U jednom je lanjskom intervjuu priznala da je bilo trenutaka kada je mislila da se neće uspjeti vratiti. I da je stvarno digla ruke nakon svega što je prošla u proteklih pet godina, nitko joj ne bi imao pravo zamjeriti. No, odustajanje za Mariju Andrejczyk (25), najveću priču netom završenog Europskog bacačkog kupa u Splitu, nije dolazilo u obzir. Jer, kako će sama reći, ima još nedovršenog posla. A Split je pokazao da je na dobrom putu.
Na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru napravila je senzaciju kada je u kvalifikacijama bacila 67,11, što joj je sve do ovog vikenda bio osobni i poljski rekord. U finalu je bila najmlađa natjecateljica i neiskustvo je tu došlo do izražaja. Nije uspjela ponoviti kvalifikacije i sa 64,78 je ostala dva centimetra do Barbore Špotakove i postolja. Ispalila je kasnije u jednom intervjuu da će se osvetiti Špotakovoj, danas je svjesna da se zaletjela.
Samo se želim zabaviti
- Bila sam mlada i glupa, puna ljutnje u tim trenucima. Jako poštujem Barboru, istinski mi je uzor, ona je netko koga se isplati gledati. Obožavam njezine hice i sretna sam što se mogu natjecati protiv nje - pričala nam je pod tribinama splitskog Parka mladeži, netom nakon što je na pomoćnom terenu šokirala sve s hicem od 71,40 metara kojim je izbila na treće mjesto svih vremena!
No, da se vratimo još malo na Rio. Ispalo je da je u kvalifikacijama bacila dalje nego zlatna Sara Kolak u finalu (66,18). Da ne priprema možda osvetu Sari?
- Neee, to je jednostavno sport. Iskreno volim i Saru i Barboru, ne želim govoriti o osveti, svako je natjecanje ima svoju priču. Volim se natjecati protiv tih cura i nadam se da ćemo na Olimpijskim igrama u Tokiju sve biti zdrave i sretne, to mi je najvažnije u ovom trenutku. Samo se želim zabaviti, a s tim curama je uvijek zabavno - ističe ova neobično vedra i simpatična djevojka.
Godine nakon Rija je, kao što smo spomenuli, nisu nimalo mazile. Više je vremena provela na rehabilitacijama, nego na treninzima.
- Nakon OI sam imala tešku ozljedu ramena. Mi kopljaši se moramo nositi s raznim ozljedama, a rame je vjerojatno najgora. Dugo sam se oporavljala i, iskreno, bojala sam se nakon toga bacati. Trebalo mi je vremena, ali vratila sam se i sad napokon uživam, a to je najvažnije. Osim ramena, imala sam još tri operacije i razne probleme. Iza mene je puno napornog rada i zato je sada dobar osjećaj biti ovdje gdje jesam.
Da, imala je problema i s laktom i s Ahilovom tetivom, ali najveći je šok doživjela 2018. kad joj je dijagnosticiran osteosarkom, jedan oblik raka kostiju.
- To mi je bilo veliko iznenađenje. Imala sam problema s glavoboljama, nisam mogla spavati, nisam se uspijevala oporaviti nakon treninga, a tijekom samih treninga sam bila iscrpljena, što mi je bilo jako čudno. Otišla sam na rentgen i otkrili su mi osteosarkom u predjelu sinusa. Trebalo je to odstraniti, operacija je trajala oko dva sata, ali sada je sve u redu. Sretna sam što sam ponovno zdrava. Srećom, nisam morala ići na kemoterapiju, samo sam poslije godinu dana morala ići na još jedan operativni zahvat, ali sve je dobro prošlo.
Svidjelo mi se zaletište
Mala nagrada za borbu i upornost došla je u Splitu. U povijesti su samo Špotakova i Osleidys Menendez bacale dalje, a u posljednjih deset godina nitko.
- Sanjala sam o 70 metara, ali nisam očekivala da će se to dogoditi već na prvom natjecanju. Treninzi u travnju su izgledali dobro, ali na kraju priprema sam bila jako iscrpljena i nisam znala što napraviti. Tražila sam od trenera malo dulji odmor, nekoliko dana potpuno bez treninga. Zato sam se malo plašila ovog natjecanja, ali kao što ste vidjeli ispalo je dobro.
Dobro je preblaga riječ. Popravila je osobni rekord za više od četiri metra i postala tek peta žena od uvođenja novog koplja koja je bacala preko 70.
- Ovo je prva godina od Rija u kojoj sam se mogla pripremati bez ikakvih ozljeda i zdravstvenih problema. Konačno! I to je ključ za ovaj sjajan rezultat.
Nije je omelo ni to što je strogi španjolski delegat, koji se u dva dana natjecanja svima popeo na vrh glave, prebacio žensko koplje na pomoćni teren, a na glavni uvrstio kladivo. Premda je upravo žensko koplje po imenima bilo najjača disciplina u Splitu.
- U početku sam to možda malo i doživjela kao podcjenjivanje, ali stvarno mi se svidjelo zaletište na pomoćnom terenu, a nakon ovakvog rezultata se sigurno neću žaliti, ha-ha.