Završetkom dvodnevnog finala Dijamantne lige u Bruxellesu prošli je vikend počela teći “odjavna špica” još jedne sjajne atletske sezone. Govorimo, dakako, o stadionskom dijelu jer cestovni trkači tek sada polako dolaze na svoje. Bila je ovo olimpijska godina, a kad je tako, atletičari se ne štede, idu do krajnjih granica što se u konačnici vidjelo i na rezultatima. Ovoga je ljeta tako srušeno čak 12 svjetskih rekorda u stadionskoj atletici, čime se ova priča dobro nadovezala na zimsko razdoblje u kojem su pet puta padali dvoranski svjetski rekordi.
Granice ljudskih mogućnosti i dalje se pomiču, a uvelike u tome pomaže razvoj tehnologije, kao što je to bilo uvijek u povijesti. No, nepravedno bi bilo razloge za poplavu rekorda svesti samo na novu generaciju obuće. Puno je faktora koji odlučuju - razvijaju se nove metode treninga, istražuju se nove tehnike u određenim disciplinama, radi se na bržem i kvalitetnijem oporavku... A ne treba zanemariti ni da će se uvijek pojavljivati izvanserijski talenti poput Armanda Duplantisa ili Sydney McLaughlin-Levrone. Spomenuti je dvojac zaslužan za pet od 12 ovogodišnjih rekorda, a razina na koju su odveli svoje discipline doista je zapanjujuća.
Popularni Mondo nastavio je u svom starom ritmu, centimetar po centimetar, i doveo svjetski rekord u skoku s motkom na 6,26 m. Švedski fenomen rođen i odrastao u Americi ove je godine tri puta pomicao granice i došao do ukupno deset rekorda u karijeri. Krenuo je u travnju sa 6,24, nastavio u finalu Olimpijskih igara u Parizu gdje je preletio 6,25, a dvadeset dana kasnije u poljskom je Chorzowu pozirao pored semafora na kojem je pisalo 6,26.
Famoznih 50.37
Zasad je stao na tome, ali kao i uvijek dosad, ostavlja dojam da između njega i letvice ima još podosta prostora. Osim deset svjetskih rekorda, Mondo u biografiji ima dva olimpijska zlata, po dva svjetska naslova na otvorenom i u dvorani, tri europske krune... A još nije napunio ni 25 godina.
Sydney McLaughlin-Levrone je samo koji mjesec starija, a niska njezinih uspjeha je podjednako impresivna. Istina, Amerikanka malo kaska za Mondom, jer zasad je “samo” šest puta rušila svjetski rekord na 400 m prepone, ali najveći razlog tome vjerojatno leži u činjenici da se puno rjeđe pojavljuje na natjecanjima. Ali kad se pojavi, onda imamo spektakl.
U lipnju je na “trialsima” u Eugeneu istrčala 50.65 i za tri stotinke nadmašila vlastiti rekord, da bi na Igrama u Parizu zaustavila semafor na famoznih 50.37. Njezin je rezultat toliko impresivan da bi s njime ove godine bila u top 25 na svijetu na “čistih” 400 m, a predsjednik Svjetske atletike (WA) Sebastian Coe počeo je čak spominjati ideju da bi zbog njezine dominacije trebalo povisiti prepone. Lani je Sydney koketirala s idejom napada na svjetski rekord na 400 m koji još od 1985. drži Marita Koch, atletičarka iz Istočne Njemačke (47.60). U konačnici se ipak vratila na prepone, ali sad kad ima i drugo olimpijsko zlato, možda se ozbiljnije posveti lovu na Koch.
I dok su povijesni dosezi za Monda i Sydney postali “običan dan u uredu”, ove smo godine svjedočili rušenju dva rekorda koji su se držali gotovo četiri desetljeća. Jaroslava Mahučih, genijalka iz Dnjipra, “obračunala” se s rekordom koji je i kod nas često bio u fokusu zbog Blanke Vlašić. Ukrajinska visašica je u srpnju u Parizu, uoči Olimpijskih igara, preletjela 2,10 m i tako za centimetar nadmašila rezultat koji je 1987. na SP-u u Rimu postavila Bugarka Stefka Kostadinova. Nekoliko tjedana kasnije Mahučih se vratila u Pariz, osvojila olimpijsko zlato i tako s 23 godine kompletirala sve velike titule.
Još u travnju je u povijest otišao i dotad najstariji svjetski rekord u muškoj atletici. Bacači diska redovito traže otvorene stadione ili bacališta gdje im jak vjetar može dodati nekoliko metara. Ove su godine svoju “meku” pronašli u gradiću Ramoni u Oklahomi gdje je 22-godišnji Litavac bacio senzacionalnih 74,35 m i srušio svjetski rekord koji je 38 godina držao Jürgen Schult. Atletičar iz Istočne Njemačke je 6. lipnja 1986. u podjednako vjetrovitim uvjetima u Neubrandenburgu bacio 74,08 m.
Chebet umjesto Tsegay
Mykolasov tata Virgilijus jedan je od najvećih diskaša svih vremena i čovjek koji se najviše približio Schultu, ali nije ga uspio skinuti. Sin je ispunio njegovu misiju, ali pomalo bizarno, u nastavku sezone nije uspio uloviti nijednu veliku pobjedu. Na EP-u u Rimu bio je treći, na Olimpijskim igrama je osvojio srebro, a bez trijumfa je ostao i u finalu Dijamantne lige.
Kenijka Faith Kipyegon prošle je godine bila prva priča svjetske atletike, srušivši unutar 50 dana svjetske rekorde na 1500 m, jednu milju i 5000 m. Ove joj je godine bio dovoljan i jedan rekord - na mitingu u Parizu istrčala je 1500 m za 3:49.04, sedam stotinki brže nego lani u Firenci. Nešto kasnije osvojila je i treće olimpijsko zlato u ovoj disciplini, potvrdivši da je najveća svih vremena.
Spektakularnu sezonu imala je i njezina sunarodnjakinja Beatrice Chebet. Ona je na mitingu u Eugeneu postala prva ženu u povijesti koja se spustila ispod 29 minuta na 10.000 metara, istrčala je spomenutu dionicu u vremenu 28:54.14 i “istrgnula” rekord iz ruku Etiopljanki Letesenbet Gidey (29:01.03). Posebno zanimljivo u ovoj priči je to da je napad na rekord na tom mitingu najavljivala Etiopljanka Gudaf Tsegay i organizatori su sve pripremili da uspije u tome. No, ispalo je da je Tsegay zapravo povukla Chebet do rekorda, a bio je to samo uvod u čudesno ljeto 24-godišnje Kenijke koja je u Parizu osvojila zlatne medalje i na 5000 i na 10.000 m.
Jakob Ingebrigtsen bio je u toplo-hladnom izdanju na pariškim Igrama. Na 1500 m je branio naslov, ali je ostao bez medalje, da bi do zlata kasnije došao na 5000 m. Ljeto je začinio svjetskim rekordom na 3000 m što nije olimpijska disciplina, ali ima dugu tradiciju i često se trči na mitinzima. U Chorzowu je istrčao 7:17.55, čime je za više od tri sekunde popravio dotadašnji rekord Kenijca Daniela Komena koji je prije 28 godina trčao 7:20.67. Norvežanin je sada je aktualni svjetski rekorder na 2000 m i 3000 m na otvorenom, te na 1500 m u dvorani.
Priču ćemo završiti još jednom neolimpijskom disciplinom. Australka Jessica Hull je na mitingu u Monacu postavila svjetski rekord na 2000 m, ušavši u cilj u vremenu 5:19.70 sekundi, čime je za gotovo dvije sekunde poboljšala rezultat (5:21.56) koji je 2021. u Zagrebu istrčala Burundijka Francine Niyonsaba.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....