Ivani Lončarek ovotjedno će Europsko dvoransko prvenstvo u Torunu biti četvrto u karijeri. Iza sebe ima dva polufinala na 60 m prepone, a u Poljskoj, vjeruje, može i do trećeg. Nada se, dakako, i koraku više premda priznaje da nije pretjerano zadovoljna svojim rezultatima ove zime. Najbrža je bila na Balkanskom prvenstvu u Istanbulu gdje joj je 8.24 donijelo brončanu medalju.
Tempiramo formu za EP
- Znam da sam puno spremnija od tih 8.24. Ali, jednostavno nisam imala ni dovoljno utrka ove zime. Prošle sam godine do ovog datuma imala skoro deset utrka, a ova sada mi je bila peta. Prava forma obično dolazi oko sedme utrke, a i trener je rekao da tempiramo formu za EP, pa ćemo vidjeti - rekla nam je Ivana nakon subotnje pobjede na Prvenstvu Hrvatske (8.36).
- Sigurna sam da u Torunu mogu trčati puno bolje jer volim konkurenciji, a i najbolje trčim kad je najbitnije. Htjela bih na EP-u trčati brže nego prošle godine kad mi je najbolji rezultat bio 8.13. Osjećam da imam to u nogama i ako pogodim utrku, ako se budem dobro osjećala, mislim da to mogu. To bi bilo sasvim dovoljno za polufinale, a za dalje ćemo vidjeti.
Članica zagrebačkog Agrama prošle je godine počela surađivati s priznatim slovenskim stručnjakom Albertom Šobom, trenerom koji je radio sa sjajnim sprinterom Maticom Osovnikarom, vlasnikom europske bronce i finala SP-a na 100 metara. Lani se ta suradnja uglavnom odnosila na Ivanine povremene odlaske u Ljubljanu, ali u međuvremenu joj je slovenski glavni grad postao novi dom.
- Preselila sam se u listopadu. Mogli smo tamo više-manje normalno trenirati cijelo vrijeme, nismo osjetili koronu. Svima koji su vrhunski sportaši, koji idu na međunarodna natjecanja, omogućili su da treniraju u dvorani i da koriste teretanu, tako da je bilo OK.
Ne gledam renking
Treninzima je, kaže, također zadovoljna, ima jaču konkurenciju nego u Zagrebu.
- Odgovara mi grupa iako mi je sparing-partnerica možda malo prespora, ja uvijek volim trenirati s bržima od sebe. U biti sam navikla trenirati s muškima, oni su jaki, možda se i manje žale, a sa ženama ponekad bude teško, ha-ha.
Kako se općenito navikla na život u novom gradu i državi?
- Dobro sam se snašla, samo što je dosadno, jer 1. listopada sam došla u Ljubljanu, a 15. su sve zatvorili, uveli policijski sat i lockdown. Postalo mi je to i psihički teško, zato sam i malo ranije došla u Zagreb.
Zatvorena u stanu, vrijeme je ubijala - radeći. Ivana je, naime, vlasnica tvrtke za internetski marketing i web dizajn.
- Radim cijelo vrijeme, čak sam uzela i nešto više posla jer mi je stanarina skupa. Stan od 40 kvadrata cimerica i ja plaćamo 600 eura, znači svaka po 300. A više posla mi je i dobro došlo jer nisam imala što drugo raditi.
Vratimo se još malo atletici. Olimpijska norma na 100 m prepone je iznimno visoka (12.84), ali postoji i sustav renkinga kao drugi kriterij za plasman u Tokio. Morat će Ivana vjerojatno popraviti osobni rekord (13.09) i skupiti što više dobrih plasmana da bi bila među 40 putnica na OI, ali uvjerena je da je to moguće.
- Nisam provjeravala renking u zadnje vrijeme, nisam se htjela time opterećivati. Ali, obično mi vanjska sezona leži puno bolje nego dvoranska. Trener je rekao da ćemo se spremati za to da već u svibnju budem u dobroj formi jer moram imati što više utrka i što boljih rezultata da bih izborila Tokio - optimistično je zaključila 29-godišnjakinja