Najveći u povijesti okreće novo poglavlje u kojem ga čeka i ekstremna pustolovina

Više od desetljeća Eliud Kipchoge vladao je maratonskim stazama, pobjeđivao na najvećim utrkama diljem svijeta, rušio svjetske rekorde, osvajao olimpijska zlata... Iako je teško uspoređivati različita razdoblja, za mnoge ljubitelje atletike nema sumnje da je legendarni Kenijac najveći maratonac svih vremena. No, godine ipak čine svoje, Kipchoge je prije nekoliko tjedana proslavio 41. rođendan, a kako je u posljednje dvije sezone shvatio da više jednostavno ne može konkurirati mladim lavovima, odlučio je zatvoriti blistavo poglavlje svoje karijere, ali ne i ostaviti trčanje.

Još ranije je najavio da će Njujorški maraton održan početkom prošlog mjeseca biti njegov posljednji veliki nastup u elitnom rangu, a premda je završio tek na 17. mjestu, s vremenom 2;14:36, ispunio je još jedan veliki cilj. Ušao je, naime, u tzv. “Seven Star Hall of Fame” koji odaje priznanje trkačima koji su završili svih sedam najvećih svjetskih maratona - Tokio, Boston, London, Sydney, Berlin, Chicago i New York. Ostavio je to za kraj elitnog dijela karijere jer mu se New York nikad nije uklapao u raspored budući da je u studenom volio uzimati odmor. No, ipak si je odlučio ispuniti želju i trčati ulicama Velike jabuke prije nego što krene u novu avanturu.

- Vrijeme je za novi put, za trčanje s drugačijim ciljem. Želim pokazati mladima da mogu pomicati granice, da trčanje može imati svrhu.

“Eliud Kipchoge’s World Tour” naziv je novog projekta u sklopu kojeg planira u iduće dvije godine istrčati maratone na sedam kontinenata.

- Čitam knjigu koja se zove The Second Mountain. Napisao ju je kanadsko-američki autor David Brooks, a govori o ljudskoj težnji da se prvo slijede osobna postignuća, što naziva prvom planinom, prije nego što se shvati da se više radosti i sreće može pronaći u nečemu dubljem, društvenom i altruističnom. Tako i ja želim znanje koje imam primijeniti na World Touru. To je moja druga planina. Turneja će obuhvatiti cijeli svijet, a želja mi je trčati za veću svrhu, otići na svaki kontinent kako bih dobio priliku upoznati obožavatelje, osnažiti i privući više ljudi maratonu - objasnio je Kipchoge u intervjuu za The Athletic.

Više ne želi ganjati rekorde, već trčati za ljude, ističe Kipchoge, a cijeli projekt uključuje i humanitarne aktivnosti njegove zaklade koja planira graditi knjižnice i promicati zaštitu okoliša.

- Želim učiniti obrazovanje pristupačnim u Keniji, izgraditi puno knjižnica. U budućnosti želim izgraditi knjižnicu u svakom glavnom gradu u Africi. Želim da Afrika, što se obrazovanja tiče, napreduje. Želim očuvati okoliš, saditi drveće diljem Kenije, a zatim se proširiti na istočnu, središnju i cijelu Afriku.

Jedno od planiranih odredišta njegove turneje je i - Antarktika.

- Želim učiniti nešto ekstremno, nešto što tjera čovjeka da radi naporno.

Trčanje na Antarktici bit će jedan od najizazovnijih testova u Kipchogeovoj karijeri. Maratoni se tamo održavaju u uvjetima jakih vjetrova, oštre hladnoće i teškog terena, a temperature tijekom natjecanja ponekad mogu pasti ispod -20°C. No, kako u novoj karijeri ionako više neće loviti rekorde, za vjerovati je da će i pored ovog izazova moći staviti kvačicu.

Eliud Kipchoge i Kenenisa Bekele 2004. u olimpijskom finalu na 5000 m

FRANCOIS XAVIER MARIT Afp

Kipchoge je još 2003. postao svjetski prvak na 5000 metara, ali u idućim godinama nije osobito obogatio kolekciju medalja na stazi. Prekretnica u njegovoj karijeri dogodila se 2012. godine, kada nije uspio ući u reprezentaciju za Olimpijske igre u Londonu nakon što je na kenijskim kvalifikacijama završio sedmi.

- Odlučio sam se prebaciti na cestu, samo da vidim kako je trčati polumaratone i maratone. Nisam znao da ću jednog dana pomicati granice, trčati najbrži maraton ikad, ući u povijest.

Kad se prilagodio maratonu, postavio si je pitanje “što mogu napraviti, a da nikome prije mene nije uspjelo?”. Odgovore je sam ispisao u sljedećim godinama. Jedan je od samo trojice maratonaca u povijesti koji su osvojili dva olimpijska zlata, a čak 11 puta je pobijedio na maratonima iz serije Majors - pet puta u Berlinu, četiri puta u Londonu, te po jednom u Chicagu i Tokiju. Dvaput je rušio svjetski rekord (2;01:39 i 2;01:09), a jedini je čovjek u povijesti koji se spustio i ispod dva sata, ali u posebno kreiranim uvjetima tako da se taj rezultat ne vodi kao svjetski rekord. No, i pored svega toga ima stvari za kojima žali, ali odnose se isključivo na dio karijere koji je proveo na stazi.

- Najviše žalim što nikada nisam osvojio olimpijsko zlato na 5000 metara. A još uvijek osjećam i da sam propustio svjetski rekord u toj disciplini. Što se maratona tiče, mislim da nisam ništa propustio - rekao je u nedavnom razgovoru za Olympics.com.

Unatoč tim neispunjenim snovima, Kipchoge danas s ponosom gleda na svoju ostavštinu i ističe kako je pronašao osobno ispunjenje u svakom startu i u svakom probijanju granica.

- Svaka osoba koja započne maraton i završi ga - mentalno više nije ista. Proći kroz tu bol, iskustvo dugotrajnog trčanja... to je nešto posebno.

Dok okreće novu stranicu, Kipchoge gleda i prema budućnosti maratona. U sunarodnjaku Sabastianu Saweu i Jacobu Kiplimu iz Ugande vidi ljude koji bi uskoro mogli u legalnim uvjetima probiti granicu od dva sata. Ali u svjetlu brojnih dopinških skandala u dugoprugaškom trčanju, za kraj je i njima i svim drugim trkačima poslao snažnu poruku o poštenju u sportu.

- Nemojmo koristiti druge metode kako bismo dokazali da smo talentirani. To je pogrešno. Ako svi njegujemo poštenje na najvišoj razini, uistinu možemo uživati u ovom sportu. Mnogi nas ljudi vole i prate - natječimo se pošteno i čisto.