Vita Barbić, jedna od najvećih nada hrvatskog sporta, atletičarka koja će sljedeći tjedan napuniti 18 godina, osvojila je zlatnu medalju u bacanju koplja na Europskom juniorskom (U-20) prvenstvu koje se održava u finskom Tampereu! Vitino koplje poletjelo je 55,26 metara, što nijedna njezina konkurentica nije uspjela pratiti. Najbliže su joj došle Finkinja Rebecca Nelimarkka s 54,43 m i Litavka Orinta Navikaite s 54,36. Za Hrvatsku je ovo 26. medalja s kontinentalnih prvenstava u ovoj dobnoj kategoriji i jubilarna deseta zlatna.
- Cijela ova sezona nije tekla glatko kao prošla. Bilo je puno uspona, ali i još više padova. Ozlijedila sam se tri tjedna prije natjecanja, tako da nisam bila sigurna ni hoću li moći bacati kad dođem ovamo. Veliko hvala mojem fizioterapeutu, treneru i svima koji su navijali za mene jer sam zahvaljujući njima uspjela iako nije bilo lako - poručila je presretna tinejdžerica.
Podsjetit ćemo da je Vita blistala na lanjskom Europskom mlađejuniorskom (U-18) prvenstvu u Banskoj Bystrici s još nenapunjenih 17 godina, osvojivši zlato u bacanju koplja i to u velikom stilu. Sa 61,07 srušila je hrvatski mlađejuniorski rekord (koplje od 500 g), popravila rekord europskih prvenstava i završila na vrhu svjetske ljestvice. Ali, nije joj to bilo dovoljno, pa je osvojila i broncu u bacanju diska uz novi osobni rekord (49,50). Koji tjedan kasnije na Svjetskom juniorskom (U-20) prvenstvu u Limi u konkurenciji starijih djevojaka zauzela je četvrto mjesto u bacanju koplja.
Nastavila je u istom ritmu i na početku nove sezone, pa je tako u svibnju u Zagrebu bacila 57,12 m, a to je ujedno bio i prvi rezultat na listi prijava za ovo EP što ju je, dakako, činilo jednom of favoritkinja u borbi za vrh postolja. No, kako se uoči Tamperea više od dva mjeseca nije natjecala u bacanju koplja zbog određenih problema s laktom, njezina je forma ipak bila nepoznanica. U kvalifikacijama je, međutim, potvrdila da je spremna, bio joj je dovoljan jedan pokušaj i hitac od 52,49 da zapečati svoje mjesto u finalu.
No, budući da je Turkinja Rabiye Çiçek u kvalifikacijama bacila osobni rekord (55,95), da je domaća predstavnica Nelimarkka ovog ljeta bacala 56,22, a Litavka Navikaite 55,02, bilo je jasno da Vitu čeka velika borba u subotnjem finalu koje počelo u rano popodne po lokalnom vremenu.
Nije finale krenulo prema njezinim željama. U prvoj je rundi bacila 49,32 m što je daljina koja je bila dovoljna da joj osigura nastavak natjecanja i nakon treće serije, ali s njom se nije mogla uključiti u bitku za medalje. U drugom je pokušaju namjereno prestupila nakon slabijeg hica, pa je nakon trećine nadmetanja bila na petom mjestu, a vrh je držala Çiçek s 53,68.
Nije ni u trećoj seriji atletičarka Dinamo-Zrinjevca uspjela popraviti rezultat, bacila je 48,93 m, a u međuvremenu ju je prestigla još jedna suparnica, pa je skliznula na šesto mjesto. Slab hitac u četvrtom zaletu i još jedan namjerni prijestup bili su znak za zabrinutost, ali onda je došla peta serija koja je na Vitino lice vratila onaj njezin zarazni osmijeh. Iako su je prije hica "kočili" trkači na stazi i unijeli joj još malo nervoze, konačno je to bila prava Vita kakvu znamo. Poletjelo je koplje do 54,77 i lansiralo je na sam vrh! Zaprijetila je koju minutu kasnije Nelimarkka, ali 54,43 joj je bilo dovoljno tek za drugo mjesto.
Ostala je još samo posljednja runda velikog okršaja. Prva je "potegnula" Navikaite i s 54,36 izbila na treće mjesto, Çiçek nije uspjela odgovoriti, a ni Nelimarkka nije popravila rezultat, što je značilo samo jedno - Vita Barbić je europska juniorska prvakinja! Tako rasterećena za kraj je ostavila najbolje i bacila spomenutih 55,26 i poletjela u zagrljaj treneru Anti Pavkoviću i tati koji joj je odmah dobacio zastavu s kojom je otrčala pobjednički krug...
- Kvalifikacije sam odradila dobro, ali prva četiri hica u finalu nisu išla onako kako sam planirala. Ali, ne mogu se mene tako lako riješiti. Izvukla sam se iz teške situacije i ovo je ostvarenje snova - poručila je Vita.
- U te prve četiri serije sam se izvlačila i pokušala se nekako "dobiti", usmjeriti svu energiju u jedan dobar hitac, jedan koji će biti bitan. Uspjela sam to napraviti u posljednje dvije serije i nemam što reći osim da sam presretna. Ovo zapravo nisam ni očekivala, samo sam se tome mogla nadati.
Vratila se još malo na taj hitac iz pete serije koji ju je usmjerio prema zlatu.
- Volim bacanja jer je dovoljan samo jedan hitac. Jedan i gotovo. Možeš pobijediti sa samo jednim pravim pokušajem. Skupljala sam u sebi samo pozitivne emocije i atmosferu sa stadiona i jednostavno pokušala napraviti što mogu. Taj jedan hitac je bio samo za mene. Bacila sam ga kao da hvatam nacionalni rekord, rekord prvenstava, 70 metara... Razmišljala sam samo "ovaj put ću izvući najbolje iz sebe", to je jedino što sam mogla.
Baš uoči tog petog, pokazat će se, pobjedničkog hica dugo je morala čekati na zalet zbog utrke štafeta.
- Naučila sam već na prethodnim natjecanjima da mi situacije na koje ne mogu utjecati ne smiju smetati, da iz njih treba izvući samo najbolje. To mi je dalo samo dodatnu energiju kako bih mogla bacati bolje.
Isto popodne čekao ju je još jedan uspon na najvišu stepenicu postolja i još jedno zlato oko vrata...
- Malo nas je, al‘ nas ima. Tu smo, moćni smo, imamo dobre atletičare i svi želimo dati najbolje za reprezentaciju. Kad obučeš ovaj sjajni dres, znaš što predstavljaš. Zahvalna sam što sam ovdje i što sam napravila nešto veliko za Hrvatsku - zaključilo je naše malo-veliko sportsko čudo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....