Dočekao je Tin Srbić još jedan dan koji će pamtiti po nastupu u velikom finalu. Nakupilo se sad već takvih dana u njegovoj bogatoj karijeri, ovo će mu biti deveti, a iz prethodnih osam finala donio je ukupno - sedam medalja! Od onog senzacionalnog svjetskog zlata u Montrealu 2017. do svjetskog srebra u listopadu prošle godine u Antwerpenu.
Promijenio se Tin u tom razdoblju, nije više onaj pomalo zbunjeni klinac s vrha montrealskog postolja, danas je konstanta svjetske gimnastike, već godinama jedan od najboljih prečaša na planetu. Zacementirao je svoje ime i u hrvatskom sportu, danas više nikome nije nepoznanica, četiri je puta proglašen sportašem godine u izboru Sportskih novosti. Naš novi izbor je još jako daleko, puno je sjajnih sportaša i puno je još natjecanja na čelu s Olimpijskim igrama u Parizu, ali Tin večeras ima priliku staviti svoje ime i na ovogodišnji popis kandidata.
Nema kalkuliranja
Istina, ponovio je više puta da mu Europsko prvenstvo u Riminiju nije prioritet ove godine, da je ovo samo jedna od stanica na kojoj će isprobavati vježbu za Pariz, ali kad je već tu, nije htio propustiti priliku da još jednom osjeti čar finala. Zato je i tijekom kvalifikacija malo modificirao plan i odustao od namjere da radi trenutno svoju najjaču vježbu početne ocjene 6,3 ili eventualno 6,1. Ostao je na skromnijih 5,7, ali i to je bilo sasvim dovoljno da zaradi ukupnu ocjenu 14,333 i mirno otplovi u finale.
- Zadovoljan sam svojim nastupom u kvalifikacijama iako nisam na kraju radio sve što mogu jer sam usred vježbe osjetio da to jednostavno nije to. Kvalifikacije su uvijek malo teže, a pogotovo kad znate da i s 90 posto odrađene vježbe možete u finale. Zato sam izbacio posljednji element prije saskoka, “adler 360”, čisto da napravim vježbu i uđem u finale, pa da tamo mogu napraviti sve što planiram. Uglavnom, zadovoljan sam, a i finale će na kraju biti dosta jako, tako da će biti zanimljivo - ističe najbolji hrvatski gimnastičar uoči obrane naslova.
Ako se kvalifikacijski plan i mijenjao u hodu, onaj za subotnje finale (18.10 sati) je jasan - odraditi vježbu 6,3.
- To je to, sad nema kalkuliranja. Jedino se može dogoditi da slučajno ne uspijem povezati pruženi, nego raznožni “tkačev”, pa da početna ocjena bude 6,1, ali u principu je to ta vježba i idem s njom napasti neku visoku ocjenu. Osjećam se dobro i mislim da mogu to izvesti.
Startni broj 2 u finalu također mu onemogućava bilo kakvo kalkuliranje.
- To mi u ovom trenutku odgovara jer mogu ići s vježbom koju smo i zamislili, bez razmišljanja o bilo čemu drugom. Rekao sam i prije da mi rezultat na ovom EP-u nije prvi po važnosti, ali kad već dođeš tu... I u kvalifikacijama mi je to došlo u glavu i možda me to malo i omelo jer sam počeo razmišljati da bi bilo dobro ući u finale, pa u finalu roknuti tu jaču vježbu. Mislim da sam spreman za to.
U tri dosadašnja europska finala ugrabio je tri medalje, srebrne u Szczecinu 2019. i Mersinu 2020. te zlatnu lani u Antalyji. Bilo bi lijepo nastaviti niz i u četvrtom finalu...
- Bilo bi lijepo, ali kažem, dosta je jako finale, nisam očekivao takve ocjene. Svi su odradili što su trebali, možda još samo da je Britanac Fraser upao i to bi bilo to. Vjerujem i dalje da sam u ovom finalu među najboljima, pogotovo s tom jačom vježbom, tako da bi bilo lijepo nastaviti niz. Ako izvedem vježbu kako treba, mislim da ću ga i nastaviti, ali vidjet ćemo kako će to na kraju ispasti, u gimnastici uvijek bude zanimljivo.
Puno jače finale nego lani
Nema sumnje, finale je znatno jače nego lanjsko, vidi se to i po rezultatima kvalifikacija. U Antalyji se u finale ulazilo i s 13,500, a u Riminiju je ta ocjena bila dovoljna tek za 27. mjesto.
- Istina, prošle godine smo se realno samo Talijan Carlo Macchini i ja borili za zlato, a ovdje mislim da smo barem petorica dosta kvalitetni.
Odgovara li mu ovakav ubrzani ritam natjecanja, sa samo dva dana stanke između kvalifikacija i finala, u odnosu na svjetska prvenstva ili Olimpijske igre gdje se čeka i više od tjedan dana?
- Ma, nekako sam se već navikao čekati dugo između dva nastupa, pa mi ovo sad dolazi možda i malo brzo, ali opet, dva dana su sasvim dovoljno. Jedan dan bi mi možda bio premalo jer nisam na to baš navikao na velikim natjecanjima. Četvrtak je bio lagan dan, u petak smo malo radili na preči i popravljali neke sitnice i to je to. Tako da mi zapravo i paše da sve ide malo brže.
U Riminiju je od prošle subote, kako su on i ekipa ubijali vrijeme između treninga i natjecanja?
- Ma, praktički i zaboraviš koji je dan jer je svaki isti. Uvijek jednom ili dvaput ideš do dvorane i tu se izgubi dosta vremena, a između toga se malo družimo i zabavljamo, nama nikad nije dosadno, pogotovo kad smo Filip Ude i ja zajedno. Nije nas baš pogodilo lijepo vrijeme, ja bih se već bacio u more da je malo toplije. Ali vidim da će idućih dana biti ljepše, pa se možda bacim poslije finala.
U sklopu proslave?
- Nadam se - uz smijeh zaključuje Srbić.
