Za većinu hrvatskih atletičara sredina rujna označila je i kraj sezone. Ostala su još neka manja natjecanja, ali glavna zbivanja na stadionima su završena, a iza nas su doista sjajni mjeseci.
Bila je ovo rezultatski jedna od najboljih godina u povijesti hrvatske atletike, sezona u kojoj su blistala neka stara i dobro poznata lica, u kojoj su iskočili neki novi junaci i u kojoj nam je gomila sjajnih klinaca dala nadu da ćemo se i u idućim godinama imati čemu veseliti. Računajući velika natjecanja seniora i mlađih kategorija, osvojeno je čak deset medalja i još tri četvrta mjesta, a ovo su ljudi i događaji koji su obilježili sezonu...
Neuništiva Sandra Elkasević
Punih 14 godina nakon prvog velikog odličja, Sandra ne silazi s postolja. Prezime je drugačije, više nije Perković nego Elkasević, ali motivacija, odlučnost i glad za pobjedama i medaljama su jednaki. Ove je godine dogurala i do malog jubileja, do 15. odličja s najvećih natjecanja. Krenula je na Europskom prvenstvu u Rimu novim zlatom, sedmim zaredom, a to je brojka koju nije dosegao nitko u povijesti kontinentalnih smotri.
Dva mjeseca kasnije u Parizu je došla i do trećeg olimpijskog odličja u karijeri - nakon dva zlata oko njezina je vrata završila bronca koja ju je potvrdila kao najuspješniju diskašicu u olimpijskoj povijesti. Rekla je i sama prije nekoliko dana, nije ovo bila godina kao nekad kad je pobjeđivala gdje god se pojavila i lakoćom prebacivala 69 ili 70 metara, ali Sandra je i dalje u svjetskom vrhu kraljice sportova, već desetljeće i pol. Vrijednost koja traje...
Povratnica Sara Kolak
Sara Kolak je možda i najugodnije iznenađenje hrvatske atletske godine. Čudno je to reći za ženu koja u svojoj kolekciji ima olimpijsko zlato, ali Ludbrežanka je posljednjih nekoliko godina bila u rezultatskoj krizi iz koje se nije nazirao izlaz. Više od dvije godine njezino koplje nije letjelo preko granice od 60 metara, a nanizala je i seriju neuspješnih nastupa u kvalifikacijama - od Olimpijskih igara u Tokiju, preko svjetskih prvenstava u Eugeneu i Budimpešti, do Europskog prvenstva u Münchenu. Taj crni niz prekinula je na ovogodišnjem EP-u u Rimu, ali i tamo je ostala “debelo” ispod 60 metara i završila na 11. mjestu.
Ništa nije ukazivalo na njezinu “eksploziju” na Olimpijskim igrama, a onda je u kvalifikacijama odapela koplje na 64,57 m, što je daljina na kojoj nije bila od 2019. I nije to ostala priča samo za jedan dan, jer u finalu je bacila 63,40 i zauzela četvrto mjesto. Takva probuđena i opuštena, s normom za SP u džepu, dogodine bi ponovno mogla biti jak hrvatski adut.
Toplo-hladni Filip Mihaljević
Nakon zlata prije dvije godine u Münchenu, najbolji hrvatski atletičar je i na EP-u u Rimu bio na postolju, ovaj put sa srebrom oko vrata. Svako odličje u tako konkurentnom sportu ogroman je uspjeh, a Filip je pritom napravio nešto što u našoj muškoj atletici nije uspjelo nikome u povijesti - prvi je osvojio dvije velike medalje na natjecanjima na otvorenom.
No, iza Filipove sezone je ipak ostalo i nekoliko upitnika. Na dvoranskom SP-u u Glasgowu zauzeo je osmo mjesto sa skromnih (za njegove standarde) 20,73 m, a ni u trećem pokušaju nije uspio ući u olimpijsko finale, u pariškim kvalifikacijama završio je na 14. mjestu s 20,75 m. Samo je jednom ove sezone bacio kuglu preko 21,50 m, a prosjek rezultat mu je pao ispod 21 metra. U današnjem bacanju kugle koje je možda i najkonkurentnija disciplina atletskog programa, to nije razina s kojom se može boriti za svjetski vrh. Filip je nakon Olimpijskih igara odlučio završiti sezonu, nadajmo se da će mu odmor pomoći da se resetira i da ćemo ga dogodine opet gledati u starom izdanju, kao kada je njegova kugla padala blizu granice od 22 metra.
Leteći Filip Pravdica
Najveći iskorak ove godine, iskorak prema svjetskom vrhu, napravio je Filip Pravdica. Nakon silnih problema s ozljedama, nakon operacije oba kuka, Riječanin je prije dvije godine prvi put skočio u dalj preko osam metara, potom je lani popravio osobni rekord na 8,09, ali malo tko je mogao očekivati takav prasak ove godine. Najavio ga je početkom svibnja u Dubaiju gdje je skočio 8,15, da bi samo osam dana kasnije u Kranju poletio 8,35 m, srušio 22 godine star hrvatski rekord i ispunio olimpijsku normu.
Pokazao je i u Parizu da je ove godine u nekom sasvim drugom filmu - ušao je u finale i zauzeo deveto mjesto, što je najbolji olimpijski plasman nekog našeg atletičara od osnutka države. Potvrdio je time da se i u kasnijoj fazi karijere, s 29 godina, mogu dosegnuti vrhunski dometi i doći u elitno društvo (njegov rezultat je šesti ove godine u svijetu), a nadajmo se da će se tu zadržati i u sljedećim sezonama.
Rastući Bloudek i Gregurić
Iako nisu bili u igri za najveće medalje, Marino Bloudek (25) i Matija Gregurić (28) ostvarili su ove sezone vrijedne rezultate i napravili značajan korak naprijed. Nekadašnji europski juniorski prvak Bloudek je na EP-u u Rimu ušao u polufinale na 800 metara, te pritom istrčao drugi hrvatski rezultat svih vremena 1:45.07. U smiraju sezone srušio je i hrvatske rekorde na 600 m (1:15.89) i 1000 m (2:17.02) što su, istina, neolimpijske discipline, ali i ti rezultati pokazuju Marinov napredak.
Gregurić, nekadašnji svjetski mlađejuniorski prvak u bacanju kladiva, dugo se tražio, na neko vrijeme čak i napustio atletiku, da bi se ove godine vratio bolji nego ikad. Na EP-u u Rimu, svom prvom velikom seniorskom natjecanju u karijeri, ušao je u finale te zauzeo osmo mjesto, a pritom je dvaput popravljao osobni rekord. Danas je, kao i Bloudek, drugi na hrvatskoj ljestvici svih vremena (75,47), a sezonu za pamćenje okrunio je i debitantskim nastupom na Olimpijskim igrama na kojima je bio 17. u kvalifikacijama.
Nedorečeni Tolj i Čeko
Marija Tolj (24) prije pet godina je osvojila europsko U-23 zlato u bacanju diska. Marko Čeko (24) je godinu dana kasnije, kao 20-godišnjak, skočio u dalj 8,04 m i najavio da bi se mogao pretvoriti u veliku priču. Oboje se, međutim, još uvijek traže. Istina, Marija se 2022. plasirala u oba velika finala, na SP-u u Eugeneu i EP-u u Münchenu, bila je i ovog ljeta u finalu EP-a u Rimu, ali u njezinim je nastupima i dalje puno oscilacija. Prije dvije godine je bacila 64,71 m, no na tome još uvijek stoji. U ovu je godinu krenula s obećavajućih 64,23 u ožujku, međutim više se nije približila toj daljini, a na OI u Parizu je završila na 23. mjestu u kvalifikacijama.
Čeko nam je, pak, prije nekoliko dana i sam kazao “da mi je netko rekao da četiri godine neću popraviti osobni rekord, mislio bih da se zeza”. No, onih 8,04 i dalje stoji, a rezultati ovog ljeta nisu mu bili dovoljni da se ubaci u avion za Pariz.
Šteta, jer i Marija i Marko vrijede puno više, i možda je vrijeme da naprave dublje analize, pa i neke promjene, kako bismo ih napokon vidjeli u pravom svjetlu.
Čudesni klinci: Jana, Roko, Vita, Eva, Mia...
Nikad dosad Hrvatska u jednoj godini nije osvojila toliko medalja na velikim natjecanjima za juniore (U-20) i mlađe juniore (U-18). Na mlađejuniorskom EP-u u Banskoj Bystrici briljirala je Vita Barbić (17), osvojivši zlato u bacanju koplja i broncu u bacanju diska. Na postolju su joj se pridružili i tek 15-godišnja Eva Barbarić koja je osvojila srebro na 400 m prepone, te Jan Ferina (17) kao brončani u bacanju kugle, a vrijedi istaknuti i Dominika Jezernika (17) koji je bio četvrti na 400 m.
Bila je to sjajna uvertira za kolovoško SP juniora u Peruu s kojeg se naša reprezentacija vratila s dva zlata i jednim srebrom. Jana Koščak (18) je nakon brojnih pehova i problema s ozljedama ponovno zablistala u punom sjaju i osvojila zlato u sedmoboju. Njezin trening-partner Roko Farkaš (19) je svakako posebna priča cijele ove sezone. Zbog ozljede nije mogao nastupiti u desetoboju, pa se prebacio u skok u dalj i osvojio senzacionalno zlato, a uz to je sa sjajnih 8,15 srušio i hrvatski juniorski rekord, što je ujedno i rezultat vrijedan devetog mjesta na ovogodišnjoj europskoj seniorskoj ljestvici. Osim toga, Roko je na EP-u u Rimu trčao 200 m, te s 20.70 srušio 43 godine star hrvatski seniorski rekord Željka Knapića, a onda ga je na Hanžekovićevom memorijalu i dodatno popravio (20.67).
Pored Jane i Roka, do medalje je u Peruu došla i sjajna Mia Wild (18) koja je bila druga na 100 m prepone, dok je Vita Barbić i na ovom natjecanju, u starijoj konkurenciji, bila odlična i zauzela četvrto mjesto u bacanju koplja. Imamo doista čudesne talente u ovom trenutku, nadajmo se samo da će uspjeti odraditi onaj najvažniji i najteži korak, prelazak u seniorske vode.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....