Kad je Marko Čeko u kolovozu 2020. godine skočio 8,04 metra, bio je uistinu sjajna priča hrvatske atletike u sezoni osiromašenoj zbog Covida. Dečko iz “malog” Knina koji je tek napunio 20 godina došao je tada na treće mjesto svih vremena u Hrvatskoj u skoku u dalj i najavio da bismo ga u sljedećim sezonama mogli gledati i na većim daljinama.

No sport nije baš tako jednostavan, ne ide uvijek sve uzlaznom putanjom, pa tako kao Markov osobni rekord i danas stoji istih onih 8,04 m. Daleko od toga da u međuvremenu nije imao dobrih rezultata, skočio je dvaput 8,00 m, bio je i finalist Europskog prvenstva u Münchenu 2022. godine, ali svjestan je i sam da je na tom putu bilo puno oscilacija.

Upravo ga je zato razveselila i napunila optimizmom netom završena dvoranska sezona. Nije skakao preko osam metara, ali bio je vrlo blizu te granice sa 7,96 u Beogradu i 7,91 u Zagrebu, a i na mitinzima u Ostravi i Lyonu je upisao vrlo dobre skokove od 7,82 m. Budući da u dvorani nikad ranije nije skakao dalje od 7,78, s pravom će reći da mu je ovo bila najbolja zima u karijeri. I dobra najava za burnu i vrlo intenzivnu sezonu na otvorenom koja je pred njim.

- Od 1 do 10 ocjena, neka ocjena za ovu zimu bude 9. Stvarno sam zadovoljan, odlična je bila ova dvoranska sezona, a desetku bih si dao da je sjeo jedan skok preko osam metara - kaže 23-godišnji Čeko.

Vrijeme za iskorak

Je li s trenerom Draženom Lasićem uvodio kakve promjene koje su rezultirale boljom formom ove zime?

- Stalno nešto mijenjamo, ne nešto previše, nego onoliko koliko treba. Ponešto u treningu, a malo i ja na radim na sebi, na sigurnosti i na agresivnosti. Prije svakog sam natjecanja ove zime imao osjećaj da ne mogu skočiti ispod 7,70, što se na kraju i ostvarilo. Već uoči prvog natjecanja u Zagrebu sam znao da ću popraviti osobni dvoranski rekord i skočio sam 7,91, ali nisam se htio prerano veseliti jer sam lani krenuo sa 7,75 i na kraju je na tome i ostalo. No, kad sam u Beogradu skočio 7,96, znao sam da je to - to. Nakon toga sam po europskim mitinzima malo skupljao bodove za plasman na Olimpijske igre, ali sve je to malo po malo. Očito mi je sudbina da idem tako, umjesto da jednom opalim na nekom zlatnom mitingu i da me to drži tijekom cijele sezone.

Spomenuli smo u uvodu kolovoz 2020. godine i onih 8,04. Je li napokon sazrelo vrijeme da skoči dalje od toga?

- To se dogodilo prije četiri godine i stvarno je red da to preskočim jer vrijedim više. Svake godine otada sam vrijedio za više, ali nikako da to pokažem. Nisam imao onu sportsku sreću da jednom ‘odvalim’ preko 8,10. Naravno, sreća dođe kad se dobro trenira, tako da moram raditi i čekati taj trenutak. Dao Bog da se dogodi na Europskom prvenstvu u Rimu ovo ljeto.

Prošlo je ljeto također bilo puno uspona i padova, nije se uspio plasirati na SP u Budimpešti, a najbolji je rezultat dočekao na samom kraju kada je na Hanžekovićevom memorijalu skočio 7,96.

- Svašta je tu bilo. Čak sam odradio dva mitinga, u Stuttgartu i Malmöu, na koje sam prvi put otišao bez trenera da vidimo kako će to funkcionirati, ali nije baš ispalo dobro. Stali smo nakon toga na nekoliko tjedana s natjecanjima, da bih sezonu završio sa 7,81 u Padovi i 7,96 u Zagrebu. A kad sam već spominjao nedostatak sreće, na Balkanijadi sam jedno vrijeme bio prvi, pa završio četvrti, na Hanžekovićevom memorijalu je bilo isto, a i na Ekipnom EP-u u Poljskoj sam također ostao četvrti. Stvarno je bilo pehova, ali nema veze, nekad se to vrati.

Rim je 99 posto siguran

Spominjao je skupljanje bodova za velika natjecanja. Plasman na EP u Rim ne bi trebao biti upitan, ali za Olimpijske igre u Parizu vodit će se žestoka borba. Zasad je “unutra” po renkingu, ali prava utrka će se zahuktati tek kad krene sezona na otvorenom.

- Rim je 99 posto siguran. Nemam zasad normu, ali kad usporedim s koliko sam bodova išao u München prije dvije godine, sad ih imam znatno više. A vjerujem da mogu i do Pariza, blizu sam, trenutno sam po renkingu na 25. mjestu. Stalno to pratim, više nego išta drugo, već smo ukalkulirali i tko nas i kada može prestići na natjecanjima po Australiji i Južnoj Americi. Što se naše sezone tiče, još pregovaramo oko mitinga zlatne kategorije u Bocvani, tamo će se dijeliti veliki bodovi, a moguće je da ćemo ići i na brončani miting u Dubai početkom svibnja. Tu su i Prvenstvo Hrvatske i Balkanijada, a ako negdje skočim osam metara, možda se uspijem ugurati i na neki miting Dijamantne lige. Velika je borba za Pariz, trest ćemo se do kraja lipnja kad se zaključuju liste. Dao Bog da skočim 8,27, pa da ne moram misliti o tome, ali ipak mislim da ću ići mic po mic, bod po bod, i svaki će biti ključan.

Skok u dalj u Hrvatskoj je trenutno jedan od najkonkurentnijih disciplina. Tu je i Filip Pravdica koji je lani dvaput skakao 8,09, a ove je zime bljesnuo i mladi Luka Ćurković (19) sa 7,81 m.

- Ići ćemo uskoro u Makarsku na pripreme reprezentacije, pa možda uspijemo jedan trening odraditi sva trojica zajedno. Drago mi je što nam se i Luka priključio, stvarno je dobar dečko, i on i njegov trener Bojan Ubiparip, i zaslužili su takve rezultate.