Kad je na Olimpijskim igrama u Meksiku 1968. Bob Beamon popravio svjetski rekord u skoku u dalj za nevjerojatnih 55 centimetara (!), Amerikanci su smislili izraz "beamonesque". Vjerovali ili ne, ta je riječ ušla u širu upotrebu, pa je danas možete pronaći u engleskim rječnicima, u značenju čudesan, spektakularan, izvanredan...
Nakon onoga čemu je u petak navečer svjedočilo dvadesetak tisuća gledatelja na stadionu Hayward Field u Eugeneu i milijuni pred televizijskim ekranima diljem svijeta, možda bi riječ "beamonesque" trebalo poslati u zasluženu mirovinu i osmisliti neku novu u čast nevjerojatne, fantastične, neponovljive Sydney McLaughlin, 22-godišnjakinje iz New Jerseyja koja ne prestaje raditi čuda na atletskoj stazi i praktički sa svakom svojom utrkom iznova pomicati granice.
Osmog dana Svjetskog prvenstva, u finalu utrke na 400 metara prepone, istrčala je nadrealnih 50.68 sekundi, popravivši vlastiti svjetski rekord, star manje od mjesec dana, za čak 73 stotinke. Vruće glave se lako zaletjeti i pretjerati s procjenom, pa nećemo ovo proglasiti najvećim pothvatom u povijesti atletike, ali jedan od najvećih neupitno jest. Za bodovne tablice Svjetske atletske federacije (WA) i dalje su veći neki rekordi iz osamdesetih godina prošlog stoljeća, ali o reputaciji tih rekorda, ostvarenih u najprljavijem razdoblju u povijesti atletike, puno je toga već napisano. Izuzmemo li osamdesete, rezultat koji je u petak ostvarila Sydney McLaughlin najjači je ženski svjetski rekord u atletici.
Koliko je veliko to što je Sydney napravila? Najbolje će to možda dočarati podatak da bi u finalu 400 metara "glat", održanom samo nekoliko minuta ranije, s tih 50.68 zauzela sedmo mjesto! Dakle, s deset prepona je bila brža od nekih finalistica na "čistih" 400 metara. Na ovogodišnjoj svjetskoj ljestvici s 50.68 bi bila u Top 20 na 400 metara. Nevjerojatno, ali istinito. Kao da ne preskače prepone, nego prolazi kroz njih.
Toliko smo puta posljednjih godina pisali o čudesnom talentu ove djevojke, ali i dalje nas ne prestaje šokirati. U samo 13 mjeseci četiri je puta rušila svjetski rekord - najprije lani u Eugeneu na američkim "trialsima" za Olimpijske igre (51.90), pa koji tjedan kasnije u Tokiju (51.46), onda ponovno prošli mjesec u Eugeneu na "trialsima" za SP (51.41) i sada ovih nestvarnih 50.68. Prije manje od tri godine svjetski rekord u ovoj je disciplini iznosio 52.34 i bio je u vlasništvu Ruskinje Julije Pečonkine. Danas je taj rezultat tek na 14. mjestu vječne ljestvice.
Jer osim Sydney, zablistala je proteklih sezona i njezina sunarodnjakinja Dalilah Muhammad (32) koja je dvaput prije nje rušila svjetski rekord, a pojavila se i sjajna mlada Nizozemka Femke Bol (22). Ta trojka je lani u Tokiju kreirala spektakl zasjevši na prva tri mjesta povijesne ljestvice, a u glavnim su ulogama ove djevojke bile i u Eugeneu. Ponovno su bile zajedno na postolju, s time da je ovaj put Bol bila druga (52.27), a Muhammad treća (53.13). No, koliko god sjajne bile, nisu mogle ni pomisliti na približavanje McLaughlin. Najbolje je to nakon utrke dočarala Bol.
- Imala sam osjećaj da idem jako dobro, ali Sydney je bila toliko ispred mene u završnici da sam sumnjala u sebe. A onda sam vidjela semafor i rekla "vauuu". Ovo je jednostavno nevjerojatno i velika je stvar što je probila granicu od 51 sekunde. Nevjerojatno je i čudesno biti dio ovakve utrke - rekla je impresionirana europska rekorderka.
U tek nešto više od godinu dana McLaughlin je, dakle, postala prva žena koja se spustila ispod 52 sekunde i prva koja je probila granicu od 51 sekunde. Može li i ispod 50?
- Bila sam uvjerena da je moguće trčati ispod 51 sekunde, a nakon ove utrke mislim da je moguće i ispod 50. Naravno, samo Sydney - uz osmijeh je rekla njezina prethodnica na svjetskom tronu, a danas brončana Dalilah Muhammad.
A što na sve kaže glavna junakinja ove priče? Neposredno nakon što je prošla ciljem sjela je na tartan i nije pokazivala nikakve emocije.
- Samo sam pokušavala preraditi mliječnu kiselinu i iskoristiti trenutak da uživam u onome što se dogodilo. Toliko puta utrka prođe i zaboravite što se dogodilo. Zato sam ovaj put samo htjela sjesti na trenutak i upiti sve prije nego što krene ludilo.
Iz tih misli trgnula ju je maskota prvenstva, Legend the Bigfoot, pojavivši se s natpisom "Svjetski rekordi su moja omiljena hrana" i izmamivši široki osmijeh na njezino lice.
- Na zagrijavanju smo znali da će to biti jedan od onih dana.
I bio je. Poseban, vrlo poseban dan. Ali, za perfekcionisticu poput Sydney i njezina trenera, slavnog Boba Kerseeja, ovo je daleko od savršene utrke.
- Morat ću proučiti utrku i razgovarati s trenerom, ali mislim da uvijek ima stvari koje se mogu poboljšati. Ne postoji takva stvar kao što je savršena utrka, ali mislim da je ova bila super.
Za svjetski rekord na Svjetskom prvenstvu nagrađena je sa 100.000 dolara.
- Ovaj rezultat je apsolutno nevjerojatan. Naš sport postaje sve brži i brži. Sad shvaćam kako se mogu probijati granice i odavde mogu biti samo još brža.
Mnogi se pitaju kako je sve ovo moguće, kako je uspjela u 13 mjeseci za gotovo sekundu i pol popraviti prijašnji svjetski rekord koji je držala Muhammad. Dio odgovora svakako leži u napretku tehnologije, staze su sve brže, svake se godine poboljšavaju i sprinterice, ali kod Sydney je u pitanju i čisti talent. To je djevojka koja je kao 14-godišnjakinja srušila neslužbene svjetske rekorde za svoju dob na 100 m prepone (13.34) i 400 m prepone (55.63) i to s preponama na seniorskoj visini! Danas drži sve svjetske rekorde, službene i neslužbene, za dob od 14 do 19 godina. Njezinom svjetskom mlađejuniorskom (U-18) rekordu (54.18) nitko se nije približio na manje od sekunde, a sa svjetskim juniorskim (U-20) rekordom (52.75) nalazi se sekundu i pol ispred sljedećeg rezultata na ljestvici. Toliko je nevjerojatna bila od najmanjih nogu.
- Samo morate sve što ste radili na treninzima u utrci dovesti do točke u kojoj jednostavno puštate svoje tijelo da radi ono što radi.
Eto, zvuči tako lako kad ona to kaže. Ali, daleko je od jednostavnog.
- Ona je jednostavno posebna. Klasa za sebe - reći će njezina trening-partnerica, legendarna Allyson Felix.
Što slijedi za Sydney? Njezin trener Bob Kersee je već nakon prethodnog svjetskog rekorda dao naslutiti da ozbiljno razmišljaju o promjeni discipline ili dodavanju još jedne, a sada je to potvrdila i sama McLaughlin.
- Trener misli da mogu još puno toga napraviti. U nekom trenutku bismo se možda mogli odlučiti za čistih 400 ili možda za 100 metara prepone. Nakon sezone ćemo odlučiti je li ovo još uvijek disciplina u kojoj se želim natjecati ili ćemo pronaći nešto drugo jer smo u ovome toliko toga postigli. No, u svakom slučaju, samo nebo je granica.
Svjetski rekord Marite Koch na 400 metara traje već 37 godina. Donedavno se mislilo da je tih 47.60 nedostižno, ali kad netko s deset prepona trči jedan krug za 50.68... Kako i sama kaže - samo nebo joj je granica.