Jedno od najugodnijih iznenađenja u hrvatskoj atletskoj godini nedvojbeno je Kristina Hendel, 25-godišnja članica Dinamo-Zrinjevca, koja već nekoliko godina sa suprugom Sebastianom, njemačkim dugoprugašem, i petogodišnjim sinom Jonathanom, živi u njemačkom Reichenbachu.
Atletičarka koja je svojedobno pod djevojačkim prezimenom Božić dominirala na Krosu Sportskih novosti prošli je mjesec u Essenu trčala prvi maraton u životu i završila ga za sjajnih 2;27:31, što je drugi rezultat svih vremena u Hrvatskoj. I ne samo to, ispunila je time norme i za dva najveća natjecanja sljedeće godine - Svjetsko prvenstvo u Eugeneu i Europsko prvenstvo u Münchenu.
Tek 13 tjedana priprema
- Još uvijek to ne zvuči realno čak ni meni, a kamoli drugima. Jasno, prema treninzima sam znala da mogu trčati oko 2;28. Mislila sam, krenut ću oko 3:30 po kilometru, a onda u zadnjih 10 kilometara svi kažu da dođe kriza, pa onda pukneš i ideš malo sporije. Ali moje noge su išle do kraja, ne znam ni sama kako, ali eto... A osim toga, nisam imala ni puno vremena da se spremim kako spada, tih 13 tjedana su kratko vrijeme za pripremu maratona - javila se Kristina iz Njemačke.
Još u proljeće joj je plan bio sasvim drugačiji, namjeravala je loviti normu za Olimpijske igre u Tokiju, ali na 3000 m zapreke, disciplini u kojoj drži hrvatski rekord.
- U ožujku sam se odlučila sama trenirati i to mi je razdoblje bilo dosta stresno. Odlučila sam pokušati sa zaprekama, ali kratko prije natjecanja me je jako boljelo stopalo i na zadnjim treninzima nisam imala potrebnu sigurnost. S tom plantarnom fascijom svaki mi je skok bio bolan i jednostavno nisam bila mentalno spremna, tako da sam u svibnju odustala od plana. Odlučila sam još početkom lipnja trčati 5000 m na državnom prvenstvu i onda se okrenuti jeseni. U tom trenutku kao da mi je nešto reklo, “moraš trčati maraton u jesen”. Bilo je kratko vrijeme, jer ljudi se po 5-6 mjeseci spremaju za maraton, a ja sam još morala srediti i nogu. Išla sam dva tjedna na terapije udarnim valom, u tom razdoblju nisam smjela trčati, nego sam samo vozila bicikl. A onda sam krenula, prvi sam tjedan istrčala 50 km i polako to povećavala, da bih zadnjih 5-6 tjedana do maratona imala najviše kilometara i najbolji trening. I sve je na kraju ispalo i bolje od očekivanog.
I donijelo joj slatke brige - odabrati Svjetsko ili Europsko prvenstvo dogodine. Jer trčati dva maratona na visokoj razini u manje od mjesec dana nije moguće.
- Zadnja tri tjedna sam dosta o tome razmišljala budući da si sama slažem plan natjecanja. Jasno je da je nemoguće ići na oba prvenstva. Doduše, može se, ali samo kao trening, a meni nije cilj ići na natjecanje i biti među zadnjima. U Eugeneu sam bila 2014. na juniorskom SP-u, tako da sam rekla, “OK, pripremat ću se za EP. I vrućina u kolovozu bi mi trebala dobro sjesti jer sam prije ovog maratona odradila dosta dugih kilometraža, tako da vjerujem da su preda mnom velike mogućnosti na EP-u.
Kristina je ranije imala puno zdravstvenih problema, 2019. su joj, primjerice, svi planovi propali zbog upale srčanog mišića. Ali, nije se predavala i sada ubire plodove.
- Dosta dugo je sve to trajalo. Lani sam i došla u formu, čak sam i istrčala neke osobne rekorde, ali nisam osjetila veliki napredak. Tek ove godine sam istrčala baš jako dobre rezultate. Naravno, kao što sam i rekla, ne izgleda realno kad netko vidi 2;27, ispada kao da sam pala s Marsa, ali skupio se sav kontinuitet, sav taj nagomilani trening je konačno sjeo i došao je taj nagli napredak.
Kao što je spomenula, Kristina je sama sebi trenerica, što cijeloj priči daje još nevjerojatniju dimenziju.
- Ranije me trenirao svekar koji i dalje radi s mojim suprugom, pa ga i dalje mogu tražiti savjet, kao i nekoliko ljudi s ovdašnjeg Instituta za sport, ali najviše radim prema svojem instinkta i osjećaju. Vidi se da mi to najbolje odgovara. Kod svekra sam, primjerice, mrvicu drugačije i jače trenirala i stalno mi je padalo željezo, a onda vam ne ide ništa na utrkama.
Jesu li nakon ovakvog sjajnog maratonskog debija i apetiti sada veći?
- Trinaest tjedana je stvarno vrlo kratko i kad se za idući maraton, a to će biti onaj na EP-u, budem duže spremala, vjerujem da ću biti u puno boljoj formi. Naravno, na EP-u se po vrućini ne može očekivati osobni rekord, ali vjerujem da će mi se forma poboljšati i da bih mogla biti u vrhu ako sa zdravljem bude sve u redu.
Rigorozni pravilnici
A što se dugoročnijih ciljeva tiče...
- Sljedeći veliki cilj su Olimpijske igre u Parizu, a nakon toga mi je u planu roditi drugo dijete jer ne želim preveliku razliku između djece. A poslije toga ćemo vidjeti. Do tih pariških Igara svakako želim istrčati još nekoliko maratona i popraviti nekoliko osobnih rekorda.
Njemački novinari raspitivali su se o Kristininom državljanstvu i mogućnosti da trči za zemlju u kojoj živi. No, takvo što zasad nije realno jer su atletski pravilnici oko promjene državljanstva vrlo rigorozni.
- Naravno, bilo bi mi puno lakše da nastupam za Njemačku, odnosno da sam pod kapom tamošnjeg saveza, jer teško je živjeti na dvije strane. Ali, prije nekoliko se godina promijenio pravilnik, ranije je vrijedilo da se podnese zahtjev, pa se čeka godinu dana. A sada nakon podnošenja zahtjeva ne smiješ tri godine nastupati na velikim međunarodnim natjecanjima, što bi značilo da ne smijem na Olimpijske igre, a to mi baš i nije cilj s obzirom na to da sam već ove u Tokiju propustila. Tako da ostajem trčati za Hrvatsku, a na kraju krajeva, nije mi toliko ni bitno koji dres nosim. Atletika je pojedinačni sport, pa tako i ja najviše trčim zbog sebe i da ostvarim ciljeve koje sam si zacrtala.