Dobar zalet koji je uhvatio tijekom zime, Marino Bloudek iskoristio je da u punoj brzini utrči na Svjetsko prvenstvo koje će se od 19. do 27. kolovoza održati u Budimpešti. Virovitički atletičar, nekadašnji europski juniorski prvak na 800 metara, polako se, ali sigurno vraća na veliku scenu. Pisali smo već da je imao nekoliko kriznih sezona, mnogi su ga u tim trenucima prekrižili, ali mladić koji je prije nekoliko dana proslavio 24. rođendan uspio je pronaći izlaz iz crne rupe.
Možda na pomalo neobičan način jer danas ima online-trenera, nekadašnjeg atletičara Azuza Simcicha, koji je primarno zaposlen kao kondicijski trener kazahstanske tenisačice Jelene Ribakine. S njom putuje po svijetu tako da je Bloudeku posvećen putem modernih tehnologija, ali takva suradnja zasad očito funkcionira jer srednjoprugaš Dinamo-Zrinjevca nikad nije bio bolji.
Trenutno unutra i za SP i za EP
Dobri rezultati tijekom zime odveli su ga na Europsko dvoransko prvenstvo u Istanbulu, njegovo prvo veliko seniorsko natjecanje u karijeri, a nastavio je u istom ritmu i na ljeto. Na mitingu u Budimpešti početkom lipnja istrčao je respektabilnih 1:46.38, što je treći rezultat svih vremena među hrvatskim 800-metrašima, donio je i pobjedu našoj reprezentaciji u 2. diviziji Europskog ekipnog prvenstva (1:47.11), srušio rekord hrvatskih prvenstava (1:47.54), a prošli vikend osvojio i srebro na Prvenstvu Balkana (1:48.56). Svi ga ti rezultati drže čvrsto unutar kvote za plasman na SP u Budimpešti i premda još nije službeno, možemo s ogromnom sigurnošću reći da je Marino Bloudek putnik na svjetsku smotru. Postat će time prvi hrvatski 800-metraš, ne samo od osamostaljenja države, koji se plasirao na SP i prvi naš muški predstavnik na stazi još od 2005. i Željka Vinceka koji je u Helsinkiju trčao 400 m.
- Dvoranska sezona mi je bila neki temelj da vidim kako će proći vanjska. U dvorani sam trčao rezultat koji vani vrijedi oko 1:46, što sam i ispunio. Naravno, imam još puno prostora jer smo dobro radili, trenirali, ulagalo se u pripreme i oporavak, tako da vjerujem da bih ove godine mogao ići i ispod 1:46. Ako ne na SP-u, onda na Hanžekovićevom memorijalu. Obožavam taj miting, domaći je teren, moj klub je organizator, a bili bi to i odlični bodovi za OI - kaže Marino.
Olimpijske igre su mu, dakako, sljedeći veliki cilj.
- Trenutno sam unutra za SP u Budimpešti i Europsko prvenstvo u Rimu iduće godine, nemam se tu što brinuti, čak se mogu više fokusirati na treninge. Ali, za OI se moram još malo potruditi. Ima mjesta za 48 atletičara u mojoj disciplini i ako budem u dobroj formi, zdrav i uspijem odraditi dobre mitinge, vjerujem da ću otići u Pariz.
Do Olimpijskih igara ipak još ima vremena, a ono što je u bliskoj budućnosti je SP u Budimpešti.
- Glavni cilj je probati proći kvalifikacije i ući u polufinale - jasan je Marino.
Kenija ostavila snažan dojam
Za nekoga tko se u jednom trenutku činio izgubljenim za ozbiljnu atletiku, i sam plasman na ovakvo natjecanje velika je stvar.
- Ovo puno znači. Davnih dana sam govorio da mogu uspjeti, samo mi se treba sve posložiti izvan atletike. Sad sam uspio sve to posložiti uz pomoć Dinamo-Zrinjevca i svog trenera, ali još se puno toga može doraditi, poput dužih odlazaka na pripreme, možda i boljeg oporavka, vitaminizacije, trening-grupe koja bi me mogla malo pogurati... Stalno govorim da na ovo SP dolazim praktički s najgorim šansama jer mi je trener online, nemam sponzore, treniram sam, a drugi imaju sve to pokriveno. Idu po mjesec dana na pripreme, a ja ako ugrabim dva tjedna, to je super. Ali ako i imam najgore uvjete, izvlačim najbolje iz njih. A možda se i više od svih veselim ovom SP-u jer nakon dugo vremena i stagnacije vratiti se na ovakav način i otići na SP, malo tko to može.
Budimpešta je blizu, bit će možda prilike da ga uživo dođu pogledati obitelj i prijatelji.
- Raštrkani smo na više strana, tako da će možda sam dio obitelji doći, ali bez obzira na to, znam da svi prate. A ja sam već navikao ići sam na natjecanja. Možda mi je ona stagnacija i pomogla da se osamostalim i da izgradim jak karakter, a uz ogromnu motivaciju i trud, vjerujem da će se to kad-tad isplatiti.
Kad je spomenuo odlaske na pripreme, treba reći da je ovog proljeća i on iskusio čari trkačke meke Kenije.
- Kenija je ostavila snažan dojam na mene, presretan sam što sam to iskusio. Očekujem da ću možda već u studenom opet ići tamo, a imam čak neku opciju da u siječnju s Amelom Tukom i talijanskom reprezentacijom odem u Južnoafričku Republiku. Pratio sam brojne objave na društvenim mrežama o pripremama tamo i volio bih to osjetiti.