Prije dvije godine Klara Koščak bila je hit u hrvatskoj atletici i prolazila nešto slično ovome kroz što danas prolazi njezina mlađa sestra Jana. Sa samo 16 godina već na početku sezone postavila je tadašnji hrvatski mlađejuniorski i juniorski rekord na 60 m prepone (8.25), što ju je odvelo i na prvo veliko seniorsko natjecanje u karijeri, dvoransko EP u Torunu na kojem je bila druga najmlađa sudionica. Ujedno je s tih 8.25 završila dvoransku sezonu na prvom mjestu na svijetu u U-18 konkurenciji.

U sličnom je stilu nastavila i na otvorenom, pa je do kraja 2021. godine ukupno upisala 13 hrvatskih rekorda u različitim disciplinama i dobnim kategorijama. U to je uključen i seniorski rekord u sedmoboju koji je, dakle, srušila sa samo 16 godina i još je uvijek u njezinom vlasništvu premda će sama uz osmijeh reći - još samo nekoliko dana. No, koliko god da je veći dio te godine bio sjajan, osjetila je mlada Varaždinka na svojim leđima koliko sport može biti okrutan.

Povratak na više prepone

Na juniorskom EP-u u Tallinnu morala je odustati od nastupa na 100 m prepone zbog ozljede stražnje lože koja joj je još dugo nastavila raditi probleme. No, čak i uz tu ozljedu, samo nekoliko tjedana kasnije završila je na visokom petom mjestu u sedmoboju na juniorskom SP-u u Nairobiju i to u konkurenciji djevojaka do 20 godina.

Nevolje s ozljedama su se, na žalost, nastavile i u prošloj godini, ovaj put je prvenstveno riječ bila o skakačkom koljenu, zbog čega nije mogla odraditi nijedan višeboj, ali ni utrku na 100 m prepone. U dogovoru s tatom i trenerom Patrikom posvetila se utrkama na 400 m prepone (tu su prepone ipak niže) i odradila je odličnu sezonu, srušivši hrvatski juniorski rekord (58.21) i završivši na 11. mjestu na juniorskom SP-u u Caliju.

Odluka je bila da se ove godine vrati na više prepone, a premda zima nije ispala onakva kakvoj se nadala, tata je cijelo vrijeme ponavljao “samo čekam taj klik da počne trčati kao prije dvije godine, da opet vidim tu agresivnost, eksploziju i želju kod nje”. Prije nekoliko dana nam je rekao da Klara nikad nije bila bolja, a potvrda je došla prošli vikend na Agramovom mitingu u Zagrebu kada je istrčala 100 m prepone za 13.50 sekundi što je trenutno prvi juniorski rezultat u Europi. U redu, nije bila bolja nego ikad jer osobni joj je rekord 13.48 sekundi, ali kad uzmemo u obzir da dvije godine nije nastupala u toj disciplini, ovaj je rezultat itekako vrijedan.

Jana, Patrik, Franjica i Klara Koščak

DARKO TOMAŠ/CROPIX

- Prezadovoljna sam i nadam se da će svako natjecanje biti sve bolje jer imam još dosta rezerve - pričala nam je presretna Klara, danas 18-godišnjakinja.

Sjajan nastup na stadionu Mladosti začinila je i vraćanjem u svoje vlasništvo hrvatskog juniorskog rekorda na 300 metara (38.57), onog istog koji joj je prije mjesec dana “preotela” sestra Jana (17).

- Da, malo je rekord kod sestre, malo kod mene. Vidjelo se na treninzima da sve ide dobro i nije bilo razloga da ne bude tako i na natjecanju. Trebalo mi je malo da se ufuram nakon dvoranske sezone, ali sada je stvarno sve OK.

Nije u dvoranskoj sezoni uspjela nadmašiti osobni rekord na 60 m prepone, zaustavila se na 8.27 sekundi. Je li osjećala svojevrsnu psihičku blokadu nakon svih ozljeda u protekle dvije godine jer bio je to povratak na više prepone?

- Bili su mi u podsvijesti i loža i koljeno. Zbog tog koljena nisam mogla raditi skokove na treningu i neke druge stvari, ali sada je sve OK i moram zahvaliti fizioterapeutkinji Silviji Grabar koja mi je puno pomogla, brinula se za mene i što se tiče psihe i što se tiče fizičkih ozljeda. Bili smo i na pripremama u Portugalu, i tamo sam na sreću mogla normalno trenirati, tako da je sada sve dobro i zadovoljna sam.

I ponovno s osmijehom na licu...

- Da, hvala Bogu.

Naglasak će, dakle, ove sezone ponovno biti na preponama?

- Tako je, s time da će vjerojatno veći naglasak biti na 100 m prepone, ali imat ću i koju utrku na 400 m. Vrhunac je juniorsko EP u Jeruzalemu, tamo ću trčati 100 m prepone. Službeno do ove utrke nisam ni imala normu u toj disciplini jer sam je posljednji put trčala još 2021. godine.

A kakve su želje za juniorsko EP? Tata je postavio letvicu visoko, ne skriva da je plan i medalja.

- Tata uvijek ima takva očekivanja, ha-ha, ali ja ne znam. Vidjet ću kako će se razvijati ostatak sezone jer nikad ne znate, ali trenutno smatram da bi uspjeh bio ući u finale. Ma, i doći na EP je veliki uspjeh, a finale bi bilo super.

Jana i ona velika su si međusobna inspiracija i podrška, vidjelo se to i u subotu kad se mlađa sestra bacila u zagrljaj starijoj samo koju sekundu nakon što je ova prošla ciljem na 300 m.

- Da, i Jana i ja, ali i Roko Farkaš i Janko Kišak, kompletna naša trening-grupa. Roko je prije nekoliko dana srušio hrvatski juniorski rekord u desetoboju tako da je cijela grupa odradila prošli tjedan stvarno dobro.

Kako je Klara doživjela ovogodišnju Janinu eksploziju i nizanje rekorda iz vikenda u vikend, uključujući i svjetski mlađejuniorski u petoboju?

- Jana je bila baš nabrijana ove zime, svaka joj čast. Jednostavno ima sve discipline predobre. Za vikend ide u Götzis na prvi seniorski sedmoboj, natjecat će se protiv najboljih na svijetu i nadam se da će i tamo biti super. Jako se ubrzala i premda joj se u subotu možda dogodio mali kiks u skoku u vis (1,82 m, op. a.), sigurna sam da će to nadoknaditi u Götzisu. I u visu, i u ostalim disciplinama. Mislim da je jako dobra.

Znači li to da će Klara ostati bez hrvatskog rekorda u sedmoboju?

- To je sigurno, s tim sam se već pomirila. Nadam se da će, što se tiče rezultata, konkurirati najboljima na svijetu ne u svojoj U-18 kategoriji, nego i onima u U-20. Ima nekoliko jako dobrih juniorki ove godine, ali mislim da će na EP-u u Jeruzalemu definitivno Jana biti favoritkinja.

A sanja li i Klara povratak u sedmoboj ili su prepone trajno opredjeljenje?

- Svakako bih se htjela vratiti sedmoboju. Na treninzima još uvijek radim sve discipline koje mogu, bacam koplje i kuglu, a počela sam i sa skokom u dalj koji nisam mogla raditi zbog koljena. Jedini mi je problem još uvijek skok u vis. Tu je ogromno opterećenje na koljeno i dugo ga uopće nisam mogla odrađivati. Jedno sam vrijeme doslovno skakala s druge noge. Tek kad to bude potpuno zaliječeno, mogla bih se vratiti u višeboj, mislim da bismo mogli početi sljedeće sezone. Stvarno bih to htjela jer to mi je ipak najdraža disciplina, premda i prepone jako volim.