Posljednjih dana u Tokiju imali smo osjećaj da iznova proživljavamo jednu te istu utrku. Utrku u kojoj bi u samom finišu, u posljednjim metrima ili centrima iz drugog plana doletio neki autsajder, pokvario planove favoritima i postao senzacionalni svjetski prvak.
Niz je započeo Francuz Jimmy Gressier (28) koji je u završnici utrke na 10.000 metara prestigao Etiopljanina Yomifa Kejelchu i nadmašio ga za samo šest stotinki. Postao je time prvi trkač rođen izvan Afrike još od 1983. i Alberta Cove s titulom u ovoj disciplini. Nikada Gressier nije završio bolje plasiran od devetog mjesta u četiri prethodna globalna finala, a njegovih 28:55.77 najsporiji je pobjednički rezultat ikad u finalu SP-a.
Dan kasnije "udario" je Novozelanđanin Geordie Beamish (28) u utrci na 3000 m zapreke. Branitelj naslova i dvostruki olimpijski pobjednik Soufiane El Bakkali vodio je nakon posljednje zapreke, mislio je da ima sigurnu pobjedu u rukama, a onda se odnekud ukazao Beamish i nadmašio ga za sedam stotinki. Slično kao i Gressier, prvi je čovjek rođen izvan Afrike od 1987. koji je osvojio svjetski naslov u ovoj disciplini, a 8:33.88 je najsporije vrijeme za zlato u povijesti SP-a. Da priča bude još nevjerojatnija, Beamishu je to tek druga pobjeda u životu na 3000 m zapreke.
Hat trick senzacija na srednjim i dugim prugama u srijedu navečer je zaokružio Portugalac Isaac Nader (26) koji je u završnim metrima finala na 1500 m prestigao bivšeg svjetskog prvaka Jakea Wightmana i pobijedio s 3:34.10, svega dvije stotinke ispred Britanca. Nikad Nader nije osvojio veliku medalju na otvorenom, štoviše nikad nije bio ni ozbiljna prijetnja - 2022. je ispao u kvalifikacijama, godinu kasnije je bio posljednji u finalu, a lani je na OI u Parizu završio nastup u polufinalu. Neposredno uoči ovog SP-a bio je tek deseti u finalu Dijamantne lige u Zürichu, tako da doista nitko nije ozbiljno računao na njega u Tokiju.
Gressier je u atletskom svijetu posljednjih godina više bio poznat po uspjesima izvan stadiona - aktualni je europski prvak u polumaratonu i rekorder na cestovnih 5 km, a u U-23 kategoriji je skupljao naslove i u krosu, te bio internetski hit zbog svog nezaboravnog ulaska u cilj kada je završio s glavom u blatu.
Tijekom djetinjstva u Boulogne-sur-Meru, gradu na sjeveru Francuske gdje je odrastao i Franck Ribéry, želio je slijediti put francuske nogometne zvijezde.
- Nogomet je ono što sam najviše volio, toliko sam uživao u njemu. Ali, lokalni atletski treneri govorili su mi da nikada nisu vidjeli moje vještine ni kod jednog nogometaša. Sudjelovao sam na lokalnim školskim atletskim natjecanjima i pobjeđivao tamošnje atletičare. Prestao sam igrati nogomet sa 17 godina jer su me treneri uvjeravali da mogu doći do francuske atletske reprezentacije i postati olimpijac.
I bili su u pravu, danas je to jasno cijelom svijetu.
- Ovo je ostvarenje mog dječačkog sna, počeo sam trčati zbog toga. Nitko mi ne može oduzeti ovu titulu. To je titula autentičnog čovjeka koji nikada nije prestao raditi i vjerovati u svoje snove. Neki su možda sumnjali u moj finiš, ali ja sam uvijek vjerovao u sebe. Rekao sam da ovdje dolazim po medalju, imao sam puno mentalne energije za posljednji krug i to mi je pomoglo - rekao je Gressier nakon tokijskog trijumfa.
Karijeru Geordieja Beamisha su još od studentskih dana na Sveučilištu Northern Arizona obilježavale lude završnice, ali jednako tako i neprestane ozljede. Nakon što godinama nije uspijevao napraviti ozbiljniji iskorak na svjetskoj pozornici, 2023. se odlučio prebaciti na zapreke.
- U ovom sam sportu zbog medalja. Ako idem mijenjati disciplinu, neću to napraviti samo kako bih sudjelovao.
Ipak prvu medalju koja je usmjerila reflektore prema njemu osvojio je bez zapreka, odnosno na 1500 metara na dvoranskom SP-u prošle godine u Glasgowu. I tada je u senzacionalnoj završnici uletio iz pozadine i osvojio zlato. No, odmah nakon toga dogodila mu se još jedna ozljeda, zdjelična kost ga je toliko boljela da se na Igrama u Parizu nije mogao sam ni obući i sve je rezultiralo ispadanjem u prvom krugu na 3000 zapreke.
- Olimpijske igre su bile brutalne prema meni, zato je ovo zlato nagrada mome timu. Ovaj sport je nevjerojatno težak, ništa vam nije poklonjeno. Sve je zasluženo - govorio je pun emocija nakon tokijske krune.
No, i do nje je put bio trnovit. Na proljeće je ozlijedio gležanj, pa nakon toga i bedrenu kost. Ali kako je morao izboriti plasman na SP, istrčao je utrke u Stockholmu i Turkuu, pa se nakon toga povukao na tri mjeseca s natjecanja i vratio se u Tokiju. Ni tu nije bio kraj nevoljama jer je u posljednjem krugu kvalifikacijske utrke pao, jedan od suparnika ga je pritom čak udario nogom u glavu, ali Beamish se uspio pridići i doći do drugog mjesta.
- Iskreno, mislim da je taj pad bio sreća u nesreći. Jer kad sam ustao, toliko sam lako dostigao konkurenciju, da mi je to zapravo dalo dodatno samopouzdanje za finale.
A u finalu je bio na 11. mjestu na ulasku u posljednji krug, na 200 m do cilja je bio šesti, na 100 m se probio na četvrto mjesto i u konačnici odjurio do zlata.
- Ovo je bilo iznenađenje, zar ne? Nestvarno je, još uvijek sve upijam. Samo trebaš vizualizirati pobjedu prije nego se dogodi - i ona će se dogoditi. Znao sam da to imam u sebi večeras, ali tek sam metar prije cilja bio siguran da ću pobijediti, i to je bilo dovoljno. Ovo je prvo zlato za Novi Zeland na stazi na svjetskim prvenstvima što je baš super.
Posljednji član senzacionalnog terceta Isaac Nader je slično kao Gressier prve korake u sportu napravio kao nogometaš u rodnom Faru, a kasnije je paralelno uključio i atletiku. Iako je obiteljski više naginjao prema nogometu, jer mu je otac igrao za lokalni Farense, a stric Hassan Nader je bio član slavne Benfice, Isaac se u konačnici ipak odlučio za atletiku.
- Iskreno govoreći, odabir atletike nije bio težak, jer mi je u nogometu lopta pomalo smetala. Ono što sam stvarno volio bilo je trčanje.
I njegov se odabir pokazao odličnim - ranije ove zime osvojio je europsku dvoransku broncu, a u srijedu je dočekao najveći dan karijere u disciplini koja posljednjih godina obiluje iznenađenjima. Koliko je njegov trijumf bio neočekivan, reći će i podatak da je na kladionicama omjer na njega bio 50-1.
- U finalu je bilo 14 atletičara i rekao sam si prije utrke "ili ćeš biti 14. ili ćeš pobijediti".
I drugoplasirani Wightman je na kraju priznao kako nitko nije očekivao da Nader može pobijediti.
- Nemam riječi za ovo što se dogodilo. Neki su me kritizirali i govorili da nikada neću ovo postići, ali evo me - svjetski sam prvak i prvi Portugalac koji je osvojio zlato na 1500 m na globalnoj razini. Ovo je samo jedan od mojih snova koji sam ostvario; drugi će morati pričekati do Los Angelesa 2028. - zaključio je Nader.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....