Iako do pojave Sare Kolak žensko koplje u ovom stoljeću nije bila disciplina na kojoj bi se gradio zagrebački miting, odnosno vrlo rijetko se našlo u programu, činjenica da je rekord mitinga stajao 19 godina i da je Osleidys Menendez (65,20) iz 2000. konačno otišla u povijest definitivno ovu večer na Mladosti čini posebnom. Kao što i Saru Kolak može učiniti ponosnom prvo 65,82, a potom i 66,42, što su njezina dva najbolja hica sezone, oba dalja od spomenutog rekorda danas umirovljene Kubanke.
- Lepo se pospikamo pa idem doma mami i tati - upozorila je odmah na početku konferencije za novinare.
I onda ostala jako dugo jer je nakon natjecanja uživala i u priči o onome što se dogodilo na borilištu.
- Sad mogu u Dohu s osmijehom, ne znam kad sam se posljednji put smijala nakon natjecanja.
Prevedeno, u fantastičnom izdanju se Ludbrežanka, koja hvata sve bolju formu za Svjetsko prvenstvo u listopadu, predstavila zagrebačkoj publici...
- Dosta stvari je bilo dobro, sad treba napraviti analizu. Veseli me da sam otvorila na ovaj način, da je i treći hitac bio najbolji jer kvalifikacije na velikim natjecanjima imaju tri serije. Ako u prvoj baciš normu, onda spremaš stvari i ideš u hotel. Zato je sjajno da ni drugi hitac nije bio slab.
Dok su se organizatori borili s nestankom struje na cijelom stadionu, navijačima nitko nije trebao objasniti da se na zaletištu za bacanje koplja našla Sara Kolak, koja se naon dvije godine napokon vratila na Mladost. I odmah svima pokazala koliko je nedostajala jer je stadion eruptirao zbog fantastičnog hica naše olimpijske pobjednice. Prvi pa - rekord mitinga. Sarino koplje odletjelo je do 65,82, debelo preko metra od njenog najboljeg rezultata sezone ostvarenog na otvaranju u Ostravi. Čisto da odmah pokaže svima tko je ovdje gazdarica.
Ali Ludbrežanka na tome nije stala. Niti približno. Pogotovo nakon što se silno razljutila zbog solidnih, ali za ovu priliku izuzetno nezadovoljavajućih 61,51. I tako je u trećoj seriji rekord mitinga popravila za dodatnih šezdeset centimetara pa je on u utorak nešto prije 19 sati iznosio 66,49 metara. Na silno zadovoljstvo novog trenera Andresa Thorkildsena, koji je u prvom redu gestikulacijom svima na stadionu, ali i onima pred malim ekranima, pokazao koliko dobar posao je odradila njegova štićenica.
- Bilo nam je ovo prvo natjecanje, a u Zagrebu smo htjeli vidjeti gdje sam, na čemu još moram poraditi i kako uhvatiti što bolji ritam kroz hice.
Kako nitko nije ozbiljno pritiskao hrvatsku rekorderku jer se drugoplasirana Kanađanka nije uspjevala približiti na više od tri metra, u sljedeće tri serije nedostajalo je prave koncentracije, pogotovo u petoj kad je Sara Kolak upisala jedini neispravni (namjerno prestupila nakon što je sprava pala na pedesetak metara) hitac. Iako puno bolja nije bila ni u šestoj...
- Bilo je sjajno, sad idem mami i tati!
Gdje onda?
- Koferi su spremni, već u srijedu idem za Norvešku na tri tjedna priprema, a kad se vratim doma, mama će oprati stvari i letim za Dohu.
U dobrom razsloženju će Sara Kolak otići na SP, gdje joj po svemu sudeći neće nedostajati samopouzdanja. Zato jer se povratnička sezona raspliće kako se samo moglo sanjati...
- Odlično sam otvorila u Ostravi, to mi je definitivno bilo posebno natjecanje. Nakon toga sam tražila konstantu i još je tražim, ali sad se ponoo silno veselim Dohi. Ne želim pričat o daljinama, osobnom rekordu zato jer znam da tehnički ispravan hitac ne moram niti gledati. To je cilj, bacati tehnički dobro, tad će rezultat sigurno doći.
Kako je zadovoljna "postajama" na putu prema svjetskom vrhu?
- Rasla sam kroz sezonu, koju sam zamislila kao pripremnu za onu sljedeću u kojoj su OI. Htjeli ili ne, svi mi profesionalni sportaši na Igre gledamo kao vrhunac svega. Tako je meni Tokio u glavi otkad je završilo natjecanje u Riju. Sva ostala natjecanja samo su kvalifikacije i priprema za OI. Trenutno razmišljam o Tokiju, možda i previše, ali sad se treba fokusirati na Dohu, odraditi zimu i što opuštenije ući u olimpijsku godinu - zaključila je Sara Kolak.
Olimpijska pobjednica u bacanju koplja vrlo je blizu onome što smo od nje gledali prije velikih problema s ozljedom. Djevojka koja je najbolja kad je pritisak najveći. Kao kad bacaš pred domaćim navijačima.
- Pritisak? Ni u kojem slučaju. Uživala sam u svakoj sekundi ovog natjecanja.
A kad ona uživa - uživaju svi koji je gledaju..