Prosinac možda i nije mjesec koji će ljubitelje sporta asocirati na atletska natjecanja, tek tu i tamo se provuče pokoji maraton ili kros, ali i to je bilo dovoljno da nam donese lijepe vijesti. Naša sjajna maratonka Bojana Bjeljac, 32-godišnja članica Dinamo-Zrinjevca, odradila je u nedjelju u Valenciji utrku života. Na maratonu koji posljednjih godina uživa sve veći ugled u atletskom svijetu zauzela je visoko 12. mjesto, treće među europskim trkačicama, ali još važnije od toga, s rezultatom 2;26:07 popravila je osobni rekord za minutu i 35 sekundi i vratila se na drugo mjesto hrvatske "vječne" ljestvice. Za hrvatskim rekordom koji od 2013. drži Lisa Nemec zaostala je samo 23 sekunde. No, ni to nije sve - s ovim je rezultatom ispunila norme za oba velika natjecanja sljedeće godine, Svjetsko prvenstvo u Eugeneu i Europsko prvenstvo u Münchenu.
- Osjećam stvarno veliko olakšanje, pao mi je teret s leđa. Bila sam pod pritiskom jer bez ispunjene norme ne bih ušla u 1. kategoriju prema kriterijima HOO- a, a to mi je jako važno za odrađivanje priprema i sve ostalo. Uglavnom, osjećaj je super - zadovoljno priča Bojana nekoliko dana kasnije.
Valencia joj je postala sretan grad jer tu je 2019. ispunila i normu za Olimpijske igre.
- Prije dvije godine je bilo puno bolje vrijeme jer nije bilo vjetra kao sada. U drugom dijelu staze je puhalo tako da ni sama ne znam kako sam se uspjela održati u istom ritmu. Bila sam s prijateljicom, Talijankom Giovannom Epis, otprilike do 30. kilometra, onda je ona ubrzala i ostala sam sama. Nisam imala nikoga poznatog oko sebe, morala sam se boriti sama sa sobom i prezadovoljna sam kako je ispalo. Uostalom, rezultat dovoljno govori.
A taj rezultat još je i vredniji kad se u obzir uzmu poteškoće s kojima se Bojana borila posljednjih tjedana. Odmah po dolasku u Keniju, gdje već tradicionalno odrađuje pripreme, shrvao ju je virus koji joj je potpuno iscrpio organizam.
- Zapravo sam se već u avionu počela osjećati loše, a onda sam u Keniji 12 dana imala visoku temperaturu. Nikad se nisam vratila iz Kenije s tako lošom krvnom slikom.
Prva polovica boravka u Keniji izgledala je...
- Nikako! Trenirala sam, ali sve je to bilo loše, ni blizu onome kako bi trebalo biti. Kad imate temperaturu preko 37, ništa kvalitetno ne možete raditi. Kad je to sve prošlo, nastavila sam trenirati i taj drugi dio je bio dobar.
No, usprkos svemu, opet će reći - Kenija se isplatila. Jer, ima li boljeg mjesta za pripreme od Itena, grada koji sam sebe naziva domom prvaka budući da je iznjedrio tolika velika imena trkačkog svijeta?
- Kenija se uvijek isplati. Svaki put kad bismo se vratili odande, trčala bih dobro nakon toga. Kad treniraš u takvim uvjetima, na takvoj nadmorskoj visini, normalno je da ćeš poslije toga letjeti. Bile su ovaj put u Keniji još dvije naše trkačice, Ana Štefulj i Sandra Šrut, i njima se sviđa i opet bi se vratile. Preporučujem svima da odu tamo na pripreme, ne možete suditi o nekom mjestu ako niste bili tamo.
Vratili smo se još malo na zdravstvene probleme koji su je mučili. Jesu li ona i trener Mladen Kršek u bilo kojem trenutku bojali da će morati odustati od Valencije?
- Bilo je trenutaka kad smo razmišljali isplati li se uopće ići tamo i ulagati napor, pa da sve propadne. Krvna slika je bila toliko loša da smo mislili da ništa neću trčati. No, ipak smo odlučili ići, a sigurnost i vjeru da sam ipak spremna davali su mi dobri treninzi koje sam odradila uoči Kenije, prije nego što se sve ovo dogodilo.
Priznaje da joj je ovaj rezultat, istrčan u tako teškim okolnostima, još veći motiv za dalje.
- Trener misli da bih trčala i bolje da mi je krvna slika bila bolja, tako da stvarno možemo biti sretni i zadovoljni, izvukli smo maksimum.
Kao što smo spomenuli, dogodine su i Svjetsko i Europsko prvenstvo, a za takav je poremećaj u kalendaru kriva pandemija koronavirusa. Europske maratonce to stavlja u nezavidan položaj jer nemoguće je istrčati dvije kvalitetne utrke unutar mjesec dana.
- Mislim da će većina Europljana htjeti ići na EP. Tako i ja razmišljam iako bi moj tata više volio da idem na SP, ha-ha. Drago mi je da će uz mene biti i klupska kolegica Kristina Hendel, i ona je nedavno ispunila normu, tako da će nam biti super.
Bojana je na ovogodišnjim Olimpijskim igrama završila na 53. mjestu. Na velikoj vrućini i vlažnosti zraka u Sapporu nije mogla bolje od 2;39:32, a kasnije je priznala i da nije odradila dovoljno maratonskih treninga.
- Stvarno nisam imala dovoljno dužina prije Igara. Odrađivala sam utrke na stazi za klub i reprezentaciju, trčala sam sve što je trebalo i nisam se uspjela dovoljno posvetiti maratonu. Sigurno neću ponoviti takvu pogrešku dogodine, iako mislim da bih se u onakvim uvjetima kakvi su bili u Sapporu raspala čak i da sam odradila sve treninge kako treba. Ne znam tko je tamo uopće mogao trčati, ne mogu shvatiti ljude kojima nije smetala takva vrućina.