Zimski dio sezone nije prošao onako kako se nadao i kako je priželjkivao, ali nije to uzdrmalo najboljeg hrvatskog atletičara Filipa Mihaljevića (29). Ima već dovoljno iskustva iza sebe da zna kako se podići kad posrne, tako da nije bilo previše tugovanja, već su on i trener Marko Mastelić odmah zasukali rukave i krenuli s pripremama za najvažniji, ljetni dio sezone. U travnju je Filip iz treninga odradio manji miting u Splitu i bacio kuglu 20,80 metara, a onda je “eksplodirao” prošli vikend na mitingu challenger serije u Slovenskoj Bistrici.
Svjesno izbjegnut Eugene
Pobijedio je s 21,71 m što je u ovom trenutku deseti rezultat na svjetskoj i treći na europskoj ljestvici. Tijekom cijelog natjecanja je bio na visokoj razini, pa je tako upisao i hice od 21,65, 21,55 i 21,47 m. Dakle, samo na jednom mitingu je čak četiri puta bacio dalje nego tijekom cijele zime kada mu je najbolji rezultat bio 21,18 m. Nema sumnje, vratio se Filip na visoku razinu, a to je sjajna vijest uoči Europskog prvenstva u Rimu na kojem će za manje od dva tjedna braniti naslov.
- Bilo je jako dobro, riječ je o lijepom mitingu na kojem je atmosfera za bacanje kugle uvijek dobra. Svim bacačima leži, a pogotovo meni - s nekoliko dana odmaka govori Mihaljević koji je prije pet godina na istom mjestu bacio 21,84 m.
U utorak ga čeka Zlatna sprinterica u Ostravi, iznimno jak miting zlatne kategorije Continental Toura, ujedno i posljednji nastup prije EP-a. Dijamantnu ligu u američkom Eugeneu ovaj je put odlučio zaobići.
- Svjesno smo izbjegli Eugene, procijenili smo da nam je predaleko ići tamo uoči samog EP-a. Da nema EP-a, možda bismo spojili mitinge u Los Angelesu i Eugeneu, pa se vratili u Ostravu, ali EP nam je iznimno bitno i ocijenili smo da nam se ne isplati ići. To je stvarno daleko putovanje, iscrpljujuće su promjene vremenskih zona, može ti pasti i imunitet i zato smo odlučili da je najbolje ostati u Europi.
Je li mu pao teret s leđa nakon slabije zime u kojoj, kako smo spomenuli, nije bacao dalje od 21,18, a na Svjetskom dvoranskom prvenstvu u Glasgowu je završio na osmom mjestu sa, za svoje standarde, skromnih 20,73.
- Imam osjećaj da je više pao teret s leđa ljudima koji su mi bliski, nego meni samom. Uvijek ima dobrih i loših dana, dok ja vjeru u sebe uvijek imam. Zima je bila daleko od moje razine, ali izvukao sam i neke pozitivne stvari iz toga. Napravili smo analizu, ali na kraju svega, trebalo je to što prije zaboraviti i okrenuti se novim stvarima i ciljevima, zato i nije bilo puno tugovanja. Generalno u životu neke stvari budu dobre, neke ne, život ide dalje i to je to. Ovo sada je razina na kojoj želim biti i kojoj mislim da pripadam. Nakon tri mjeseca treninga došao je dobar rezultat koji mi daje samopouzdanje i koji mi je potvrda da smo na dobrom putu.
Nema tu puno pametovanja
Znači, optimist je uoči EP-a?
- Jesam i radujem se tom EP-u. Bio sam na Olimpicu u Rimu 2022. i osvojio drugo mjesto u Dijamantnoj ligi. Impresivan je to stadion i mislim da će atmosfera biti fantastična, pogotovo zato što je talijanska atletika otišla visoko, visoko, visoko... Nadam da ću i ja nastaviti s ovakvim rezultatima i da ću se boriti za medalju. Naravno da su u olimpijskoj godini primaran cilj Olimpijske igre, ali EP je pred vratima i trenutno je potpuni fokus na tome.
Iako brani naslov, Filip ne bježi od činjenice da će prvi favorit u Rimu biti domaći adut Leonardo Fabbri koji posljednjih tjedana baca kao u transu - na posljednja četiri mitinga pobjeđivao je s 22,88, 22,95, 22,59 i 22,91.
- Nema tu puno pametovanja, strašno je odradio posljednje mitinge i nameće se kao favorit broj jedan. Baca daleko, ima konstantu i svi su svjesni da je baš veliki favorit, pogotovo pred domaćom publikom.
Dojam je da je europska kugla i generalno konkurentnija nego prije dvije godine kada je Filip u Münchenu osvojio europski naslov s 21,88.
- Mislim da će biti teže nego u Münchenu, da će za zlato trebati baciti dalje nego što sam ja bacio tamo. Takav se zaključak barem trenutno nameće, međutim nikad se ne zna. U ova se dva tjedna svašta još može promijeniti, ali kako sada stvari stoje, uvjeren sam da će natjecanje biti puno jače nego u Münchenu.
Priča o ludilu
To je ona stara priča o ludilu u bacanju kugle koje traje već nekoliko godina.
- Jest, raširila se kvaliteta na sve strane, dolaze i neka nova imena. Generalno, mislim da su 400 m prepone i kugla trenutno dvije najjače discipline u muškoj atletici, bez lažne skromnosti. Te dvije discipline su stvarno otišle veliki korak ispred svih.
Ne zaostaje previše ni Filipova nekadašnja disciplina, bacanje diska. Mykolas Alekna je ove godine srušio svjetski rekord (74,35), a još niz atletičara baca preko ili blizu 70 m.
- Istina, ali mislim da je disk bliže onome gdje je bio i zadnjih 20-ak godina, nego što je to kugla. Kugla je napravila puno veći iskorak. Disk je fantastičan, mislim da je jednako zanimljiv, ali rezultati u kugli su se posljednjih godina puno više podigli.
Je li i on spreman dodatno se podići i nadmašiti osobni i hrvatski rekord (21,94)? Tijekom zime je rekao da bi volio ove godine riješiti “ono glavno pitanje”, aludiravši na hitac preko 22 metra.
- Ha-ha-ha, to je vječno pitanje i bit će dok god ga ne riješim. Iskreno, ne razmišljam puno o tome. Ova tri mjeseca smo bili fokusirani na treninge i to smo dobro odradili. Sad su krenuli mitinzi, dolazi i EP, i vjerujem da se mogu očekivati dobri rezultati. Moguće je da će biti malo pritiska, moguće je i pokleknuti pod tim pritiskom, pa da rezultat ne bude tako dobar kako se nadaš. Ali vjerujem da se u dobroj konkurenciji, i sada i na kasnijim mitinzima Dijamantne lige i zlatne serije, može očekivati jedan jako, jako dobar rezultat. Evo, u Bistrici je bilo stvarno dobro, dobro sam se osjećao, energija je bila dobra, ali opet, nije to bilo tako spektakularno da kažeš da se to ne može nadograditi. A to je dobar znak.