Bacanje kugle na svjetskoj razini posljednjih je godina otišlo u neke nezamislive sfere, granice su pomaknute do razine za koju je malo tko pretpostavljao da je moguća. Predvodnik priče je nevjerojatni Ryan Crouser koji je svjetski rekord doveo u predvorje 24 metra, ali nije div iz Oregona jedini. Povukao je za sobom još niz vrhunskih bacača tako da nema više nikakve sumnje - na sceni je najveća generacija u povijesti ove discipline.
Biti dio takve generacije je čast, ali i na neki način i prokletstvo, dobro to zna i najbolji hrvatski atletičar Filip Mihaljević. U ne tako davna vremena s rezultatima koje ostvaruje nizao bi medalje na najvećim natjecanjima, a danas mora strepiti hoće li uopće proći kvalifikacije. I nije to pretjerivanje jer, za usporedbu, s najboljim ovogodišnjim rezultatom (21,63) prije šest bi godina u Londonu kao od šale osvojio medalju, dok se na listi prijava za ovogodišnje SP koje u subotu počinje u Budimpešti nalazi se tek na - 16. mjestu. Ne djeluje lijepo, ali ne da se Filip obeshrabriti.
Pripreme u Sloveniji
Pokazao je koliko vrijedi lani kada je najprije bio šesti u najjačem mogućem društvu na SP-u u Eugeneu, a nekoliko tjedana kasnije osvojio i zlato na EP-u u Münchenu. Da spada u svjetski vrh, pokazao je i na ovosezonskim mitinzima Dijamantne lige, ponajprije trećim mjesto u Lausannei i četvrtim u Chorzowu, a sada to želi potvrditi i na najvećoj pozornici. Naravno da sanja da će jednog dana osvojiti medalju i na globalnoj razini, ali to nije nešto što se pored spomenutog društva može najaviti. A svjestan je i da će za to osobni i hrvatski rekord (21,94) vjerojatno morati odvesti i preko 22 metra. No za početak, s obzirom na konkurenciju, s obzirom na podatak da su ovo ljeto već osmorica bacala preko tih 22 m, najvažnije mu je proći subotnje jutarnje kvalifikacije.
- Nakon mitinga u Londonu smo tjedan dana bili doma, odmorili se, resetirali, proveli vrijeme s obitelji, a poslije toga smo dva i pol tjedna bili na pripremama u Sloveniji. Dobro smo trenirali, sve je prošlo u redu, zdrav sam i sada, eto, iščekujemo subotu - javio je Filip koji je od srijede u Budimpešti.
Na temelju treninga procjenjuje da je forma na visokoj razini.
- Mislim da sam spreman za najbolji rezultat ove sezone. To nam je i bio cilj, da cijelu godinu bacam dobro, ali da ono najbolje bude u Budimpešti. Tako smo se postavili od početka sezone i na tragu smo da i bude tako.
Dakle, otprilike kao i lani kada je uvjerljivo najbolje hice sačuvao za SP u Eugeneu i EP u Münchenu?
- Jest, samo što je prvi dio ove sezone bio puno bolji nego onaj prošle godine. S pet rezultata preko 21,40 m puno sam zadovoljniji uoči SP-a nego lani. Ali da, cilj jest isti kao prošle godine - biti najbolji kad je najpotrebnije. Mislim da je to i svrha seniorskog dijela karijere, biti na vrhuncu kad se najviše isplati.
Rekao nam je prije mjesec dana da ima još prostora za napredak i u snazi, i u tehnici. Je li to ono na čemu je s trenerom Markom Mastelićem radio u Slovenskoj Bistrici?
- Ova je sezona bila malo neobična jer su gotovo svi veliki mitinzi bili prije SP-a, malo nam je toga ostalo za poslije. Nastupao sam praktički svaki vikend, čak i više puta tjedno, i kad smo ušli u taj natjecateljski ritam, bilo je jako malo vremena za treninge, odnosno za rad na snazi i ostalome. Zato smo iskoristili ovo razdoblje vratimo snagu i eksplozivnost, a naravno da nam je bacanje, kao centar svega, bilo vodilja. Dobro sam bacao, malo lakše kugle da dobijem na brzini, a dobro sam radio i teretanu, tako da se vratila snaga.
Bit će mu ovo četvrto svjetsko prvenstvo na otvorenom. U Londonu 2017. mu je finale izmaklo za dlaku, završio je na 14. mjestu, dvije godine kasnije u Dohi rutinski je odradio kvalifikacije i već u prvom hicu izborio finale, a ni lani u Eugeneu nije bilo stresa - finale je potvrdio drugim hicem, ali i prvi bi mu bio dovoljan za prolaz. Kakav nam je scenarij pripremio za ovu subotu?
- Ajoooj, ha-ha-ha. Moja razina posljednjih je godina stvarno dobra i zadovoljan sam, međutim te kvalifikacije su, čak i kad si dobar, uvijek stresne, zeznute, posebne, uopće nemaju veze s onim što bude u finalu. U zadnje vrijeme sam to malo ustabilio i odrađujem kvalifikacije dosta bolje nego ranije, tako da se treba odmoriti i nadam se da će u subotu sve biti dobro. Glavni cilj je ulazak u finale, pa makar i kroz iglene uši, kako bih se navečer mogao boriti za što bolji plasman. Mislim da će trebati baciti preko 21 metar da bih siguran. Možda će se ulaziti i s 20,80 ili 20,70, ali da bih baš bio siguran, mislim da ću trebati baciti preko 21 m.
Moram bolje bacati ujutro
Odgovara li mu ovakva kombinacija - kvalifikacije ujutro, pa finale istu večer?
- Mislim da je to dobra kombinacija jer sav fokus stavljaš na taj jedan dan. Bude malo naporno i iscrpljujuće, međutim, to je puno bolje nego ovogodišnje dvoransko EP u Istanbulu, kad smo imali natjecanje večer za večer, to je stvarno nezahvalno. Ovdje će mali problem biti privikavanje na jutro. Navikao sam ja bacati ujutro, to je u redu, ali na pripremama smo u 10.30 kretali iz hotela na trening, a u Budimpešti već u 10.30 počinju kvalifikacije. No, svakako mi se više sviđa ta kombinacija jutro - večer, to je prava kuglaška kombinacija, mislim da će odgovarati svima i da je to dobar raspored za velike rezultate.
Lani je takva kombinacija bila na EP-u u Münchenu. Filip je ujutro bio tek deveti s 20,30, je li tu bilo malo kalkuliranja?
- Znao sam da sam dobar i da mi ne treba previše energije za ulazak u finale, tako je i ispalo. Samo sam htio proći da se sačuvam što više za večer. Sada to neće biti slučaj, moram ipak puno bolje bacati ujutro za sigurniji ulazak u finale.
Kao što smo spomenuli, osmorica od ovih koji će biti u Budimpešti bacala su ovo ljeto preko 22 metra, a pojavila su se tu i neka nova imena poput Jamajčanina Rajindre Campbella koji je prošli mjesec “ničim izazvan” bacio 22,22.
- Bit će vatreno i mislim da nas čeka još jedan veliki spektakl kakve nam kugla redovito priređuje od 2019. Puno je ljudi preko 22 metra, s time da su neki tu konstantni, dok je Jamajčanin to tek nedavno prvi put bacio i ne možemo 100 posto na njega računati. Ne kažem da neće to ponoviti i u Budimpešti, ali ipak nije kao ostali. Bit će pakleno. Kvalifikacije uvijek budu malo zategnutije, uvijek tu bude žrtava, ali ponavljam, mislim da će finale baš biti spektakl. I ne bi me iznenadilo da i tamo osam ljudi bude na 22 metra. Ja ulazim sa 16. rezultatom, što ne izgleda idealno, ali vjerujem u sebe i u dobar rezultat.
Očekuje se podrška obitelji
Za što je spreman prođe li u finale? Bi li ga zadovoljilo ponavljanje šestog mjesta iz Eugenea?
- Ponavljanje Eugenea bi, da si ne lažemo, bio uspjeh, ali mislim da se može ići i korak dalje, da je na dobar dan dostižan i top 3 plasman. Ali za to mi se mora poklopiti baš savršen dan, kao i neke druge stvari. Fokusiran sam na sebe, na što bolji rezultat, tako smo i trenirali, radili cijelu godinu na podizanju forme iz tjedna u tjedan i mislim da smo uspjeli u tome. Vjerujem da me čeka uživanje za kraj sezone. Pritisak uvijek postoji, ali ako uđem u finale, bit će to i veliki užitak. Bacati navečer pred puno ljudi, pod reflektorima, u povijesnoj konkurenciji u bacanju kugle, bila bi mi to nagrada za sve što radim cijelu godinu.
Hoće li na tribinama Nacionalnog atletskog centra biti prijatelja i obitelji?
- Ne znam, ali slutim da hoće. Ne volim o tome razmišljati, želim se fokusirati na natjecanje. Pretpostavljao sam i prošle godine u Münchenu da će doći, ali nisam znao sto posto, tako da i sada pretpostavljam. Brat živi u Zagrebu, voli atletiku i intenzivno je prati tako da mislim da će on doći, a tko još, vidjet ćemo.