GIANLUCA VANNICELLI/IPA SPORT// PA IMAGES/PROFIMEDIA
HRVATSKA SENZACIJA

Luda priča 19-godišnjaka iz Nedelišća: ‘Da mi je netko rekao što će mi se sve dogoditi, ne bih mu vjerovao‘

‘Sav rad koji smo uložili prošle i ove sezone, svi treninzi, sav trud, sve je to došlo konačno na naplatu‘
Piše: Vedran BožičevićObjavljeno: 20. studeni 2024. 23:50

Puno je iznenađujućih rezultata hrvatskoj atletici donijela godina koja se polako bliži kraju. Od Filipa Pravdice koji je poletio 8,35 metara u skoku u dalj, srušio hrvatski rekord, a kasnije nastupio i u finalu Olimpijskih igara te završio sezonu na šestom mjestu svjetske ljestvice, pa do Sare Kolak koja je nakon višegodišnje rezultatske krize pomalo pala u drugi plan, da bi “uskrsnula” na pariškim Igrama i završila na četvrtom mjestu. No, ako bismo morali birati najveću senzaciju hrvatske atletike u 2024. godini, naš bi izbor pao na Roka Farkaša, 19-godišnjaka iz Nedelišća, jer sve što se njemu događalo proteklih mjeseci je jedna luda, pomalo i nestvarna priča. Priča koja je okrunjena fantastičnim skokom od 8,15 metara i “slučajnim” naslovom svjetskog juniorskog prvaka u disciplini u kojoj nije namjeravao nastupiti i koju ne trenira na svakodnevnoj bazi.

Podsjetit ćemo da je Roko primarno desetobojac, to će uvijek i sam naglasiti. Odličan desetobojac koji trenira u varaždinskoj Slobodi pod trenerskom palicom Patrika Koščaka, u grupi u kojoj je i Patrikova kći Jana, svjetska juniorska prvakinja u sedmoboju. Tijekom zime je Roko popravio hrvatski dvoranski rekord na 200 metara (21.09), a taj mu je rezultat otvorio priliku za nastup na seniorskom Europskom prvenstvu u lipnju u Rimu. Na kultnom Olimpicu talentirani je tinejdžer eksplodirao i s 20.70 sekundi oborio 43 godine star hrvatski rekord Željka Knapića.

image
DANIELA PORCELLI/SPP/IMAGO SPORTFOTODIENST/PROFIMEDIA

No, sve je to trebala biti samo uvertira za kolovoz i Svjetsko juniorsko prvenstvo u Limi gdje je silno želio zablistati u desetoboju u kojem od lani drži hrvatski juniorski rekord (7300). Sudbina je, međutim, htjela da na natjecanju u Budimpešti, gdje je lovio normu za SP, ozlijedi rame što je ideju o nastupu u desetoboju bacilo u vodu. S trenerom Patrikom brzo je donio odluku da će se u sljedećim tjednima posvetiti skoku u dalj jer su procijenili da je tu konkurencija najviše zgusnuta. U tom mu je trenutku osobni rekord bio 7,72 m, a iako je Patrik znao da njegov učenik ima još puno kapaciteta, nitko nije mogao zamisliti ono što će se dogoditi u Peruu.

U veljači najavio rušenje Knapića

A tamo je Roko u kvalifikacijama sletio na nevjerojatnih 8,15 m, nadmašio osobni rekord za čak 43 centimetra, za 22 centimetra popravio hrvatski juniorski rekord koji je trajao 38 godina, te došao na treće mjesto hrvatske seniorske ljestvice svih vremena. Da taj skok nije bio slučajnost, potvrdio je u finalu kada je za zlato skočio 8,17, istina uz malo prejak vjetar (+2,4 m/s) pa mu se taj rezultat ne vodi kao novi rekord.

Sezonu je zaključio u velikom stilu na Hanžekovićevom memorijalu, najprije je osvojio treće mjesto u skoku u dalj na Trgu bana Jelačića (7,90), da bi dva dana kasnije na Mladosti još jednom popravio hrvatski rekord na 200 m (20.67). Sezona za čistu desetku.

- Da mi je netko rekao na početku godine što će se sve dogoditi, definitivno mu ne bih vjerovao. Doći u polufinale EP-a na 200 metara, srušiti seniorski rekord, skakati preko osam metar u dalj... Stvarno je luda sezona iza mene. Sav rad koji smo uložili prošle i ove sezone, svi treninzi, sav trud, sve je to došlo konačno na naplatu - govori nam Roko s vremenskim odmakom.

Podsjećamo ga kako nam je u veljači rekao da se nada rušenju Knapićeva rekorda za koju godinu.

- Ha-ha, da, a onda sam ga srušio dvaput u nekoliko mjeseci. Stvarno nisam očekivao da će se to dogoditi ove godine, ali dobri treninzi su mi to omogućili.

Nakon Perua nije bilo lako ni njemu ni Jani, bili su rastrgani na sve strane, teško je i pobrojati sva primanja, domjenke, dodjele nagrada i stipendija na kojima su bili.

- Jednostavno mora biti tako, a nakon takvih uspjeha je i obveza sportaša da prihvati te pozive. Znam da neki ne vole hodati po primanjima, ali meni to nema smisla, volim to odraditi, to je moja obveza. Velika mi je čast bila kad sam saznao da nas je i predsjednik Milanović pozvao, to je bilo jedno od najljepših primanja, svakako posebno.

A posebna je bila i Nagrada Dražen Petrović za najboljeg mladog hrvatskog sportaša u 2024. godini...

- To je možda i najljepša nagrada koju sam primio, posebno zato što se ove godine obilježava Draženov 60. rođendan. Zahvalan sam HOO-u što me je kandidirao, a na kraju i izabrao jer riječ je o najprestižnijoj nagradi za mlade sportaše.

image
GORAN MEHKEK Cropix

Vrijeme slavlja je u međuvremenu završeno i Roko je već ozbiljno zasukao rukave.

- Već smo više od mjesec dana u punom treningu i zasad sve izgleda super, nema nikakvih velikih ozljeda. Počeli smo polako raditi i neke specifične stvari, trčati prepone, lagano skakati u dalj i sve se kreće.

Na čemu će biti fokus tijekom zimske sezone?

- Jedan dio sezone na skoku u dalj, jedan dio na 200 metara, ali naravno da nećemo propustiti ni državno prvenstvo u višebojima. Super je stvar što u skoku u dalj već imam normu za dvoransko EP u Apeldoornu, a pokušat ću se fokusirati i na lov na normu za SP u Nanjingu.

Godina bez desetoboja

A kad bacimo pogled na cijelu sljedeću godinu, što bi volio postići?

- Volio bih još malo popraviti državni rekord na 200 m, mislim da imam kapaciteta za to. Naravno, htio bih zadržati i skokove na osam metara, mislim da bi bio veliki propust da se sada spustim na 7,70 ili 7,80. Na žalost, sada su i očekivanja od mene velika iako se u sportskoj karijeri ne može uvijek ostvariti ono što većina očekuje. No, definitivno bih volio nastupiti na SP-u u Tokiju krajem iduće sezone, to je jedan od ciljeva, a onaj glavni je EP za mlađe seniore u Bergenu, tamo želim osvojiti zlato. Pripremamo se za to, sve ide dobro i nadam se da će se ostvariti ti ciljevi.

Budući da razgovaramo s vrlo svestranim atletičarem, logično je postaviti pitanje - na koje se discipline odnose navedeni ciljevi?

- Još nisam sjeo s trenerom da konkretno popričamo, ali osobno bih se htio fokusirati na desetoboj za Europsko U-23 prvenstvo, iako znam da su tu i dečki 2003. i 2004. godišta koji već imaju iskustva u seniorskom desetoboju. Ali mislim da im mogu parirati i da će to biti dobra borba. A ako se dogodi neka ozljeda kao ove godine ili nešto drugo iskrsne, onda je tu uvijek skok u dalj kao rezerva. Što se tiče seniorskog SP-a u Tokiju, mislim da je tu skok u dalj jedina opcija jer seniorski desetoboj je u nekoliko posljednjih godina postao iznimno jaka disciplina i bit će zahtjevno plasirati se u njemu na SP.

Ove godine, kao što smo spomenuli, nije uspio odraditi nijedan desetoboj, a dogodine postaje senior, što znači da ga čekaju više prepone, te teža kugla i disk. S obzirom na te okolnosti, kakvim bi se rezultatom iduće sezone zadovoljio?

- To je možda zeznuto za reći, ali volio bih postaviti državni rekord u desetoboju, dakle ići preko 7838 bodova. Mislim da sam spreman za to, koliko god da me čekaju više prepone i teža kugla i disk. Prepone mi ne predstavljaju problem, možda samo kugla i disk, ali radit ćemo na tehnici do iduće sezone. Nadam se i da ću, ako ne iduće godine, onda možda za dvije, odraditi desetoboj preko 8000 bodova i biti prvi hrvatski senior kojem je to uspjelo.

Roko uvijek s puno strasti govori o desetoboju ili kako nam je to sam rekao prije nekoliko mjeseci “ne da se desetobojac iz mene”. Što ga najviše privlači u toj najkompleksnijoj atletskoj disciplini?

- To mi je oduvijek najljepša disciplina baš zato što u nju mora biti uloženo puno rada i truda. Koliko god fascinantni bili rezultati u individualnim disciplinama, mislim da su upravo desetobojci i sedmobojke kompletni vrhunski sportaši. Imate sedam ili deset disciplina u dva dana, a to treba odraditi. Tko to nije probao, ne zna koliko to umora donosi. Preporučio bih svima da, ako imaju vremena, probaju odraditi jedan desetoboj, mislim da će tek onda shvatiti koliko je to naporno za ljudsko tijelo. Nakon desetoboja nekoliko tjedana treba da se tijelo vrati na nulu.

image
DAMIR KRAJAC/CROPIX

Kako izgledaju njegovi desetobojski treninzi? Je li svaki dan posvećen jednoj disciplini ili ih odrađuje više u danu?

- Ovisi u kojem smo dijelu sezone, ali naravno da se ponekad znam fokusirati samo na jednu disciplinu na treningu, primjerice motku ili disk, odnosno one za koje mi treba malo više treninga. Ali, znam povezati i više disciplina po danu, odradimo brzinu, sprint, pa skok u dalj, možda i bacanje kugle. Zapravo, sve je puno lakše u periodu prije početka sezone, jer ponekad ubacimo i dva treninga na dan i onda se odradi puno posla i napravi se jako puno pomaka.

Podrška atletici u Varaždinu

Roko je od Nove godine, dakle, i službeno senior. Prelazak iz juniora u seniore nerijetko bude najteži dio posla, mnogi se na žalost i izgube. Postoji li kod Roka strah od tog prelaska?

- Mislim da ne postoji. Jednostavno su došle te godine kad se mora prijeći, to je normalni dio karijere. Zapravo se veselim natjecanju sa seniorima jer svi ovi juniorski uspjesi su zanimljivi i zabavni, ali na kraju je uvijek najvažnije biti dobar senior. Tu treba imati dobre rezultate i to je ono čemu težimo svi iz Patrikove grupe. Zato se baš radujem seniorskim vodama.

Ima li sve što mu je potrebno za daljnji napredak?

- Definitivno, u Varaždinu je općenito velika podrška atletici, na čemu smo jako zahvalni. A nakon juniorskog SP-a podrška se još povećala, i to mi je dodatni vjetar u leđa za buduće rezultate. Pogotovo sada kada prelazim u seniorske vode, mislim da bi me to moglo ponijeti u idućoj sezoni prema još boljim rezultatima. Naravno, to neće doći samo od sebe nego uz veliki rad i trud, a taj dodatni vjetar u leđa je samo mala pomoć.

Roko ulazi u 14. godinu treniranja atletike. U kojem je trenutku shvatio da joj se želi ozbiljno posvetiti i uspjeti?

- Dugo sam isprobavao sve sportove, ali uvijek sam uz sve to trenirao i atletiku, ona mi je bila prvi sport. Trenirao sam i košarku, i rukomet, i nogomet, ali jednostavno, nakon što sam sve isprobao, ništa me nije privlačilo kao atletika. A kad su krenuli i malo ozbiljniji rezultati za kadetski uzrast, shvatio sam da više nema smisla učiti neki novi sport, nego ostati u atletici i vidjeti do kuda to ide.

Na pitanje o sportskom uzoru, Roko nas nije iznenadio odgovorom.

- Kao desetobojac, moram spomenuti svjetskog rekordera Kevina Mayera. Kad se pogleda jedna po jedna disciplina, to su rezultati koji su vrhunski sami za sebe, a on ih je uspio spojiti u desetoboju što je nevjerojatno. Ali, moram reći i da taj svjetski rekord nije nedostižan i mislim da će biti srušen, možda čak i za nekoliko godina, jer neki mlađi desetobojci koji dolaze imaju stvarno vrhunske rezultate.

Bratić Niko kuca na vrata prve momčadi NK Osijek

Obitelj je, kaže Roko, imala jednu od ključnih uloga jer ga je gurala da se bavi sportom.

- Mislim da svi roditelji moraju gurati djecu u sport jer je to osnovni dio u njihovom razvoju. Ako se ne kreću, ako su stalno za nekim ekranom, mogu se na žalost razviti i razne bolesti. Ali, primarno je da se treninzi u mlađoj dobi ne baziraju na individualnom radu s trenerom, nego na uživanju i sreći jer djeca moraju voljeti to što rade, inače neće ostati.

Roditelji su mu se u mladosti također bavili sportom, a otkrio nam je Roko još jednu obiteljsku zanimljivost.

- Bratić mi je Niko Farkaš koji je u prošlom kolu HNL-a bio u seniorskom sastavu NK Osijeka protiv Rijeke. Inače igra za juniore Osijeka, a bio je već i nekoliko puta u U-19 reprezentaciji. Eto, još jedan uspješan Farkaš, ha-ha.

Ne volim radi privilegija izostajati s predavanja

Roko je student druge godine Kineziološkog fakulteta u Zagrebu. I tu vrlo marljivo shvaća svoje zadaće...

- Zbog kategorizacije mogu izostati sa 70 posto predavanja, ali ne volim to koristiti jer mi treba vježbi, a i kroz predavanja se najlakše nauči.

Ima li uz treninge i studentske obveze uopće slobodnog vremena?

- Uvijek se nađe nešto, doduše sada malo manje jer kad sam na faksu, moram vježbati judo, gimnastiku ili košarku. Ali, uvijek probam pronaći slobodnog vremena jer bez toga mozak jednostavno ne bi mogao funkcionirati 15 ili 16 sati kroz dan.

SVI ROKOVI HRVATSKI REKORDI

Seniorski

200 metara 20.67

200 metara (dv.) 21.09

Juniorski

200 metara 20.67

Dalj 8,15

Desetoboj 7300

60 metara (dv.) 6.71

200 metara (dv.) 21.09

Sedmoboj (dv.) 5666

Mlađejuniorski

100 metara 10.44

200 metara 21.08

Dalj 7,51

Desetoboj 7120

60 metara (dv.) 6.86

200 metara (dv.) 21.94

Kadetski

Osmoboj 5595

60 metara (dv.) 7.15

60 m prepone (dv.) 8.21

Šestoboj (dv.) 4147

13. prosinac 2024 14:59