Do prošle godine često je znao govoriti kako ga europska prvenstva muče, kako mu ne leže i kako se zapravo bolje osjeća na svjetskim prvenstvima iako je tamo konkurencija daleko jača. Ponavljao je to premda je u tom trenutku iza sebe već imao osvojena dva europska srebra, što su uspjesi o kakvima većina sportaša može samo sanjati. No, Tin Srbić (27) nije običan sportaš, on je rođeni pobjednik, perfekcionist koji uvijek želi više i dva finala (i dva odličja) u šest nastupa na kontinentalnim smotrama nisu ono što bi ga moglo učiniti zadovoljnim. A nije tajna ni da je i dan-danas uvjeren da je 2020. u Mersinu zakinut i da je trebao biti prvi ispred Litavca Roberta Tvorogala.
S pravim stavom
Često je upravo europska prvenstva koristio za isprobavanje novih vježbi ili se na njima vraćao poslije ozljeda, čime je automatski patio rezultat, ali nije Tin u tome tražio opravdanja. Silno je želio europsko zlato oko vrata i dočekao ga je prošle godine u Antalyji, potvrdivši ono što je ionako bilo jasno - da je najbolji prečaš na Starom kontinentu. Sada kada je skinuo taj teret s leđa, puno mirnije čeka početak novog Europskog prvenstva gimnastičara koje se u talijanskom Riminiju održava od danas do nedjelje. Naravno da bi volio upisati u životopis još jednu veliku medalju, osmu u bogatoj karijeri, ali iskreno će priznati da je za njega i trenera Lucijana Krcea ovo EP prije svega test za Olimpijske igre u Parizu i da im rezultat nije u prvom planu.
- Sve nekako ide po planu. Zamislili smo da cijeli prvi dio sezone polako ulazim u formu i mislim da smo stvarno došli do dobre razine. Srebro na Svjetskom challenge kupu u Osijeku me malo podiglo, i mentalno, ali čak i fizički jer sam počeo osjećati da to mogu. Poslije Osijeka sam još tri ili četiri puta na treninzima napravio vježbe početne ocjene 6,3 i to uglavnom isprve, što je stvarno super, i dobro to izgleda. Zato smo se dogovorili da s tom vježbom 6,3 idemo već u kvalifikacijama u Riminiju, a onda i u eventualnom finalu, jer se želim postaviti u što sličniju situaciju onoj koja će me dočekati u Parizu. Da idem isključivo na rezultat, radio bih na nešto puno lakše od toga u kvalifikacijama, ali mislim da to sada nema smisla. Ipak gledamo viši cilj, a to je da budem što je moguće spremniji u Parizu, pa što Bog da i sreća junačka - ističe Tin uoči današnjih kvalifikacija koje kreću u 10 sati, s time da su naši gimnastičari u drugoj skupini koja je na rasporedu od 14 do 17 sati.
- Dobro se osjećam, mislim da je forma kakva treba biti, da sam dovoljno spreman i vjerujem da ću s pravom energijom uspjeti izvesti vježbu - najavljuje aktualni olimpijski i svjetski doprvak.
Vježba koju je pripremio u principu je ista ona koju je izveo u finalu u Osijeku kada je dobio ocjenu 14,650.
- Da, samo što je na kraju početna ocjena ispala 6,1 jer je drugi od dva vezana “tkačeva” bio raznožni, a ako povežem pruženi, to je automatski dvije desetinke više, pa ispadne 6,3. Fizički je vježba zapravo identična, samo ovisi hoće li mi dobro sjesti taj prvi “tkačev”, pa da mogu povezati pruženi. Nije sad najvažnije na svijetu hoće li početna ocjena biti 6,1 ili 6,3, nego da izvedem tu vježbu, da idem s pravim stavom i da je isprobam što je moguće više puta.
Ponavlja još jednom Tin da Rimini više doživljava kao pripremnu stanicu za Pariz.
- Tako gledamo i trener i ja. Znamo da smo, ako pripreme za Pariz dobro prođu, rezultatski sigurno među najboljima, pogotovo u europskoj konkurenciji. Ali, ovdje i nije bilo planirano da idemo isključivo na rezultat. Da je tako, u kvalifikacijama bih vjerojatno radio vježbu 5,7 ili nešto slično, samo da uđem u finale. Međutim, trenutno ne gledamo to tako jer mi je bitnije postaviti se što više puta u malo težu situaciju, s težom vježbom.
Puno sam sigurniji sada
U prijevodu, ako sve i ne prođe kako treba, ako izostane medalja, pa možda čak i finale, neće to doživjeti kao tragediju?
- Ma, ni slučajno! Ali kažem, stvarno se dobro osjećam i vjerujem da će sve proći kako treba. Naravno da u sportu, pogotovo u gimnastici, postoje situacije kad ne ide sve kako treba, ali ako se budemo držali svog plana i ako uđem s pravim stavom i energijom, ne sumnjam da ćemo, kako god prođe, na kraju biti zadovoljni i da ćemo iz toga izvući nešto kako bih bio što bolji u Parizu.
Priznat će da mu je danas lakše nego prije godinu dana u Antalyji.
- Tamo mi je bilo teže jer, iskreno, nisam vjerovao da mogu već tada uzeti zlato s tom novom vježbom, nije to bilo ni blizu dobro kao što je sada. Sada se osjećam puno sigurnije i samopouzdanije, više si vjerujem nego lani. Tada sam fizički bio u formi, mentalno malo manje, ali u tih tjedan dana sam uspio ući u nekakvu zonu i sve se posložilo. Danas se osjećam puno mirnije jer si više vjerujem nego tada, tako da nekako ne sumnjam da će i ove godine sve dobro proći.
U Osijeku se požalio da na treninzima ima problema s posljednjim elementom prije saskoka, “adlerom 360”. Kakva je danas situacija s tim?
- To se nekako riješilo samo od sebe. Nisam davao tome previše pažnje i kako je došlo, tako je i prošlo, kako to obično i bude. Već nekoliko treninga ne osjećam nikakvu nesigurnost na tom elementu, super ga radim i mislim da je to iza mene. To su klasične gimnastičke stvari koje se dogode odjednom, nemaš pojma ni zakaj ni kako. Ali, ako normalno radiš, nestane to samo od sebe. Upravo zbog toga što se i to riješilo, danas se osjećam sigurnije.
Lani je osvojio europsko zlato, ali je isto tako bio i jedini Europljanin u finalu Svjetskog prvenstva u Antwerpenu. Osjeća li se zbog toga kao prvi favorit u Riminiju?
- Hm, pa mislim da čak i da, glupo mi je to skrivati. Definitivno osjećam da sam među trojicom najboljih, ali ako svi napravimo svoju pravu vježbu, mislim da sam prvi favorit. Nije to nikakva najava, samo gledam realno. Ne treba to skrivati, ako se tako osjećam, znači da dobro radim. Ali, ovo je gimnastika, dogodi se jedna mala pogreška i više nisi favorit.
Nastup na EP-u otkazao je Nizozemac Bart Deurloo koji je mogao biti opasan, ali među prijavljenima i dalje ima itekako jakih imena. Litavac Tvorogal je, primjerice, prošli tjedan u Dohi dobio ocjenu 14,700.
- Izdvojio bih Ciprane Mariosa i Iliasa Georgioua, obojica su odlični. Marios je u Dohi dobio 14,433 što je dobra ocjena. Tu je, naravno, sveprisutni Tvorogal, a i Izraelac Aleksander Mjakinin može dobro napraviti. Ali, moram ići sa stavom da sam favorit, jer mi je onda lakše i nastupiti, dati sve od sebe, a ne da idem onako traljavo kako sam išao kvalifikacijama u Osijeku. Idemo svom snagom pokazati što radimo i u kakvoj smo formi, pa što bude. Ja si vjerujem.
Paše mi ovaj ritam
Budući da je nastup na Olimpijskim igrama osigurao već na lanjskom SP-u, nije morao nastupati na svim turnirima Svjetskog kupa, pa mu je početak sezone bio mirniji nego inače. Je li to bilo dobro ili ga je možda malo uljuljkalo?
- Možda u početku i jest, ali sad vidim da mi je to ipak odgovaralo jer pretpostavljam da bih sada bio u onoj fazi kad kreneš već lagano padati u formi. Ne mogu izračunati ni kada bih se uspio vratiti u formu, možda bi to potrajalo predugo, možda bih bio frustriran. Tako da mi ovo sada paše, jer osjećam da svaki mjesec napredujem, da sam sve bolji. I fizički se osjećam bolje i nemam nikakvih ozljeda, a razlog sigurno leži i u tome što nismo na početku sezone imali tako naporan ritam. Mogli smo više paziti, čim bi me nešto malo zaboljelo, stali smo na dan ili dva, tako da ispada da je super što sam mogao mirnije ući u sezonu.