Već godinama je dobro poznata stvar u atletici - gdje je Gianmarco Tamberi, tamo je zajamčeno ludilo. Najveći šoumen svjetske atletike zapalio je i Budimpeštu, ponovno je uspio animirati i podići na noge sve na stadionu, “prisiliti” ih da navijaju u ritmu koji im je on zadavao. Svojom čudesnom energijom zarazio je i kolege sportaše, pa je i naša Sandra Perković u “mixed zoni” nakratko prekinula davanje izjave kako bi na ekranu bacila oko na Tamberijev skok.
A otkačeni Talijan ne samo da je dobro zabavljao i sebe i sve oko sebe, već je na kraju večeri postao i svjetski prvak u skoku u vis. I tako na najljepši način zaokružio veličanstvenu karijeru jer sada u svojoj riznici ima apsolutno sve velike naslove. Još uvijek se pamti ona scena s Olimpijskih igara u Tokiju kada je s velikim prijateljem Mutazom Essom Barshimom podijelio zlato, ima uz to i dva naslova europskog prvaka, a bio je i svjetski i europski prvak u dvorani. Nedostajala je samo svjetska kruna na otvorenom, kruna koju je stavio na glavu u utorak navečer skokom od 2,36 metara.
Kupanje u vodenoj zapreci
Jednaku je visinu preskočio i Amerikanac JuVaughn Harrison, ali Tamberi je to napravio iz prvog pokušaja i to mu je donijelo zlato. Prekinuo je time Barshimov niz od tri naslova, katarski je atletičar ovaj put završio na trećem mjestu. Ali, ponovno je bio sretan, ovaj put zbog prijatelja kojeg je nosio na leđima po stazi.
A Tamberi, naravno, nije propustio priliku okupati se u vodenoj zapreci. Nije imao mira ni između skokova, trčkarao je okolo, zabavljao publiku, smijao se... Dugo nakon završetka programa, kad se gotovo cijeli stadion već ispraznio, poveća skupina njegovih navijača ostala je na tribini pjevajući “Ole! Ole! Ole! Gimbo, Gimbo!”. Naravno, nije trebalo čekati dugo da Tamberi strgne dres sa sebe, baci se među navijače i pridruži im se u slavlju.
I da priča o ovom zlatu bude bolja, 31-godišnji Tamberi u nedjelju je jedva prošao kvalifikacije. Tek je iz trećeg pokušaja preskočio 2,28, a bez te visina ga u utorak ne bi bilo u borbi za medalju.
- Želio sam ispisati povijest osvajanjem zlatnih medalja na svim velikim natjecanjima i osjećaj je nevjerojatan. Vrijedan je svih odricanja tijekom godina. Nakon kvalifikacija sam se malo bojao jer se nisam osjećao dobro, onako kako sam želio, ali sam znao da sam u finalu uvijek novi čovjek - rekao je Tamberi koji se za ovu priliku vratio starom imidžu s napola izbrijanim licem.
Dogodine ga čekaju dva velika izazova i lov na nova dva zlata.
- Veselim se Europskom prvenstvu u Rimu, u svojoj domovini. Nikad se nisam natjecao na tako visokoj razini u Italiji, u dresu reprezentacije. Naravno, veselim se i Olimpijskim igrama. Ne postoji skakač u vis koji je osvojio dva olimpijska zlata pa bi kreiranje povijesti u Parizu bilo nevjerojatno.
Ali, prije toga ga čeka još jedan važan posao...
- Najprije zabava. Moram proslaviti ovu medalju jer sam je zaslužio nakon godinu dana odricanja i dijete.
Kao Đoković, Tomba, Rossi...
Najugledniji talijanski sportski dnevnik Gazzetta dello Sport da je Tamberi veći od sporta, fenomen poput skijaša Alberta Tombe ili motociklista Valentina Rossija, a pala je i usporedba sa srpskim tenisačem Novakom Đokovićem.
“Tamberi je poput Novaka Đokovića, šampion koji ne odustaje do posljednjeg daha. Čak i ako je u prethodnom skoku ostavio dojam da je na koljenima, da ga više nema. Ili da ostanemo u vlastitoj kući. Gimbo je poput Tombe ili Rossija, šampioni koji su sposobni brendirati svoje sportove i izvući ih iz medijske rutine, ne samo zahvaljujući svojim pobjedama, već i opuštenim stavom”, piše Gazzetta.
Oduševljen današnjim vladarom visa je i svjetski rekorder, legendarni Kubanac Javier Sotomayor.
- Gimbo je osvojio zlato jer zna kako biti najbolji u velikim finalima, onda kad je najvažnije. Veliki mu je ovo vjetar u leđa za Pariz.
Tamberi se, inače, vrlo kasno počeo baviti atletikom. Trenirao je košarku, samo je nju želio igrati i nije htio ni čuti nagovore tate Marca, finalista Olimpijskih igara u Moskvi, da proba skok u vis. No, onda se dogodilo nešto zbog čega je promijenio mišljenje.
- Sa 17 godina sam sudjelovao na državnom školskom natjecanju u skoku u vis iako ga nikad nisam trenirao. I pobijedio sam. Odjednom me više nije samo tata nagovarao na skok u vis, pridružili su mu se i drugi i jednostavno sam rekao “u redu, zašutite, idem trenirati skok u vis”.
Tata je preuzeo dužnost trenera i ostao je sve donedavno. Raskid suradnje nije baš prošao u ugodnim tonovima, ali Gimbo je nakon budimpeštanskog zlata pokazao veličinu.
- Ovu medalju posvećujem tati iako nisam razgovarao s njim neko vrijeme.
Rival i prijatelj Barshim
Na posljednjem natjecanju prije Olimpijskih igara 2016., na mitingu Dijamantne lige u Monaku, Tamberi je preskočio 2,39 m i bio je u formi života. No, nekoliko dana kasnije potrgao je ligament u lijevom gležnju, a ozljeda je bila toliko ozbiljna da je zahtijevala hitnu operaciju i da ga je izbacila s Igara u Rio de Janeiru, ali mu ugrozila i nastavak karijere. Trebalo mu je praktički pet godina da se vrati tamo gdje je bio prije ozljede, htio je odustati, ali Barshim je bio čovjek koji ga je odgovorio od toga.
- Nakon mitinga u Parizu, gdje nisam preskočio ni početnu visinu, Mutaz je počeo kucati na vrata moje sobe i nije htio otići. Želio sam da ode, ali bio je uporan i na kraju sam popustio sam i pustio ga unutra. Plakao sam pred njim. Pokušao me smiriti i rekao mi je da ne pokušavam ništa požurivati, da si pružim dovoljno vremena i da ću vidjeti što će se dogoditi - prepričao je jednom prilikom Tamberi.
Rodilo se tada prijateljstvo za čitav život, prijateljstvo koje je zapečaćeno podjelom olimpijskog zlata u Tokiju. U utorak je Gimbo pobijedio najboljeg prijatelja, ali na koncu su opet slavili zajedno. Novi veliki okršaj čeka ih dogodine u Parizu. Ne znamo kako će završiti, ali nimalo ne sumnjamo da će Tamberi biti glavni šoumen i na Stade de Franceu...