Munja u narančastom skinula je nedostižnu Kratochvilovu, može li stati na kraj i čudesnoj Sydney?

Sportsko čudo je pojam koji se u ova moderna vremena i prečesto (zlo)upotrebljava za skupljanje klikova, ali vijest koja je u nedjeljno popodne stigla iz Nizozemske doista je u okvirima čuda. Jer kad jedan svjetski rekord stoji dulje od četiri desetljeća, a onda ga netko ne samo sruši, nego i obilato nadmaši - to doista jest čudo. Femke Bol, djevojka koja se posljednjih mjeseci prometnula u jednu od najvećih zvijezda svjetske atletike, bljesnula je poput munje na nizozemskom dvoranskom prvenstvu u Apeldoornu i istrčala senzacionalnih 49.26 na 400 metara. Za čak 33 stotinke time je popravila svjetski rekord koji je držala Jarmila Kratochvilova, Čehinja koja je postala pojam za nedostižne rekorde.

Njezin svjetski rekord na 800 metara na otvorenom najstariji je “živući”, nedodirljiv je još od 1983. godine. A ovaj dvoranski na 400 metara bio je još stariji, trajao je od ožujka 1982. Kratochvilova se oglasila čim je čula što je napravila Bol, iako danas ne daje često izjave za medije.

- Lijepo je što je rekord izdržao toliko dugo, ali jako sam sretna što ga je na kraju srušila jedna Europljanka. Pratim Femke već neko vrijeme i riječ je o izuzetnoj djevojci. Uvijek govorim da se s vremena na vrijeme rađa iznimna osoba koja može kreirati izvanredne rezultate - rekla je Kratochvilova češkim medijima.

Femke Bol doista jest nešto posebno. Bila je talentirana kao klinka i korijeni joj zapravo i jesu bili na 400 metara “glat”, ali nikad u tim maloljetnim danima nije ostvarila neki posebno zapažen uspjeh. A onda je gotovo preko noći sve promijenio dolazak švicarskog stručnjaka Laurenta Meuwlyja u nizozemsku reprezentaciju. Meuwly je uveo promjene u načinu rada i razmišljanja u cijeloj ekipi, a jedna od glavnih odluka bilo je prebacivanje Femke na 400 m prepone.

Samo nekoliko mjeseci kasnije osvojila je zlato u toj disciplini na Europskom juniorskom prvenstvu u Boråsu i bio je to početak velike priče. U nezaboravnom finalu Olimpijskih igara u Tokiju osvojila je broncu, srušivši europski rekord (52.03) i došavši na treće mjesto svih vremena na svjetskoj ljestvici. Lani je, pak, tome dodala i svjetsko srebro u još jednom nezaboravnom finalu u kojem je čudesna Sydney McLaughlin ponovno istrčala svjetski rekord (50.68), a nekoliko tjedana kasnije je ispisala povijest u Münchenu. Postala je prva osoba ikad na europskim atletskim prvenstvima, računajući mušku i žensku konkurenciju, koja je spojila naslove na 400 m i 400 m prepone, a dodala je tome i štafetno zlato.

Sydney Mclaughlin nedodirljiva je na 400 m prepone, može li je Femke Bol ugroziti?

JEWEL SAMAD Afp

No, posve je jasno da djevojku iz Amersfoorta ne zanima samo dominacija na europskom tlu, ona želi vladati svijetom, želi srušiti i nedodirljivu Sydney McLaughlin. Amerikanka je trenutno najveća zvijezda ženske atletike, njezinih 50.68 i danas zvuči nestvarno, ali Femke radi sve da dođe na tu razinu. A njezini rezultati ove zime potvrda su da je napravila novi ogroman korak naprijed.

- Stvarno sam ojačala ove godine i zato sam puno brža. Radila sam na brzini ove zime i vidjela sam da mi ide jako dobro na treninzima. Nadam se da ću biti još brža - rekla je nakon nedjeljne utrke koju je nazvala gotovo savršenom.

Kad je u pitanju njezino rivalstvo sa Sydney, treba naglasiti da je Amerikanka nakon svega što je napravila na preponama najavila da bi se ove sezone mogla prebaciti na 400 m “glat”. U tom bi slučaju Bol postala prva kandidatkinja da je zamijeni na prijestolju, ali ako i obje ostanu na preponama, Nizozemka se ne boji izazova.

Jer osim što je očito puno brža, radi i na potencijalno presudnim promjenama u svojoj tehnici na preponama.

- Želim raditi jedan korak manje između prepona, odnosno 14 koraka. To znači da su mi potrebni veći koraci i da moram mijenjati noge kojima preskačem između lijeve i desne. Dakle, prvo smo radili na tome da dobijemo dužinu koraka između prepona, a zatim smo radili i na tehnici drugom nogom.

Jasno je da će na ljeto naglasak biti na preponama, ali odluči li odraditi barem nekoliko utrka i na “čistih” 400 m, i tu bismo mogli vidjeti velike stvari. Jer, ako u dvorani trči 49.26, jasno je da na otvorenom može biti puno brža, a onda smo već u sferi strašnih rezultata. Nema sumnje, mogla bi ovo biti godina “munje u narančastom”.