Šokirao sam i samoga sebe.
Tim nas je riječima, popraćenima iskrenim smijehom, u svoju ludu priču uveo Roko Farkaš, 19-godišnja hrvatska sportska senzacija, dečko koji je na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Peruu osvojio zlato u skoku u dalj. Nije Roko, naravno, došao niotkuda, pisali smo posljednjih godina puno puta o njemu kao o dijelu čudesno talentirane grupe koju u varaždinskoj Slobodi vodi trener Patrik Koščak. No, sve ono što se Roku dogodilo u protekla tri mjeseca doista je senzacionalna priča, scenarij kakav baš nitko nije mogao predvidjeti.
Patrik Koščak, i sam nekadašnji desetobojac, svoje atletičare od najmanjih nogu usmjerava prema višeboju, usađuje im ljubav prema toj disciplini, a radi usput i sjajan posao. Uostalom, njegova kći Jana (18) u Limi je potvrdila da je najbolja juniorka svijeta u sedmoboju.
Roko Farkaš je također višebojac, i to iznimno talentirani višebojac, hrvatski juniorski rekorder i u desetoboju, i u sedmoboju (dvorana). I sve je bilo spremno da ovoga ljeta napravi novi iskorak u toj disciplini, ali onda je sudbina uplela svoje prste.
U lipnju je nastupio na seniorskom Europskom prvenstvu u Rimu, ali na 200 metara, jer seniorski desetoboj ipak još uvijek ne radi. Tamo je kreirao i prvu ovogodišnju senzaciju, istrčavši pola kruga za 20.70 sekundi čime je oborio 43 godine star hrvatski rekord Željka Knapića. I tada je, međutim, bio odlučan da će u Peruu nastupiti u desetoboju.
Za to je najprije trebao ispuniti normu i odlučio je to napraviti sredinom srpnja na natjecanju u Budimpešti. Bio je spreman nadmašiti osobni i hrvatski juniorski rekord, ali pri doskoku na dalju dislocirao je rame i sve je palo u vodu.
- Probali smo brzo sanirati ozljedu, propustio sam jednu seriju da odem kod fizioterapeuta, vratio sam se na treći pokušaj i probao odraditi zalet, ali strah je bio prevelik da bih se uopće odrazio. U tom trenutku je bilo toliko tuge u meni da sam čak i suzu pustio. Ali brzo smo se morali vratiti u realnost i dogovorili smo se da ćemo se posvetiti skoku u dalj do ovog SP-a. U dalju je bila jako zgusnuta konkurencija, bilo nas je 11 unutar deset centimetara, i sve je bilo moguće. Posvetili smo treninge tome i, eto, urodilo je plodom.
Jedini koji me mogao zamisliti kao svjetskog prvaka je moj trener koji zna za što sam sposoban
Kao neki prst sudbine, od desetoboja ga je odvojila ozljeda koja mu se dogodila baš u skoku u dalj, disciplini koja će mu mjesec i pol kasnije donijeti najveći trenutak karijere.
- Da, taj nesretni slučaj udaljio me od desetoboja u kojem sam želio nastupiti, ali opet, ta ozljeda mi je donijela svjetsko zlato, tako da mislim da se ne mogu žaliti.
Je li se uopće prije mjesec i pol mogao zamisliti na svjetskom tronu?
- Iskreno, nisam se mogao zamisliti kao svjetskog prvaka ni dan prije kvalifikacija, ha-ha. Ali čim se dogodio onaj skok od 8,15 m, znao sam da će to biti sjajno finale. Jedini koji me mogao zamisliti kao svjetskog prvaka je, naravno, moj trener koji zna za što sam sposoban. Veliko hvala njemu i mojoj obitelji, oni najviše vjeruju u mene, bez njih ništa od ovoga ne bi bilo moguće.
Tih kvalifikacijskih 8,15 je bio ogroman šok za sve. Osobni je rekord nadmašio za čak 43 centimetra, a za 22 centimetra je popravio hrvatski juniorski rekord koji je 38 godina držao Lahor Marinović. Došao je s tim rezultatom i na treće mjesto hrvatske seniorske ljestvice svih vremena, iza Filipa Pravdice (8,35) i Siniše Ergotića (8,23). A da taj skok nije bio slučajnost, potvrdio je u finalu kada je za zlato skočio 8,17. Istina, vjetar je bio malo prejak (+2,4 m/s), pa mu se taj rezultat neće voditi kao novi rekord, ali to i nije bitno.
- Još uvijek nisam sve do kraja procesirao. Jedine emocije koje su trenutno u meni su sreća i veselje. Svjetski sam prvak u skoku u dalj koji nije moja glavna disciplina, to je stvarno nevjerojatan osjećaj.
Specijalizirao se za rušenje ovih rekorda koji traju četiri desetljeća.
- Ma, naći ćemo još neki koji traje 35 do 40 godina, ha-ha.
Prema mojoj građi, mislim da će mi biti lakše odraditi prilagodbu među seniorima nego drugim dečkima
Baš u trenucima kad je završavalo finale dalja, njegovi desetobojci su odrađivali posljednju disciplinu, utrku na 1500 m.
- Prošlo mi je kroz glavu “sad bih bio među njima da nije bilo ozljede”. Znam dosta tih dečki i dok sam čekao svoj skok, navijao sam za njih jer znam koliko im je teško bilo dva dana, pogotovo po ovako hladnom vremenu. Nijedna atletska disciplina se ne može mjeriti s količinom truda, ulaganja i predanosti kao desetoboj jer treba odraditi deset različitih disciplina, a to nije mala stvar.
Fascinantno je s koliko strasti mladić iz Nedelišća govori o desetoboju i dojam je da ga ništa ne može odvojiti od te discipline. No, hoće li nakon ovog rezultata možda ipak češće nastupati i u dalju, paralelno s desetobojem?
- Puno sam puta čuo to pitanje posljednjih sati, ali stvarno ne znam što nosi sljedeća sezona. No znam da nećemo prestati raditi desetoboj, za to se spremam iako me čeka prijelaz u seniorske vode koji neće biti lagan. Ali vjerojatno će uz to biti i natjecanja samo u dalju. Evo, sad sam s ovih 8,15 ispunio normu za dvoransko EP u Apeldoornu iduće zime. Ali treba sad najprije odraditi Hanžek i onda se malo maknuti od atletike, odmoriti, pa početi trenirati za iduću sezonu.
Spomenuo je prijelaz u seniorske vode, a to znači i težu kuglu i disk, te više prepone. Koliko će zahtjevna biti ta prilagodba?
- Prema mojoj građi, mislim da će mi biti lakše nego drugim dečkima. Disk i kugla se mogu popraviti, samo treba treninga s tim kilažama. Ali ovim dečkima koji su niži bit će jako veliki problem trčati seniorske prepone, to je visina od 1,06 m, a to je već dosta visoko. A ja sam ovako građen i visok, već sam lani trčao te seniorske prepone i mislim da mi neće biti preveliki problem. Nakon toga sam siguran me čeka jako dobar desetoboj.
Već u Los Angelesu 2028. mogu nastupiti u višeboju, a onda će Brisbane 2032. biti baš pravi posao
Trenutno mu najviše “zapinju” motka i disk, ali kaže da je već ove sezone puno radio na tome i da je, posebno u disku, jako napredovao. Kad se sve to posloži, što mu je dugoročni cilj u desetoboju?
- Biti olimpijski pobjednik! Olimpijsko zlato je najviše što sportaš može postići, a kad se to napravi u desetoboju, to je stvarno jedna posebna razina.
Vjeruje da kroz nekoliko godina može dosegnuti bodove potrebne za takav doseg.
- Mislim da već u Los Angelesu mogu nastupiti u višeboju, a onda će Brisbane 2032. biti baš pravi posao. Naravno, nadam se dobrom rezultatu već u LA-u, ali polako, ima vremena do tada, tek su ove Igre završile.
Roko od prošle godine studira kineziologiju u Zagrebu, što znači da mora kombinirati treninge. Četiri je dana u Zagrebu, a onda se od petka do nedjelje vraća u Varaždin.
- Zapravo i nije preteško. Klara Koščak je sa mnom na istom faksu, trener nam šalje treninge i odrađujemo to bez problema. A ako treba nešto pogledati, uvijek uskoči netko od trenera iz Zagreba, poput Filipa Pravdice koji nam je najviše pomagao.