Elaine Thompson-Herah 

 JEWEL SAMAD Afp
(NE)MOGUĆA MISIJA

Ljeto u kojem će legendarna Flo-Jo postati povijest: Leteća Jamajčanka sve bliže novom svjetskom rekordu

‘Elaine može brže od Flo-Jo. Njezin katalizator je Shelly-Ann Fraser-Pryce‘
Piše: Predrag ŽukinaObjavljeno: 23. svibanj 2022. 18:51

Rekordi postoje zato da se ruše, zar ne? No, postoje atletski rekordi koji stoje toliko dugo da se čine nedodirljivima. Jedan od njih je onaj u najelitnijoj disciplini na 100 metara u ženskoj konkurenciji. Koje je to vrijeme?! 10.49 sekundi. Kad je postavljeno?! Prije 34 godine! Gotovo nevjerojatno zvuči u doba u kojem čovjeka i dalje uče da granice ne postoje, no u ovom konkretnom slučaju jedna od granica postavljena je prije više od tri desetljeća i nitko je toliko dugo nije dosegnuo.

Londonski BBC pozabavio se pričom i analizirao u čemu je tajna rekorda Amerikanke Florence Griffith-Joyner, koji odolijeva vremenu toliko dugo. "Jedinstvena, posebna, nedodirljiva...", analizira BBC i ne ulazi u dubinu priče u sagu o tome da je američka atletičarka najvjerojatnije uz pomoć dopinga dosegnula svima ostalima nedokučive brzine, da je varala sebe, konkurenciju i cijeli svijet i pritom ostala "čista", iako to u stvarnosti i nije bila. Kao posljedica toga, umrla je vrlo mlada u snu pod misterioznim okolnostima.

image

Florence Griffith Joyner

RON KUNTZ Afp

Nije da ima ikakve veze s kultnim kriminalističkim trilerom Spikea Leeja "Ljeto kad je ubijao Sam" o zloglasnom serijskom ubojici Davidu Berkowitzu, podudarnost je samo u pretpostavki da će Jamajčanka Elaine Thompson-Herah ovog ljeta u povijest poslati veliku "Firencu". "Ljeto kad je ubijala Elaine", ljeto kad je Elaine "ubila" jedan od najstarijih atletskih svjetskih rekorda. Naravno, tako nešto tek se treba dogoditi. Dogodit će se ovog ljeta, možda već na SP-u koje je na rasporedu u srpnju.

Sumnje na dopingiranje

A tko je zapravo Florence Griffith Joyner, najbrža žena na svijetu čiji rekord stoji, eto već toliko godina?! Dogodilo se to u Indianapolisu, na olimpijskim kvalifikacijama, tada je ona od atletske zvijezde postala globalna ikona.

Rodila se 1959. u Los Angelesu kao sedmo od 11-ero djece, voljela je atletiku, ali je se ostavila kad joj je bilo 19 da bi radila u banci i pomogla obitelji. Njezin trener Bob Kersee nagovorio ju je da se vrati atletici te je na trialsima tada 20-godišnja Griffith Joyner na 200 ostala bez Igara, no tu je upoznala budućeg muža i trenera Ala Joynera, osvajača zlata na OI-ju 1984. u troskoku i brata legendarne sedmobojke i skakačice u dalj Jackie Joyner-Kersee. Nekoliko godina kasnije oni su se oženili, a Florence je postala "Flo-Jo". Tada je ona već s OI-ja 1984. imala srebro na 200 m. Nakon toga je napravila pauzu 1985., radila je opet u banci i kao stilist, a Kersee i njezin muž nagovorili su je na povratak 1987. Posvećenost nutricionizmu i naporni treninzi u teretanama doveli su do stvaranja legende. Brza i žestoka, kakva je postala, postala je globalno poznata i po specifičnom "outfitu". Dotad to nitko u svijetu sporta prije nije vidio. Natjecala bi se u bodiju za brzo klizanje s kapuljačom, u jarkom bikiniju, šarenim hlačicama, čipkastim majicama i sve je to sama kreirala. Znala je plesti, šivati, heklati.

- Bilo je nevjerojatno koliko je garderobe nosila na natjecanja - prisjećao se suprug Al Joyner. Ona je čak vjerovala da je brža ako je dobro "sređena"...

Na OI-ju 1988. u Seoulu, koje su je proslavile s tri olimpijska zlata, imala je dugačke nokte obojane u crveno, bijelo, plavo, zlatno... Bila je prva žena koja je modu bez pardona sa stilom unijela u sportsku arenu, a tragovi toga prisutni su i danas i mnoge je sportašice plagiraju. Jamajčanka Grace Jackson koja je bila srebrna na OI-ju u Seoulu na 200 m, nazvala je njezin stil "hrabrim":

- Sve smo htjele biti kao ona, sve smo htjele biti cool.

- Ona me je u svemu inspirirala i bila moj idol - govorila je kasnije i velika Serena Williams.

Sumnjiva i zbog vjetra

Bljesak karijere Flo-Jo bio je, naravno, nastup na OI-ju u Seoulu 1988., kada je pobijedila i na 100 m, na 200 m sa svjetskim rekordom, koji također još uvijek stoji, te uz zlato i srebro u štafetama, njezin nastup na tim Igrama je svakako jedan od najimpozantnijih atletskih nastupa u povijesti.

Ipak, najvažniji i najsporniji dio te priče ispisan je 16. lipnja 1988. na spomenutim trialsima kada je Flo-Jo trčala 10.49, bila je brža tada od mnogih muških kolega, a napravila je najveći pomak otkad je bilo elektroničkog mjerenja rezultata. Čak je i njezin trener tada priznao da je vjetar bio prejak, no rekord je ipak priznat. Još dvaput je na istom natjecanju Flo-Jo trčala kao vjetar i bez pomoći vjetra ostvarila još dva od četiri dotad najbrža vremena u ovoj disciplini.

- Bila je ona tada epicentar moje karijere, svi smo gledali samo nju - priznao je puno godina kasnije veliki Sebastian Coe.

Na istim igrama u Seoulu je Kanađanin Ben Johnson uzeo zlato na 100 m koje mu je poslije oduzeto zbog korištenja steroida za koje su mnogi optuživali i Flo-Jo, no ona je 1988. testirana čak 11 puta, ali je uvijek bila "čista". Koliko je to zaista bilo tako, svi su postavljali pitanje kad je velika prvakinja u veljači 1989., kad joj je bilo tek 29, otišla u mirovinu, što je pojačalo sumnju u skrivanje dopinga. Glasine su se pojačale.

Povratak na najbržu stazu

- Možete je svaki dan testirati, ona će uvijek biti negativna. Napadaju nju i mene, napadaju cijelu obitelj. Nema droge, nema varanja, sve je u radu i posvećenosti. Odlučila je ići u mirovinu jer je htjela djecu - branio ju je tada suprug. Flo-Jo je godinu kasnije rodila kćerkicu. Kad je umrla 1998., u dobi od samo 38 godina, uslijedila je nova "runda" napada. I njezina je smrt, po mnogima, bila posljedica uzimanja nedozvoljenih sredstava.

Bilo kako bilo, Florence Griffith-Joyner ostala je nedodirljiva više od tri desetljeća. To se promijenilo lani. Na OI-ju u Tokiju naslov na 100 m obranila je Jamajčanka Elaine Thompson-Herah istrčavši 10.61. Nakon toga je postala prva žena u povijesti i prva nakon Usaina Bolta koja je osvojila uzastopne olimpijske naslove na 100 i 200 m. Učinila je to nakon što je zaliječila tešku ozljedu Ahilove pete zbog koje je umalo završila karijeru: - Sjećam se tih jutara, nogu nisam mogla podići. Pred ogledalom bih se pitala - zašto se još uvijek trudim?

Nakon što se vratila i briljirala u Tokiju, Elaine je istrčala 10.54 na mitingu Dijamantske lige u Eugeneu i dodatno prišla rekordu.

- Nisam se osjećala kao da sam istrčala drugo najbolje vrijeme u povijesti. Činilo mi se da sam trčala 10.9 ili 11.0, a ne 10.5.

No, bilo je brzo, brže no što je neka žena trčala od 1988.

- Vjerujem da ona može brže od Flo-Jo. Njezin katalizator je Shelly-Ann Fraser-Pryce. Jednom pobijedi Elaine, a drugi put Shelly. To je dobro za sport. Oboje su Jamajčanke i ja sam sretan - rekao je legendarni Usain Bolt o rivalstvu Thompson-Herah i Fraser-Pryce koje gura ka povijesnom rezultatu.

Za Thompson-Herah, natjecanje na SP-u na istoj stazi na kojoj je trčala drugo najbrže vrijeme u povijesti bit će veliki motiv, ali ima ona i dodatni motiv jer tek treba osvojiti prvi svjetski naslov. Nemoguća bi se misija mogla ostvariti, s nestrpljenjem očekujemo srpanj i Eugene...

Linker
02. ožujak 2024 05:50