu je pobjedu na stadionu Hayward Field proglasio njegov tata i trener Geoff. On je, naime, već godinama službeni spiker na velikim atletskim natjecanjima i u utorak navečer je po prvi put komentirao sinov trijumf na najvećoj pozornici. Zadržao je profesionalnost, ali koji trenutak nakon završetka finala se ipak emotivno slomio i zaronio glavu među ruke. Uskoro ga je uhvatila i kamera i prikazala njegovo lice na velikom ekranu.

- Moram vam reći zašto me kamera upravo fokusirala. To je moj sin, ja sam mu trener, i on je svjetski prvak. Trčanje se vraća kući - ponosno je objavio Wightman stariji.

Da, trčanje se vraća kući jer Britanci su u osamdesetima bili vladari srednjih pruga. Sebastian Coe je dvostruki olimpijski pobjednik na 1500 m, Steve Cram svjetski prvak u istoj disciplini, Steve Ovett zlatni olimpijac na 800 m i europski prvak na 1500...

- Odrastao sam idolizirajući Seba, jer je i njega trenirao njegov tata, išao je na Sveučilište Loughborough kao i ja, a sviđao mi se i njegov stil trčanja. Imao sam sreću poznavati i Stevea Crama od malih nogu jer sam išao u školu s njegovim sinom - rekao je Jake Wightman, priznavši da je "štreber" kada je riječ o britanskoj atletskoj povijesti.

image

Jake Wightman

JEWEL SAMAD Afp

A ta povijest uvelike uključuje i njegovu obitelj. Osim spomenutog tate koji je trčao maraton za respektabilnih 2;13, još veće atletičarka je bila mama Susan (djevojački Tooby) koja je na OI u Seulu 1988. bila dvanaesta u maratonu. Njezina blizanka Angela je, pak, na istim Igrama trčala 10.000 metara.

- Kad sam izborio plasman na OI u Tokiju, nije se posebno slavilo jer je to u mojoj obitelji uobičajeno - uz smijeh će reći Jake.

Na tim je Igrama, kao što smo spomenuli, završio na desetom mjestu i to ga je bacilo na dno.

- Uvijek sam razmišljao o tome koliko sam žrtve uložio u ovo i je li bilo vrijedno toga. Osjećam kao da sam propustio puno svojih mladih godina kada sam mogao napraviti nešto potpuno drugačije sa svojim životom. Žrtvovao sam puno toga. Nakon Tokija sam pomislio "koliko ću još godina ovo raditi i hoću li opet uživati u tome". Padovi u sportu su prilično loši, ali onda dođe ovakav trenutak i shvatite da se svaka žrtva isplatila.

Shvatio je poslije Tokija da ima završnu brzinu, ali da mu treba više snage koja bi ga dovela u pravu poziciju da iskoristi tu svoju brzinu kada bude važno.

- Put do ovog zlata je počeo jednog tmurnog dana u Lanarku - priznaje danas Wightman.

Bilo je to prošlog studenog kada je odlučio nastupiti na Škotskom prvenstvo u krosu. Na blatnoj stazi za konjske utrke završio je tek na 14. mjestu.

- Bio sam očajan - ne skriva Wightman, ali dodaje da je to bio prvi korak u pravom smjeru, korak prema dodavanju snage na svoju brzinu.

U tu svrhu je odradio i nekoliko utrka na 3000 m u dvorani ove zime i sve je to stiglo na naplatu. U Eugeneu je sačuvao snagu do finiša, a onda svojom brzinom ostavio suparnike bez šanse.

- Otrčao sam utrku života. Još uvijek sam u šoku i nevjerici da se ovo stvarno dogodilo. Vjerojatno do kraja karijere neću shvatiti da se ovo stvarno dogodilo - pričao je u deliriju nakon utrke.

A u šoku su sigurno bili i čelnici Britanskog atletskog saveza koji su Wightmanu rezervirali kartu za povratak već za srijedu. Nije im bilo ni na kraj pameti da bi 28-godišnjak mogao osvojiti medalju i da bi se dan nakon finala trebao pojaviti na svečanoj dodjeli. Na koncu su uskočili organizatori koji su brzinski sredili da se ceremonija održi na kraju večernjeg programa u utorak, tako da je novi svjetski prvak već jučer bio na letu prema domovini. Ako ništa drugo, brzi povratak kući će mu dobro doći jer ga uskoro očekuju Igre Commonwealtha na kojima će trčati pod škotskom zastavom, a nakon toga i Europsko prvenstvo u Münchenu. Na tim ga natjecanjima, uvjereni smo, više nitko neće podcjenjivati.

image

Jake Wightman

CHRISTIAN PETERSEN Afp

- Prošla mi je godina bila toliko razočaravajuća. Mislim da ljudi ne shvaćaju koliko je bolno ići na veliko natjecanje s tako velikim očekivanjima, nadajući se medalji, i onda završiti na desetom mjestu - još se jednom vratio na Tokio, a onda mu se lice opet ozarilo.

- Biti svjetski prvak je nešto što se ne može opisati riječima. Uvijek sam osjećao da mogu napraviti nešto u sportu, ali da će to nešto biti naslov svjetskog prvaka, u to nisam vjerovao.

A tati Geoffu nije trebalo dugo da se iz spikerske uloge prebaci na trenersku.

- Je li to bila savršena utrka? Pa, gledajte, osvojio je naslov svjetskog prvaka, ali bio je oko pola sekunde sporiji od britanskog rekorda. Da je to napravio, bilo bi sjajno, ali sačuvat ćemo to za drugi dan - rekao je Geoff uz smijeh.

Wightmanovo zlato samo je zaokružilo niz britanskih uspjeha na srednjim prugama posljednjih godina. Laura Muir je osvojila srebro u Tokiju i broncu u Eugeneu na 1500 m, Keely Hodgkinson je bila druga na OI na 800 m, Josh Kerr treći na 1500 m... Da, trčanje se vraća kući.

MEDALJE EUROPLJANA NA 1500 m U 21. STOLJEĆU

2001.

BRONCA Driss Maazouzi (FRA)

2003.

SREBRO Mehdi Baala (FRA)

BRONCA Ivan Heško (UKR)

2005.

BRONCA Rui Silva (POR)

2017.

BRONCA Filip Ingebrigtsen (NOR)

2019.

BRONCA Marcin Lewandowski (POLJ)

2022.

ZLATO Jake Wightman (VB)

SREBRO Jakob Ingebrigtsen (NOR)

BRONCA Mohamed Katir (ŠPA)

Linker
23. travanj 2024 14:07