Razočaranje, tuga, ljutnja.. I sve to popraćeno povećim brojem psovki. Nikad još nismo vidjeli Filipa Pravdicu u stanju u kakvom je bio nakon kvalifikacija skoka u dalj na EP-u u Rimu, ali nije to nimalo iznenađujuće jer stigao je u Vječni grad u formi života, stigao je kao jedan od favorita za medalju, a kući se vraća i bez finala. Završio je kvalifikacije sa 7,89 metara, što je zapravo jako dobar rezultat koji bi ga gotovo uvijek odveo u finale, ali ne i ovaj put, ovaj put mu je to donijelo tek 17. mjesto.
Samo su se jednom u povijesti dogodile ovako lude kvalifikacije, samo u Barceloni 2010. se u finale ulazilo s većim daljinama nego ovdje u Rimu. Čak devetorica su na Olimpicu skočila dalje od 8,00 koliko je iznosila norma za finale. Moglo se proći i sa 7,95 metara, koliko je skočio Srbin Strahinja Jovančević za 12. mjesto, ali Filip je ostao izvan tog kruga, kao i naš drugi predstavnik Marko Čeko koji je sa 7,79 završio na 20. mjestu.
Eksplozivnim ulaskom u sezonu, skokom od 8,35 metara i srušenim hrvatskim rekordom, Pravdica si je stavio teret na leđa jer je od čovjeka koji nikad nije ušao u finale velikog natjecanja preko noći je postao kandidat za medalju. Taj ga je teret očito jednim dijelom sputao...
- U drugom sam pokušaju uz prijestup imao 8,10, u trećem sam skočio 7,89, a odrazio sam se najmanje 30 centimetara od daske. Ne znam što reći. Samo jednom u povijesti 7,89 nije bilo dovoljno za finale - u nevjerici je govorio utučeni Pravdica.
Teško ga je bilo utješiti jer posve je jasno da je i sam imao velika, ogromna očekivanja.
- Jako sam razočaran. Dođeš po medalju, a ne prođeš kvalifikacije, je*i ga...
Bio je u pravu kad je u najavi rekao da će ovo za daljaše biti najjače EP ikada, ali vjerojatno ni sam nije očekivao da će već kvalifikacije biti tako brutalne.
- Računao sam da ću odmah skočiti osam metara i da ću proći, ali očito netko to od gore gleda i zeza se sa mnom. Spreman sam, ali eto... Imam još Olimpijske igre, pa ćemo vidjeti - tužno je rekao na odlasku iz mix zone.
Marko Čeko je prije dvije godine u Münchenu bio osmi, nadao se da to može barem ponoviti, ali ostao je daleko.
- Žao mi je, naravno da jest, ali nisam ni očekivao da ću sa 7,79 u finale jer atletika je napravila veliki korak naprijed, svi skaču jako dobro ove godine. Na žalost, bez finala ovdje će mi biti jako, jako teško uhvatiti Olimpijske igre. Treba mi svjetsko čudo, ali i to je moguće, borit ću se do kraja - istaknuo je Kninjanin.
Osvrnuo se i na reprezentativnog kolegu i rimskog cimera.
- Žao mi je Pravdice, za njega je ovo još i veća šteta jer bio je kandidat za medalju. Ali, trebamo čekati i on i ja, dogodit će se.