Melissa je kao tinejdžerica spasila ocu život, a Boltov štićenik konačno je začepio usta kritičarima

Da se u svijetu sporta u godinu dana puno toga može promijeniti, dokaz su sprinterske discipline na Svjetskom prvenstvu u Tokiju. Nitko od četvero osvajača zlata na lanjskim Olimpijskim igrama (100 i 200 m za muškarce i žene) nije uspio ostati na tronu na svjetskoj smotri. Od 12 tokijskih odličja, pet su osvojili Amerikanci (tri zlata), isto toliko i Jamajčani (jedno zlato), a po jedna je medalja otišla na Svetu Luciju i u Veliku Britaniju. Već po tradiciji je to, dakle, u najvećoj mjeri bio okršaj SAD-a i Jamajke, kao i puno puta prijašnjih godina, a premda su Amerikanci osvojili tri od četiri krune, Jamajčanima je posebno važno da su nakon deset godina i vremena Usaina Bolta napokon vratili vlast na muškoj stotki.

Prvo ime tokijske sprinterske priče ipak je 24-godišnja Melissa Jefferson-Wooden koja je postala tek četvrta atletičarka u povijesti koja je na istom prvenstvu spojila naslove na 100 i 200 metara. I zanimljivo - prva Amerikanka kojoj je to uspjelo. Nakon lanjske olimpijske bitke između Julien Alfred i Sha‘carri Richardson, nekako smo mislili da bi to mogao biti rivalitet za nekoliko sljedećih godina, ali ove sezone je Jefferson-Wooden u potpunosti privatizirala stotku - ima vodećih pet rezultata na svijetu i sedam od najboljih osam, a u tokijskom se finalu spustila na 10.61 i došla na četvrto mjesto ljestvice svih vremena. Titula teško da može biti u boljim rukama. Na 200 metara je imala donekle olakšan posao jer zbog ozljeda nije bilo olimpijske prvakinje i doprvakinje, Gabby Thomas i Julien Alfred, ali Jefferson-Wooden je na to odgovorila istrčavši osobni rekord i vodeći rezultat sezone u svijetu, tako da skine sve moguće upitnike sa svog zlata.

- Biti prva Amerikanka koja je osvojila svjetsko zlato na 200 metara nakon Allyson Felix znači mi jako puno. Gledala sam je kao uzor dok sam odrastala, a moja prva profesionalna godina bila je otprilike u vrijeme njezine posljednje sezone na sceni. Kada sam ove sezone krenula s utrkom na 200 m, znala sam da sam brza pri izlasku iz zavoja. Samo je bilo pitanje hoću li "umrijeti" na kraju utrke. Toga me bilo strah. Ali, kako je vrijeme prolazilo, počela sam vjerovati svojoj formi i fizičkoj snazi. Osvojiti dvostruku krunu je nevjerojatno, posljednja koja je to uspjela bila je Shelly-Ann Fraser-Pryce, što puno govori. Sada se veselim Olimpijskim igrama u Los Angelesu 2028. Svjesno sam si stavila metu na leđa - rekla je Jefferson-Wooden, lanjska osvajačica olimpijske bronce na 100 m.

Ta bronca nije je nimalo zadovoljila, htjela je biti na vrhu. Promijenila je prehranu i čvrsto odlučila poboljšati osobne rekorde od 10.80 i 22.46 sekundi. Ciljana vremena koja je zapisala bila su 10.6 na 100 m i 21.9 na 200 m - u oba je slučaja bila uspješna.

Jefferson-Wooden, kći dvoje propovjednika, imala je teško djetinjstvo u malenom Georgetownu u Južnoj Karolini. Sa samo pet tjedan završila je na operaciji jer nije mogla probaviti ništa što je pojela. Kad je, pak, bila u trećem razredu srednje škole, njezin otac Melvin počeo se osjećati slabo i bez energije. Dijagnosticiran mu je mijelodisplastični sindrom, poremećaj krvi koji može dovesti do leukemije ako se pravilno ne liječi. Podvrgnut je kemoterapiji i stavljen na listu donora za transplantaciju koštane srži. Testirani su i članovi obitelji i pokazalo se da je Melissa, najmlađa od šestero djece Jeffersonovih, najbolja kandidatkinja. Unatoč manjim problemima, operacija je bila uspješna, pa je tinejdžerica Melissa spasila život ocu.

Danas je u Georgetownu lokalna junakinja, a u listopadu se čak obilježava i njezin dan.

Prije osam godina u Londonu, kad je Usain Bolt već bio "izranjavan" i sve manje motiviran, Amerikanci su dočekali svoj trenutak i vratili dominaciju na 100 metara. Na tom SP-u slavio je Justin Gatlin, dvije godine kasnije Christian Coleman, potom Fred Kerley, pa u konačnici Noah Lyles. Četiri različita prvaka i osam godina američke dominacije na svjetskim prvenstvima. Jamajčani su cijelo to vrijeme bili u defenzivi, bilo je teško oporaviti se nakon odlaska takve karizmatične i dominantne figure poput Bolta. No, malo po malo počeli su graditi novu priču i u Tokiju su se u velikom stilu vratili na prijestolje. Ne s jednim, nego s dvojicom sprintera koji su deklasirali Amerikance - novi kralj stotke postao je 24-godišnji Oblique Seville (9.77), a srebro je osvojio njegov sunarodnjak i vršnjak Kishane Thompson.

Seville je još kao desetogodišnjak rekao majci da želi trenirati kod Glena Millsa, trenera koji je Bolta učinio najbržim čovjekom u povijesti. Želja mu se i ostvarila nekoliko godina kasnije kada se pridružio Racers Track Clubu, a u Boltu je od prvih dana imao najveću podršku. Bilo je tako i prošle nedjelje kada ga je svjetski rekorder i dvostruki olimpijski pobjednik bodrio iz prvih redova tokijskih tribina. Uoči prvenstva Bolt je prognozirao da će Jamajčani osvojiti dvostruku krunu na stotki, pokazalo se da je itekako znao što govori.

Iznio je Bolt ranije još jednu hrabriju prognozu, ističući Sevillea kao glavnog kandidata za rušenje njegova svjetskog rekorda (9.58)

- Oblique to može! Ako ostane zdrav kroz i sve posloži kako treba, može to napraviti, jer sam siguran da ima ono nešto, da ima sposobnost za to - poručio je Bolt.

Seville je još uvijek jako daleko od toga, ali u Tokiju je spustio osobni rekord na 9.77 i došao na diobu desetog mjesta na ljestvici svih vremena. No, puno važnije - naslovom svjetskog prvaka je zapečatio svoje mjesto na popisu sprinterskih velikana.

- Nevjerojatan je osjećaj bio nastupiti pred Usainom ovdje u Tokiju. Njegov trener je moj trener i znam da su obojica sada jako ponosni na mene. Ponavljali su mi da ću biti svjetski prvak i napokon sam dokazao da sam doista prvak. Što dalje? Još više zlatnih medalja - poručio je Seville.

Nije slučajno istaknuo kako je "napokon dokazao" da je prvak. Morao je dugo slušati kritike kako se redovito stisne u najvažnijim trenucima jer bio je četvrti na posljednja dva SP-a, a lani se na Olimpijskim igrama raspao u finalu. No, u Tokiju je sve sjelo na svoje mjesto.

- Osjećam se zaista sjajno i uzbuđeno što se zlato vraća kući na Jamajku. Dokazao sam da sam pravi natjecatelj, da imam odlučnost šampiona.

Treći sprinterski prvak iz Tokija je staro lice - Noah Lyles je četvrti put uzastopno osvojio naslov na 200 metara, ponovivši doseg Usaina Bolta koji je vladao ovom disciplinom od 2009. do 2015. godine. Amerikanac je doputovao u Tokio kao branitelj naslova i olimpijski pobjednik i na stotki, ali pored jamajčanskog je tandema mogao samo do bronce. No, zato je 200 metara njegova "igračka". Ili kako to sam voli reći, ta disciplina mu je supruga, a stotka ljubavnica.

Lyles se silno trudi u kraljici sportova imati ulogu kakvu je nekad držao Bolt, biti omiljena figura gdje god se pojavio što nije nimalo laka zadaća. Za neke je najveći zabavljač na stazi, za druge prilično arogantan lik, ali nesumnjivo privlači veliku pažnju svakim svojim nastupom. A i svojom je izjavom neposredno nakon pobjede na 200 metara pokazao tu pomalo bahatu crtu...

- Jedva čekam 2027. godinu da postanem jedini atletičar u povijesti koji je osvojio pet naslova na 200 metara!

Nije još završilo ni aktualno svjetsko prvenstvo, ali eto, Lyles već sada zna da će i za dvije godine u Pekingu biti svjetski prvak...