Puno lijepih priča donijeli su nam ove zime mladi hrvatski atletičari. Jana Koščak (17) srušila je seniorski hrvatski rekord u petoboju, Roko Farkaš (19) seniorski na 200 m i juniorski na 60 m, Mia Wild (17) je postavila juniorski rekord na 60 m, te najbolji svjetski rezultat na 60 m prepone u svojoj dobnoj kategoriji, nešto starija Nina Vuković (21) ima drugi mlađeseniorski rezultat u Europi na 800 m... U ovoj priči nikako ne treba zaobići ni 19-godišnjeg Luku Ćurkovića, dečka iz Čitluka, koji je iznenadio osvajanjem zlata u skoku u dalj na nedavnom seniorskom Prvenstvu Balkana u Istanbulu. Skočio je vrlo dobrih 7,81 m i za 14 cm popravio osobni rekord, a rezultat još više dobiva na vrijednosti kad uzmemo u obzir da je ostvaren u dijelu godine kad Luka ima vrlo slabe uvjete za treniranje ove discipline.
- Nisam mogao vjerovati. Došao sam opušten u Istanbul jer sam imao tek deveti rezultat među prijavljenima. Mislio sam da neću ući ni u finale, a kad sam uspio, već to mi je bilo dosta. No, u posljednjoj seriji sam baš bio nekako “nahajpan” i skočio tih 7,81. Ni sam nisam mogao vjerovati, stvarno sam bio jako sretan - prisjeća se Luka.
Hvatam normu za Rim
Lani je završio na šestom mjestu na Europskom juniorskom prvenstvu u Jeruzalemu, a s ovih 7,81 je skok u dalj u Hrvatskoj učinio još zanimljivijim. U Filipu Pravdici i Marku Čeki imamo dvojac koji skače preko osam metara i ima iza sebe nastupe na velikim natjecanjima, a sad im se priključio i Ćurković. Svu trojicu smo gledali prošli vikend na Prvenstvu Hrvatske na kojem je pobjedu odnio Pravdica (7,79), a Ćurković je sa 7,73 nadmašio Čeku (7,62).
- Iskreno, jako mi je drago što nas je toliko dobrih u dalju jer u mnogim drugim državama nema tako jake konkurencije. Filip i Marko mi daju dodatnu motivaciju da više treniram i dalje skačem. Bilo je zanimljivo u subotu na prvenstvu, vodio sam sve do pete serije, a onda me Pravdica preskočio. Imao sam i dosta prijestupa, a neki od tih skokova su bili prilično daleki.
Pravdica je nakon pobjede izjavio kako bismo, uz malo sreće, ovo ljeto mogli imati trojicu daljaša preko osam metara i svu trojicu na Europskom prvenstvu u Rimu.
- E, to bi bilo predobro - smije se Luka, pa nastavlja:
- Norma za Rim je 8,00 m, ne znam hoću li to uspjeti vani skočiti. Za Olimpijske igre u Parizu trenutno nisam u kvoti, ali ako budem išao skupljati bodove na neke malo jače mitinge, možda bih čak i mogao uhvatiti plasman. Vidjet ćemo kako će se to razvijati, ali dogodine je mlađeseniorsko EP i Svjetsko prvenstvo za seniore, potrudit ću se otići tamo. A što se tiče Olimpijskih igara, ako i ne uspijem ove godine, Los Angeles 2028. mi je definitivno cilj. Ove godine ću svakako ići na Mediteransko U-23 prvenstvo u Egipat i tamo bih volio uzeti medalju.
Atletika je bila prvi Lukin izbor, trenira u AK Brotnjo u Čitluku već 13 godina, a u Hrvatskoj je registriran za splitski ASK.
- Kad sam bio manji, trenirao sam više disciplina, ali trener Bojan Ubiparip je vidio da mi dalj ide najbolje i kad sam imao 12-13 godina, opredijelio sam se isključivo za tu disciplinu.
Kakvi su uvjeti u Čitluku za bavljenje atletikom?
- Vani je u redu, a što se tiče zime, imamo malu dvoranu s jamom, tu mogu skakati iz deset koraka, a imamo i teretanu. Slabo skačemo tijekom zime, brzinu također ne možemo raditi, osim kad dođemo na pripreme u Zagreb. Tu radimo više na brzini i na skokovima iz punog zaleta. Zbog svega toga, nikad i ne očekujem puno od dvoranske sezone jer jednostavno nemam uvjete.
Petero djece, svi u atletici
Ne očekuje puno, pa skoči 7,81...
- Da, to je nevjerojatno, ha-ha.
Lukina mlađa sestra Anna (17) također je talentirana daljašica. Prije dvije godine je osvojila srebro na Europskom olimpijskom festivalu mladih (EYOF), a nedavno je bila druga i na juniorskom Prvenstvu Balkana u Beogradu. No, nisu Luka i Anna jedini atletičari u obitelji.
- Petero nas je djece i svi smo u atletici. Najstarija sestra Lucija je bila hrvatska juniorska doprvakinja u troskoku, ali nije poslije srednje škole nastavila trenirati. Otišla je studirati u Češku, no sada razmišlja o povratku u atletiku. Tu smo onda Anna i ja, a i dvojica mlađe braće Marko i Jan, polako počinju s treninzima. Marko ima 12 godina i pomalo već ide na mitinge Dalmatinske lige i uglavnom bude prvi u skoku u dalj i na 60 m.
Lukin je talent prepoznao i tenisač Marin Čilić koji ga je stipendirao preko svoje Zaklade.
- To je bilo 2021. godine. Netko mi je preporučio da pošaljem zahtjev, išao sam probati i prošao sam. Puno mi je pomogla ta stipendija jer sam se ubrzo nakon toga ozlijedio, zadobio sam stres frakturu nožnog prsta i taj mi je novac omogućio obavljanje magnetske rezonance i rehabilitaciju.
Je li razgovarao s Marinom, je li dobio kakav savjet od velikog sportaša?
- Bilo mi je čudno jer je Marin na dodjeli došao do mene i počeo pričati o atletici. Nije mi bilo jasno kako toliko zna o meni, pitao me kad imam sljedeće natjecanje, rekao da je vidio koliko sam skočio... Baš me iznenadilo da me prati i bilo mi je jako drago - zaključuje Luka.