Tri puta se u petak navečer Veronika Šokota penjala na pozornicu na svečanoj dodjeli nagrada Hrvatskog atletskog saveza. Nesretni Covid 19 privremeno je ugasio priredbu nazvanu Cro Athletics Gala, ali u HAS-u su je ove godine odlučili vratiti, a to je značilo i da velik dio priznanja treba podijeliti retroaktivno. Veronika je tako najprije došla po nagradu za najbolju mlađu juniorku 2021. godine, potom za najbolju juniorku u 2022., a onda i po isto to priznanje za prošlu godinu.
Sezona za čistu desetku
Već iz ovih podataka je posve jasno da je kopljašica koja će uskoro napuniti 20 godina jedan od najvećih talenata hrvatske atletike. Još kao mlađa juniorka se odlično nosila sa starijim curama, pa je tako 2021. bila peta na juniorskom EP-u u Tallinnu i sedma na juniorskom SP-u u Nairobiju. Godinu kasnije, tada već kao juniorka, u posljednjoj je seriji ostala bez medalje na SP-u u Caliju, završivši na četvrtom mjestu.
Kruna juniorskog staža stigla je lani kad je na juniorskom EP-u u Jeruzalemu osvojila srebro hicem od 55,41, pa i ne čudi da će 2023. nazvati najboljom godinom u karijeri.
- Čista desetka - reći će uz široki osmijeh.
No iza te desetke ipak se krije i vrlo zahtjevna godina, priznat će to i sama. Godina u kojoj se borila sa sumnjama, krizama, nedoumicama, pa čak bila i blizu odluke da digne ruke od svega.
- Da, prošla mi je godina stvarno bila najbolja i još me i dan-danas drži taj predivan osjećaj iz Jeruzalema. Ali, moram reći da je tu bilo i dosta odricanja i nekoliko puta sam stvarno htjela odustati. Da nije bilo mojih roditelja, brata, sestre, prijatelja i, naravno moga kluba Kvarnera, ne bih nastavila.
Veronika je prije nešto više od godinu dana napustila Zadar, u kojem je radila u očajnim uvjetima, i vratila se u rodnu Rijeku, odnosno u AK Kvarner u kojem je i napravila prve atletske korake. Rijeka joj je, doduše, u tom trenutku bila službena adresa, ali većinu je vremena provodila u Celju gdje ju je trenirao Andrej Hajnšek, slovenski stručnjak koji je dobro poznat i u Hrvatskoj jer je 2016. Saru Kolak odveo do olimpijskog zlata u Rio de Janeiru. No, Veronika će danas priznati kako se u svemu tome nije snašla. Nisu svi mladi sportaši, a i ne samo sportaši, spremni na odlazak u inozemstvo, pa makar se radilo i o susjednoj zemlji. Nekima odvojenost od obitelji i prijatelja jednostavno pada preteško i to je ono što je slomilo i Veroniku.
- Iskreno, u jednom sam trenutku shvatila da to nije za mene. Znamo da je Sara Kolak trenirala u Sloveniji, ali za to treba imati glavu - priznat će iskreno Veronika.
- Nekako sam izgurala bar tu godinu, za to moje najvažnije natjecanje i za lijep završetak juniorske faze.
Celjska epizoda je sada definitivno iza nje, a što dalje?
- Sad sam u Rijeci, tu mi je puno lakše i zbog studija i zbog potpore okoline, a u Sloveniji sam bila sama. U klubu radim s trenerom Milanom Ljubotinom koji je, istina, više trener za skakačke discipline, ali imam veliku potporu Saveza i svih drugih, tako da je na meni samo da treniram. Odluka je zasad takva, stvarno mi je super u Rijeci, odlično se tamo snalazim.
Odlična atmosfera na treningu
Na prvu loptu ne zvuči idealno da ne radi s trenerom specijaliziranim za bacanja, ali dobro je da je pronašla u sebi volju i motiv za nastavak bavljenja sportom. Šteta bi bilo izgubiti talent takvog kalibra, djevojku koja je s 58,30 m srušila i hrvatski juniorski rekord olimpijske pobjednice Sare Kolak.
- Trener i ja super funkcioniramo, s njim sam i krenula u atletiku, tako da mi je bilo drago vratiti mu se. Na treninzima je sjajno, vlada odlična atmosfera, jedni druge guramo i stvarno mi je super.
Kakvi su onda ciljevi za ovu godinu?
- Trenutno sam na maloj poštedi zbog određenih zdravstvenih problema. Do kraja mjeseca se ne smijem izlagati nikakvim naporima, a onda idemo dalje s treninzima. U svibnju me čeka Mediteransko U-23 prvenstvo u Egiptu, tome se jako veselim. Sljedeće tri godine sam mlađa seniorka, tako da ima vremena za seniorske rezultate.
Vita Barbić je fenomenalna
U međuvremenu je i u ovim mlađim kategorijama dobila jaku konkurenciju. Vita Barbić, tek 16-godišnja djevojka iz Zagreba, prošlu je godinu završila na prvom mjestu svjetske U-18 ljestvice, a među starijim je djevojkama osvojila visoko četvrto mjesto na juniorskom EP-u na kojem je Veronika bila srebrna.
- Vita je fenomenalna. Iza nje je također predivna godina sa zlatom na EYOF-u, a posebno je velika stvar u mlađejuniorskoj dobi biti četvrti na juniorskom EP-u. Bilo bi super da nas dvije nastavimo Sarinim putem, a moglo bi biti još dobrih cura.