Dva svjetska rekorda koja su pala u nedjelju u Eugeneu možda su pomalo u sjenu bacila još jedan nevjerojatan pothvat Jakoba Ingebrigtsena, trkačkog fenomena sa sjevera Europe, atletičara koji je upravo ovog utorka proslavio tek 23. rođendan, a uza svoje ime je već upisao nepregledan niz najvećih medalja, rekorda i povijesnih pothvata. A zacrtao ih je još jako puno...
Problemi sa Škotima
U dva dana finala Dijamantne lige, Ingebrigtsen je ostvario dvije pobjede, odnio kući dva trofeja i srušio (još) dva europska rekorda. U subotu je pobijedio u utrci na jednu milju koja je jedan od simbola mitinga u Eugeneu, slavio je s 3:43.73 i za više od dvije i pol sekunde nadmašio kontinentalni rekord koji je čak 38 godina držao legendarni Steve Cram. Dan kasnije norveški je atletičar odnio pobjedu i na 3000 metara, te s rezultatom 7:23.63 za 37 stotinki popravio vlastiti europski rekord postavljen tri mjeseca ranije. Na svjetskoj razini brže su od njega trčali samo Daniel Komen (7:20.67) i Hicham El Guerrouj (7:23.09).
Fantastičan je rezultat sam po sebi, ali još ga nevjerojatnijim čini to što je ostvaren samo dan nakon što je istrčao i treću najbržu milju u povijesti (iza El Guerrouja - 3:43.13 i Noaha Ngenyja - 3:43.40). Jasno je da Ingebrigtsenu, kao i svim trkačima na srednjim i dugim prugama posljednjih godina, pomaže napredak u proizvodnji sprinterica, te reflektirajuće svjetiljke koje na velikim mitinzima sugeriraju atletičarima koliko su brži ili sporiji od određenog rekorda, ali njegovi su pothvati svejedno fascinantni.
Vjerovali ili ne, ovog je ljeta čak sedam puta rušio europske rekorde! Da, ima tu i disciplina koje nisu standardne, odnosno ne trče se na najvećim natjecanjima, ali riječ je o doista respektabilnoj brojci. Najveću vrijednost tu imaju dva rekorda postignuta u kraljevskoj atletskoj disciplini, na 1500 metara, disciplini koja je Ingebrigtsenu donijela najveći uspjeh u dosadašnjoj karijeri, ali isto tako i najveće frustracije.
U Tokiju je prije dvije godine postao prvi Europljanin nakon gotovo 30 godina s olimpijskim zlatom na i silno je tom uspjehu želio dodati i svjetski naslov, ali zasad mu to ne uspijeva, ni u dvorani ni na otvorenom. Lani ga je na dvoranskom SP-u u Beogradu pobijedio Etiopljanin Samuel Tefera, dok su mu na otvorenom, i lani u Eugeneu i ove godine u Budimpešti, na put stali Škoti - najprije Jake Wightman, a potom i Josh Kerr.
Što se tiče europskih rekorda, u lipnju je pred domaćim navijačima u Oslu trčao 3:27.95 i za 37 stotinki oporavio vlastiti rezultat iz Tokija. No, nije stao na tome, već je mjesec dana kasnije u Chorzowu bio još brži - 3:27.14. Pet najboljih europskih rezultata u povijesti sada je u njegovom vlasništvu, a na vječnoj svjetskoj ljestvici je na četvrtom mjestu. No, sve je bliže El Guerrouju i njegovom svjetskom rekordu od 3:26.00, a i ne skriva da mu je to konačni cilj.
Dvaput je ove godine rušio europski rekord i na 3000 m, rekord na milju smo također spomenuli, a postavio je i najbolje svjetske rezultate svih vremena na nestandardnih 2000 m i dvije milje. Ukupno, dakle, sedam europskih rekorda od kojih su dva i svjetska. A kad tome dodamo i obranu svjetskog zlata na 5000 m, te europske dvoranske naslove na 1500 m i 3000 m, nema sumnje da je iza Ingebrigtsena još jedna velika sezona. Iako će sam reći...
- Nisam napravio sve što sam želio, nisam postao svjetski prvak na 1500 m.
Samouvjeren i(li) arogantan
Tako je krenulo njegovo izlaganje u mix-zoni, a onda je uslijedila velika najava. Odnosno, potvrda onoga što je ne tako davno rekao norveškim medijima.
- Da, želim sve svjetske rekorde od 1500 m do maratona. Uključujući onaj na 3000 m zapreke.
Zapanjio je novinare koji su to slušali, a na pitanje koliko bi brzo mogao trčati maraton, odgovorio je:
- Iskreno, ne volim previše pričati o tome što bi moglo biti, lakše je to jednostavno napraviti. Vrijeme će pokazati koliko brzo mogu trčati maraton, ali definitivno ću to pokušati. Ako postoje ljudi koji mogu napraviti nešto, ja uvijek vjerujem da to mogu napraviti bolje. To je moj način razmišljanja i zadržavanja motivacije.
Može li postati prvi čovjek u povijesti koji će u regularnim uvjetima istrčati maraton ispod dva sata?
- To bi bilo jako zabavno.
Reći će neki da Jakobu ne nedostaje samouvjerenosti, dok će ga drugi otvoreno prozvati arogantnim. Ne samo zbog ovih hrabrih najava, već i zbog prilično nekorektnih izjava o Wightmanu i Kerru koji su ga spriječili da postane svjetski prvak na 1500 m. Lani je tako, govoreći o Wightmanu, rekao kako je izgubio od lošijeg trkača, a Kerra je u Budimpešti opisao riječima “onaj sljedeći tip”.
- Očito je da će netko pobijediti u utrci ako se spotakneš ili padneš, a on je bio taj sljedeći - rekao je Jakob, aludiravši na svoju navodnu bolest zbog koje se “spotaknuo” u finalu.
Brat Henrik preuzeo kormilo
Mnogima se ne sviđa takvo njegovo ponašanje, ali on od toga ne odstupa i ne doživljava se bahatim. Prošle godine ga je morao braniti i stariji brat Henrik, objašnjavajući kako Jakob nije arogantan, već je takav stav potreban ako želi biti pobjednik.
Nakon raspada odnosa s ocem i trenerom Gjertom, kormilo obiteljskog projekta preuzeo je upravo najstariji brat Henrik, a i s njim na čelu ekipe, Jakob nastavlja nizati čudesne rezultate.
Dogodine ga čekaju nove Olimpijske igre, a neće biti iznenađenje ako pokuša ispuniti plan s kojim dugo koketira, a to je napad na odličja u tri discipline - 1500, 5000 i 10.000 m. Dakako, na meti će mu biti i famozni El Guerroujov rekord na 1500 m, a što mu se još mota po glavi, tek ćemo doznati. No, sigurno je da s Jakobom ni u novoj sezoni neće biti dosadno...
