Priča je počela u svibnju i prošla kroz 13 gradova na tri kontinenta, a za kraj je ostao i četvrti kontinent. Prvi put u povijesti finale Dijamantne lige, najprestižnije serije atletskih mitinga, bit će održano izvan Europe.
Domaćin je američki Eugene koji je na stadionu Hayward Field lani ugostio i Svjetsko prvenstvo.
Godinu dana kasnije krema kraljice sportova ponovno je u Oregonu, a tijekom subote i nedjelje bit će podijeljena 32 dijamantna trofeja i čekovi na 30.000 dolara.
Nama je najzanimljivije ono što nas čeka u nedjelju navečer po našem vremenu - u 22.08 kreće finale ženskog bacanja diska sa Sandrom Perković, a u 23.09 i finale muškog bacanja kugle s Filipom Mihaljevićem.
Kako u finalima tehničkih disciplina ima mjesta samo za šestero najboljih kroz cijelu sezonu, naš dvojac se doista našao u probranom društvu.
Nastavila rasti nakon SP
O Sandrinoj smo sezoni puno pisali proteklih tjedana.
U značajnoj su je mjeri obilježile dvije neugodne ozljede, stražnje lože i skočnog zgloba, zbog čega je dvostruka olimpijska pobjednica cijelo vrijeme bila prisiljena hvatati priključak.
Bilo je vidljivo da joj nedostaje natjecanja, a došlo je to do izražaja i na Svjetskom prvenstvu u Budimpešti gdje je završila na petom mjestu. Tamo je i kvalifikacijama i u finalu popravljala svoj najbolji rezultat sezone, ali nije to bilo dovoljno za postolje.
Nastavila je rasti i nakon SP-a, pa je na dijamantnom mitingu u Xiamenu prvi put ove sezone prebacila 67 metara i to tri puta, a prošli je vikend na Hanžekovićevom memorijalu još malo popravila rezultat sezone i bacila disk 67,71 m.
Napunjena samopouzdanjem otputovala je u Eugene gdje je, dakako, čeka najjače društvo, uključujući i svjetsku prvakinju Laulaugu Tausagu koja se po bodovima nije plasirala u finale, ali je dobila pozivnicu.
Tausaga je u Budimpešti popravila osobni rekord za četiri metra, osvojila zlato i kreirala jednu od najvećih atletskih senzacija godine. U Dijamantnoj ligi ove sezone uopće nije briljirala, u Firenci je primjerice bacila tek 55,34, a u nedjelju ćemo doznati što je sačuvala za kraj.
Realno, Amerikanci veća očekivanja imaju od olimpijske pobjednice Valarie Allman koja je u Budimpešti završila na drugom mjestu, no imala je najveću konstantu ove sezone. U njezinom je vlasništvu osam od devet najboljih rezultata godine, uključujući vodećih 70,47 bačenih prije dva tjedna u Berlinu.
Crouser veliki favorit
No, u ovoj priči Sandra svakako nije bez šanse, uostalom bila je bolja od Allman i lani na SP-u na ovom istom stadionu. Naša atletičarka dobro zna kako se osvajaju dijamantni trofeji, skupila ih je šest po čemu je rekorderka u ženskoj kategoriji.
Kod atletičara su jedan više ugrabili američki troskokaš Christian Taylor i francuski motkaš Renaud Lavillenie s kojima se Sandra ima priliku izjednačiti. Istina, posljednji je dijamant osvojila još 2017., otada je četiri puta bila druga u finalu, ali možda je došlo vrijeme da joj se sreća, u godini u kojoj je definitivno nije mazila, na kraju ipak osmjehne.
Spomenimo da je Sandra došla u Eugene s najvećim brojem kvalifikacijskih bodova, čak i uz propušteni nastup u Firenci, ali u finalu to ne znači ništa. Svi se bodovi brišu i pobjednica Dijamantne lige bit će ona bacačica koja bude najbolja u nedjelju.
Filip Mihaljević, realno, nema prevelike izglede boriti se za trofej jer ima najslabiji osobni rekord i rezultat godine na startnoj listi. Njegova je velika želja završiti sezonu s jednim jakim hicem, po mogućnosti najboljim u 2023.
Veliki favorit za pobjedu je, dakako, aktualni olimpijski i svjetski prvak te svjetski rekorder Ryan Crouser. Amerikanac je na SP-u u Budimpešti slavio s 23,51, samo pet centimetara slabijim hicem od svjetskog rekorda, unatoč tome što su mu neposredno prije putovanja dijagnosticirana dva krvna ugruška u potkoljenici.
Odmorio se nakon SP-a i sada je spreman napasti i dijamantni trofej koji mu je lani uzeo sunarodnjak Joe Kovacs.