Na Instagramu je to nazvala "double trouble". Dvostruka nevolja. U nizozemskim medijima je, pak, svoju misiju predstavila pod nazivom "učiniti nemoguće mogućim". I učinila je. Dvostruka nevolja postala je dvostruka kruna, pothvat za povijest.
Femke Bol (22) postala je prva osoba u povijesti europskih atletskih prvenstava, računajući mušku i žensku konkurenciju, koja je spojila naslove na 400 m i 400 m prepone. Ako vam se na prvi pogled čini da to nije nešto komplicirano, ponovit ćemo da nitko nikad to nije napravio. Pokušao je prije četiri godine u Berlinu svemoćni Karsten Warholm i završio na osmom mjestu na 400 m "glat". Uoči početka EP-a u Münchenu pružio je podršku kolegici, ali samom mu nije bilo ni na kraj pameti ponovno pokušati.
I Femke se pribojavala "čistih" 400 metara, ali kad je desetak dana prije EP-a na mitingu u Chorzowu srušila nizozemski rekord i prvi put u karijeri trčala ispod 50 sekundi (49.75) shvatila je da bi nemoguća misija ipak mogla postati mogućom. Još se nekoliko dana nećkala, a onda joj je trener Laurent Meuwly rekao - sad ili nikad. Objasnio joj je da su europska prvenstva najpogodnija za ovaj neuobičajeni pokušaj jer na temelju renkinga ne mora trčati kvalifikacije ni u jednoj od dviju disciplina, a i mlada je i u životnoj je formi. Prihvatila je izazov i nije požalila.
Štoviše, odradila je posao u velikom stilu. Na 400 metara je ponovno srušila nacionalni rekord i pritom istrčala drugi rezultat sezone u svijetu (49.44), a na 400 m prepone njezina pobjeda ionako nije dolazila u pitanje. Završila je 20 metara ispred najbliže konkurentice i pritom srušila rekord europskih prvenstava (52.67). Misija je bila okončana.
- Osjećam veliko olakšanje. Odradila sam sjajnu utrku i jako sam iznenađena što sam bila tako brza. Psihički mi je bilo jako teško trčati na 400 metara bez prepona i zato sam iznimno ponosna na dvostruku krunu - rekla je euforična Bol, pa dodala:
- Nikada više neću ovo pokušavati! U redu, možda ipak hoću, nikad ne reci nikad, ha-ha. Znala sam da ću osvojiti zlato na preponama ako se ništa čudno ne dogodi, ali svejedno mi ta utrka nije bila ništa lakša od 400 m.
Sljedeća misija? Zavladati svjetskom scenom na 400 m prepone. U ovom se trenutku to doista čini nemogućim pored nedodirljive svjetske rekorderke Sydney McLaughlin (50.68), ali tu bi mogla pomoći i Amerikanka koja je najavila prebacivanje na 400 m ili na 100 m prepone. A dogodi li se to, djevojka iz Amersfoorta je prva kandidatkinja da je zamijeni na prijestolju. Lani je za broncu na Olimpijskim igrama u Tokiju trčala 52.03 i srušila europski rekord, a prošli je mjesec na SP-u u Eugeneu bila podjednako nedodirljiva za ostatak društva kao i McLaughlin za nju.
Glavni "krivac" za uspon Femke Bol je spomenuti švicarski stručnjak Laurent Meuwly koji je 2019. postao glavni trener nizozemske reprezentacija za 400 m, 400 m prepone i sve štafete. Uveo je promjene u načinu rada i razmišljanja i ubrzo je od "oranja" stvorio trkačku silu.
A zaštitno lice tog nizozemskog uspona postala je upravo Femke, djevojka koju nizozemski mediji nazivaju skromnom pristojnom i prokleto brzom. Meuwly ju je prebacio s 400 m na 400 m prepone i počeo je njezin streloviti napredak. Samo nekoliko tjedana kasnije postala je europska juniorska prvakinja, a sve rekorde koje je srušila teško je i pobrojati. Danas ima olimpijsku broncu, svjetsko srebro i dva europska zlata, a kako sama priznaje, da ste je prije pet ili šest godina pitali o ciljevima, rekla bi kako se nada da će na Olimpijskim igrama u Parizu 2024. biti dio nizozemske štafete. Odavno je to nadmašila i sada sanja kako će u Parizu ići po novu olimpijsku medalju, možda i zlatnu.
- Dugo nisam mislila da želim postati sportašica. Počela sam s osam godina, jer se i moj brat Jeroen bavio atletikom. Bila mi je to zabava, ali polako je postalo ozbiljnije. Moje prijateljice su prestale s 15 ili 16 godina, sve su ih više zanimali tulumi i izlasci, a ja sam tada otkrila da sam dobra u sportu i atletika mi je postala prioritet. Danas je ona dio mene: ako imam cilj, želim učiniti sve za njega, biti najbolja u tome. Nikad to nisam doživljavala kao žrtvu. Ne osjećam se kao da sam išta propustila - kaže Femke.
- Ponekad je teško objasniti što je to tako lijepo u ovom životu. Mogu biti vani svaki dan, trčati u krug, letjeti preko prepona, raditi ono što volim.
Za roditelje Annemarie i Joosta uspjesi njihove kćeri nisu nikakvo iznenađenje. Od najmanjih je nogu bila predana onome što radi.
- Nikad je nismo morali poticati da ide na treninge kao dijete. Čak ni kad je padala kiša. I tada se zabavljala, voljela je trčati po lokvama. Jednom smo je pitali: jesi li sigurna da se želiš time baviti, vrhunski sport može biti jako težak? Ali nije oklijevala. Nikada joj nije bio problem uskratiti si bilo što: malo je izlazila, uvijek je na vrijeme išla u krevet, odrekla se pizze, odrekla se krumpirića.
Sve se isplatilo, danas je jedna od najvećih nizozemskih sportskih zvijezda.
- Lijepo je biti inspiracija djeci. Nisam trčala da postanem poznata, ali morate biti svjesni da je to dolazi s uspjesima. Ali uvijek morate ostati s obje noge na zemlji - zaključuje narančasta munja iz Amersfoorta.