Sedam je kvalifikacijskih skupina bilo na 800 metara, na startu su bila ukupno 63 trkača, ali nema ni najmanje sumnje u to tko je od njih na kraju priče imao najširi osmijeh na licu. Marino Bloudek u utorak je navečer na Japanskom olimpijskom stadionu bio mjerna jedinica za sreću, s visoko podignuti rukama i stisnutim šakama dugo je slavio plasman u polufinale Svjetskog prvenstva u Tokiju, polufinale koje je za njega mala pobjeda.
Nakon problema s kojima se suočio po dolasku na Daleki istok bilo je u jednom trenutku upitno hoće li uopće moći nastupiti, a na koncu je odradio posao fantastično, te trećim mjestom u svojoj skupini izborio izravan prolaz u polufinale koje je na rasporedu u četvrtak. S rezultatom 1:44.78 zauzeo je ukupno peto mjesto u kvalifikacijama, premda to i nije toliko presudno, s obzirom na to da je svaka skupina imala svoju priču i taktiziranje. Puno je važnije za spomenuti da mu je taj rezultat donio i normu za Europsko prvenstvo u Birminghamu dogodine, tako da je iza njega doista uspješan dan.
Prošli mu dani, međutim, nisu bili lagani. Marino uvijek kao mantru ponavlja da je najvažnije doći na veliko natjecanje bez problema i da se sve na licu mjesta posloži, od samog puta do prilagodbe. Na njegovu žalost, ta mu se želja ovaj put nije ostvarila jer odmah po dolasku u Japan su ga napali zdravstveni problemi. Povraćao je, dobio povišenu temperaturu pa je čak završio i na pretragama u bolnici gdje je dobio lijekove protiv mučnine. Poboljšalo mu se stanje relativno brzo, ali bilo je pitanje koliko su ti problemi ostavili traga jer nije bilo puno vremena za oporavak do kvalifikacija.
- Iznimno mi je drago što sam uopće mogao nastupati jer nakon što sam završio u bolnici, bio sam jako uplašen. Čim sam izašao, sljedeći dan je bio lakši. Morali smo vidjeti kako tijelo reagira, u tom trenu je bilo jako dobro, ali svejedno smo bili prisiljeni malo improvizirati s treninzima da dođem što svježiji na utrku. I, eto, sve se super posložilo. Kažem, iznimno mi je drago što sam uopće mogao nastupati, a još više mi je drago što sam prošao dalje - rekao nam je Marino još uvijek zadihan od utrke, ali i dalje sa širokim osmijehom na licu.
Upao je u iznimno jaku skupinu premda, s obzirom na to koliko je ove godine jaka ova disciplina, slabe praktički nije ni bilo. Uz njega je trčao Donavan Brazier, svjetski prvak iz Dohe prije šest godina, ali Bloudeka to nije zastrašilo. Hrabro je krenuo, vrlo brzo izbio na drugo mjesto iza Kenijca Kebeneija, dugo se tu držao, a nije ga izbacilo iz takta ni naguravanje koje se događalo iza njegovih leđa. Brazier (1:44.66) i Alžirac Moula (1:44.77) su u konačnici ušli u cilj ispred njega, ali Marino je u završnici prestigao Kenijca i trećim mjestom izborio polufinale.
- Iskreno, puno sam ulagao, puno se odricao, puno sam vremena proveo na pripremama, išao sam na mitinge, završavao na postoljima, rušio državne rekorde, i da se to izjalovi zbog jedne bolesti, stvarno nisam htio dopustiti. Atletika je dosta nezahvalan sport i treba uživati u svakom trenutku i iskoristiti svaku priliku, a ja sam svoju ovdje iskoristio.
- Kad sam vidio da će za prolaz po vremenu trebati 1:45 "nisko", odmah sam promijenio "mindset" i rekao sam si da idem naprijed. Naravno, ovo je zeznuta disciplina u kojoj ima dosta guranja i taktike, zakačili su i mene, ali nekako sam se izborio, nisam izgubio korak i čekao sam zadnjih sto metara da uđem u finiš - zaključio je Marino.
Polufinale ga čeka u četvrtak u 14.45 po hrvatskom vremenu. Konkurencija je takva da tu neće biti favorit za prolazak dalje, svjestan je toga i sam pa zato kaže:
- Pokušat ću se pojaviti u najboljom svijetu i u najboljoj formi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....