Ako ste jučer u Google ukucali ime Allyson Felix, ekranom vam je protrčao animirani lik jedne od najvećih atletičarki i sportašica svih vremena. Toliko je velika Allyson Felix da joj se i svemoćni Google naklonio uz poruku "Olimpijka, majka, zaštitnica. Čestitamo na 20 nezaustavljivih godina".
Američka sprinterica istrčala je u petak posljednju utrku na velikim natjecanjima u grandioznoj karijeri. Oproštaj možda nije bio onako bajkovit kako su ga zamislili Amerikanci, priča nije imala holivudski svršetak sa zlatom oko vrata, ali ni u posljednjoj velikoj utrci karijere Felix nije ostala bez medalje. Osvojila je broncu u mješovitoj štafeti 4x400 metara i pred domaćom publikom na Hayward Fieldu, kultnom mjestu američke atletike, još jednom za kraj stala na postolje sa svojim prepoznatljivim širokim osmijehom.
Istini za volju, dugo se činilo da će oproštaj biti baš optočen zlatom, ali Kennedy Simon u samoj je završnici pukla i dopustila da je najprije prestigne Dominikanka Fiordaliza Cofil, a potom i Nizozemka Femke Bol. Reći će neki da se američki izbornici nisu potrudili osigurati Felix dovoljno jaku štafetu za zlato, ali ruku na srce, da su trčali isključivo najbolji, onda tu ne bi bilo mjesta ni za nju jer koji mjesec prije 37. rođendana jasno je da više nije razini na kojoj je nekad bila.
No, da će dobiti svoje mjesto u štafeti, to nikad nije bilo upitno. I logično je da je tako jer velika Allyson je zaslužila oproštaj na najvećoj pozornici. Otišla je s 19. medaljom što je brojka koju na svjetskim prvenstvima nitko drugi nije dosegnuo. Na drugom je mjestu Usain Bolt s 14 odličja. Lani je u Tokiju s 35 godina na leđima osvojila broncu na 400 metara i time postala prva žena u povijesti s deset olimpijskih medalja u atletici. Koji dan kasnije tome je dodala i štafetno zlato na 4x400 metara čime je po broju medalja prestigla i Carla Lewisa, a ispred nje je ostao samo legendarni Finac Paavo Nurmi s 12 odličja.
"Bio je poseban osjećaj trčati svoju posljednju utrku pred domaćom publikom, to je nešto što sam oduvijek željela. Jasno je da nisam na vrhuncu karijere, ali biti u mogućnosti natjecati se pred očima svoje kćeri Camryn i podijeliti taj trenutak s njom, to mi puno znači. Uvijek ću imati lijepe uspomene, ali znam da je vrijeme za odlazak. Smirena ulazim u novu fazu života, a prema ovom sportu ću uvijek osjećati zahvalnost", rekla je Felix.
Prvu svjetsku medalju, zlato na 200 metara, osvojila je 2005. u Helsinkiju, godinu prije toga bila je srebrna na OI u Ateni. Danas, 18 godina kasnije, još uvijek je sposobna doći do medalje na velikom natjecanju i to je podatak koji uistinu fascinira. Posebno kad tome dodamo da je u studenom 2018. postala majka i to nakon vrlo teške i rizične trudnoće i po život opasnih komplikacija za obje. Allyson se izvukla, a onda je još danima i tjednima strepila za život svoje kćerkice. Srećom, i malena Camryn je pokazala da je, kao i mama, veliki borac i danas je zdrava i živahna djevojčica. Koja je, istina, u petak više bila zaokupljena sladoledom nego maminom utrkom. A kad je atletika u pitanju, ionako je zanima samo jedna stvar - kad će mama napokon trčati onu utrku u kojoj se skače u vodu.
Bila je malena Camryn već i u Zagrebu kao desetomjesečna beba kad je Felix 2019. nastupila na Hanžekovićevom memorijalu, što joj je bio prvi međunarodni miting poslije poroda. Nema sumnje da će Camryn za koju godinu shvatiti maminu veličinu i to ne samo u sportskom smislu. Jer Allyson je posljednjih godina čak i istaknutija kao borac za prava svih potlačenih skupina.
Uvelike je tome pridonio njezin sukob s Nikeom koji joj je u trudnoći želio smanjiti prihode iz ugovora za 70 posto. Felix je pokrenula veliku akciju, napisala vrlo oštro pismo u New York Timesu i Nike je, suočen s negativnim publicitetom, morao promijeniti svoju politiku čime je Allyson izborila pobjedu ne samo za sebe, već za sve sportašice koje odluče postati majke. Ipak, nikad nije oprostila Nikeu spornu odluku i uskoro je prešla pod okrilje manje poznatog proizvođača Athleta, a lani je pokrenula i vlastitu liniju sportske obuće Saysh. Borila se posljednjih godina za prava žena na svim razinama, ukazivala na i dalje postojeći rasizam u SAD-u, a zbog svega toga ugledni ju je magazin Time 2020. i 2021. uvrstio na svoju listu 100 najutjecajnijih ljudi na svijetu.
Upitana na kraju sportskog puta koju bi poruku danas poslala mladoj Allyson, odgovorila je:
"Svaki poraz, svaki neuspjeh je prilika da postaneš bolji. Ranije u karijeri ponekad bi me paraliziralo razočaranje. Ali iz svake se situacije toliko toga može naučiti. Ne odustajte od putovanja."
A njezino je putovanje doista bilo nezaboravno...
"Bilo je više suza nego slavlja, više sumnje nego povjerenja, više molitve nego bahatosti. Ono što sam naučila je da uvijek morate nastaviti. Samo nemojte odustajati. Kad vas sruše, ustanite. Zatražite pomoć jer nikada nećete moći sami. Krenite malim koracima prema svojoj strasti i pronaći ćete svoju svrhu. Budite hrabri jer imat ćete utjecaj na ljude za koji niste mislili da je to moguće", poručila je na kraju.
Bilo je u povijesti žena koje su trčale brže, bilo je i onih koje su ostvarile veće uspjehe, ali Allyson Felix ostat će posebna. Zbog svoje karizme, zbog dugotrajnosti, zbog svega što je napravila izvan staze. Velika sportašica i još veća osoba.