Filip Mihaljević prekinuo je hrvatski post koji je trajao punih 27 godina. Toliko dugo, naime, nismo osvojili medalju na europskim dvoranskim prvenstvima, još tamo od 1994. kada je Branko Zorko u Parizu dotrčao do srebra na 1500 metara. Mihaljević je u poljskom Torunu, na 36. izdanju Europskog dvoranskog prvenstva, osvojio broncu u bacanju kugle, zahvaljujući hicu od 21,31 metra iz treće serije. U odličnom finalu, s četvoricom bacača preko 21,20, pobijedio je Čeh Tomaš Stanek (21,62) ispred domaće uzdanice i branitelja naslova Michala Haratyka (21,47). Za 26-godišnjeg Livnjaka, hrvatskog rekordera i na otvorenom i u dvorani, ovo je druga velika medalja u karijeri, nakon bronce sa Svjetskog dvoranskog prvenstva u Portlandu 2016.
Velika je to satisfakcija za Filipa kojeg više od šest mjeseci nije bilo na natjecanjima. I to posljednje je također bilo u Poljskoj, na mitingu Continental Toura u Chorzowu, ali nije završilo sretno za njega jer je zbog ozljede aduktora morao naprasno okončati sezonu. A kako se oporavak odužio, kasnio je Filip s početkom priprema za zimski dio sezone i prije EP-a nije imao nijedno natjecanje. Jasno je da je u takvoj situaciji bilo puno nepoznanica oko njegove forme, iako su pokazatelji s treninga, kako nam je rekao, bilo vrlo dobri. No, jedno su treninzi, a drugo natjecanja i formu je trebalo potvrditi na najvažnijem mjestu, a bez ijednog testa prije.
Da bi petak mogao biti dobar dan, Filip je pokazao već u prijepodnevnim kvalifikacijama koje je riješio rutinski. Iako je norma za finale bila postavljena na 21.00, bilo je vrlo izgledno da je neće sva osmorica ispuniti. Naš je atletičar u prvoj seriji bacio vrlo dobrih 20,40, zasjeo na treće mjesto i već se tada dalo naslutiti da bi mu to moglo biti dovoljno. Tako je i bilo, do kraja je potisnut na peto mjesto, ali plasman u finale ni u jednom trenutku nije bio u opasnosti. U drugoj je seriji Filip namjerno prestupio nakon nešto slabijeg hica, a u trećoj nije ni trebao bacati jer kad je došao na red, bio je već i matematički siguran za finale.
U večernju borbu za medalje krenuo je s vrlo dobrih 20,64, odmah nadmašio svoj jutarnji rezultat i prvu seriju okončao na drugom mjestu, iza prvog favorita i branitelja naslova Michala Haratyka (20,89). A nakon doborg zagrijavanja, u drugoj je seriji uslijedila eksplozija. Lansirao je Filip kuglu na dalekih 21,17 m i potvrdio ono što je govorio, da je unatoč kašnjenju u trenažnom procesu sposoban bacati preko 21 m. Ostao je naš atletičar i nakon tog hica ipak na drugom mjestu jer je Portugalac Francisco Belo s 21,28 srušio nacionalni rekord i zasjeo na čelo poretka.
No, imao je Mihaljević još toga za reći, u trećoj je seriji bacio 21,31 i preuzeo vodstvo, ali samo nakratko jer mu Haratyk samo minutu kasnije odgovorio s 21,33. I Čeh Tomaš Stanek je u ovoj rundi najavio koliko je opasan, hitac od 21,24 mu je u tom trenutku bio dovoljan za četvrto mjesto. U četvrtoj se seriji poredak nije mijenjao, a naš je rekorder prestupio, nezadovoljan bačenom daljinom.
Ono što je Stanek najavio u trećoj seriji, u petoj je i potvrdio, bacivši 21,62, preuzevši vodstvo i potisnuvši Filipa na treće mjesto. Dobar je bio i naš bacač u toj seriji, ali 21,27 nije bilo dovoljno da se pomakne u poretku. Kad je u posljednjoj seriji Melo bacio kuglu iozvan segmenta, postalo je jasno da Mihaljević ima medalju. Nije je u završnom pokušaju uspio učiniti sjajnijom (još jedan X), ali i bronca je ogroman uspjeh i za njega i za hrvatsku atletiku koja je toliko dugo čekala tu medalju.