Prije četiri je godine bio u Zagrebu. Vedar i nasmijan, dan uoči Hanžekovićeva memorijala govorio je o naslovu svjetskog prvaka koji je osvojio godinu dana ranije u Londonu, o planiranom napadu na olimpijsko zlato u Tokiju, o želji da postane prvi čovjek u povijesti koji je skočio preko devet metara... Dan kasnije na Mladosti je po vrlo hladnom vremenu skočio u dalj 8,46 metara i njegovo ime i danas stoji na popisu rekordera zagrebačkog mitinga.
Ali, Luvo Manyonga, danas 31-godišnji južnoafrički atletičar, nikad nije skočio devet metara, a do Olimpijskih igara u Tokiju nije ni dospio. Posljednje natjecanje odradio je 2019. i otada o njemu uglavnom nema ni traga ni glasa. Početkom prošle godine objavljeno je da je suspendiran zbog tri propuštena doping-testa i to je bilo to.
Nešto kasnije pojavile su se neslužbene informacije da je ponovno završio u paklu droge, a ovih dana to je potvrdio i sam u razgovoru za BBC. Manyonga je odrastao u bijedi u gradiću Mbekweniju na jugozapadnom rogu Afrike, a spas od teške situacije kod kuće pokušao pronaći u atletici. Sreća je bila što ga je na vrijeme uočio i dalje gurao lokalni trener Mario Smith. I bila je to sjajna priča u početku - 2009. je bio treći na Afričkom juniorskom prvenstvu, a godinu dana kasnije u kanadskom je Monctonu osvojio naslov svjetskog juniorskog prvaka. U korejskom je Daeguu, na svom prvom seniorskom SP-u 2011., bio je peti.
I umjesto da mu karijera krene prema naprijed, dogodilo se suprotno. Prvi veći novac koji je zaradio odveo ga je na tamnu stranu. Svi su u obitelji tražili svoj dio, a Manyonga se nije znao nositi s tim kao što se nije, pokazat će se, uspio nositi ni s jednim životnim problemom koji je uslijedio. Upao je tada u dugove, a paralelno se navukao i na tik, lokalnu inačicu metamfetamina. Nije trebalo čekati dugo da padne na doping-testu, a nije htio ni tražiti otvaranje B uzorka jer je znao da je kriv. Dobio je 18 mjeseci suspenzije, ali povratak sportu trajao je puno dulje jer se nije uspijevao otrgnuti od droge. I taman kad se činilo da je na dobrom putu, njegov prvi trener Smith poginuo je u prometnoj nesreći i to ga je opet bacilo nekoliko koraka unatrag.
Prošlo je opet dosta vremena da bi se konačno uz pomoć prijatelja i Južnoafričkog olimpijskog odbora trgnuo. Probudio se u njemu motiv kad je od zlatnog veslača Sizwea Ndlovua slušao priče o Olimpijskim igrama u Londonu. Počeo je trenirati, ozbiljno zapeo i nakon pet propuštenih sezona vratio se natjecanjima 2016. I nije trebalo dugo čekati da njegov talent ponovo dođe do izražaja, nekoliko mjeseci kasnije osvojio srebro u Rio de Janeiru, a godinu dana kasnije u Londonu postao i svjetski prvak.
A onda je nakon nekog vremena opet nestao. Novinaru BBC-a trebalo je jako dugo da ga locira jer, kako navodi, Manyonga više nema ni agenta, ni mobitela, ni e-maila, ni profile na društvenim mrežama. Čak ni vlastitu adresu. Na kraju mu je preko nekoliko kontakata uspio poslati poruku i nekoliko dana kasnije primio je poziv s nepoznatog broja. S druge strane je bio Manyonga, ponovno nasmijan. Ne skriva da se ponovno navukao na tik, ali kaže da je nekoliko tjedana čist.
- Nakon što sam izgubio majku, stvari su ponovno krenule naopako. Nisam oplakivao majku nego sam potiskivao bol uz pomoć droge. Uzimao sam je svakodnevno. Samo sam htio otupjeti do te mjere da ne znam koji je datum - rekao je Manyonga.
Majčina smrt toliko ga je potresla da je umalo i sam otišao za njom.
- Lako sam mogao izgubiti život, radio sam svakakve ludosti. Ne volim ih sve ni spominjati... Uglavnom su to bile uobičajene stvari koje rade narkomani, poput sitnih krađa, krađe automobila, provale u kuću... Bio sam na neki način poput razbojnika jer sam se izgubio u drogama. Drago mi je da je Bog bio sa mnom i drago mi je što sam još uvijek živ - rekao je Manyonga u potresnoj ispovijesti.
Euforija koju je izazivao tik govorila mu je da se lako može vratiti na vrh svijeta. Kao što je to već jednom napravio.
- Kad sam bio na drogama, govorio bih sam sebi "ti si super, već si to radio i vratio se s praskom". Mislio sam da se mogao ponovno drogirati i paralelno s time ići na natjecanja, ali lagao sam sam sebi. Droga je razgovarala s mojim mozgom. Djeca bi mi prilazila dok sam nadrogiran hodao ulicom isturene glave i pitali me "Luvo, kad ćemo te vidjeti na TV-u?". Takvi komentari su me natjerali da shvatim da propuštam poantu.Ta djeca su gledala mene, svjetskog prvaka, u stanju narkomana... Nikoga.
U kaotičnom stanju zaboravljao je doping-kontroli prijaviti gdje će biti i tri propuštena testa su mu donijela kaznu. A kako je već imao ranije grijehe, ovaj je put suspendiran sve do prosinca 2024.
- Razumijem svoju kaznu. Bila je poštena i doživio sam je kao alarm.
Danas, kaže, živi dan po dan i nada se da će ostati čist.
- Ovo je moja stvarnost i ne mogu joj pobjeći. Jedino što sada moram napraviti je pronaći Luvu. Ne svjetskog prvaka, ne narkomana, već Luvu. Ako uspijem pronaći tu osobu, stvari će doći na svoje mjesto.