U velikom je stilu u zimski dio atletske sezone utrčala mlada članica osječkog Slavonija-Žita Mia Wild (17). Tinejdžerica iz Nuštra dio je sjajne mlađe(juniorske) generacije hrvatske atletike, djevojka koja posljednjih godina iz utrke u utrku potvrđuje talent na preponama koje su joj primarna disciplina, ali jednako tako i u sprintu.
Dvije godine zaredom je osvajala zlato na 100 m prepone na Europskom olimpijskom festivalu mladih, 2022. u Banskoj Bystrici i lani u Mariboru, a pritom je s rezultatom 13.22 postavila i hrvatski mlađejuniorski rekord (na preponama visine 0,762 m). Ulazak u aktualnu dvoransku sezonu je, kako smo i naveli, bio posebno impresivan. Briljirala je u posljednjim danima 2023., tada još kao mlađa juniorka (U-18), a nastavila je u istom ritmu i u novoj godini, sada već kao juniorka (U-20).
Jako dugo trenirala plivanje
Prvo je na dvoranskom mitingu u Beogradu s rezultatom 8.23 postavila novi hrvatski mlađejuniorski rekord na 60 m prepone (0,762 m), a potom ga je samo nekoliko dana kasnije u Osijeku i dodatno nadmašila. Na semaforu je tada zasvijetlilo 8.13 što je ujedno bio i najbolji rezultat u svijetu u 2023. u tom dobnom uzrastu (U-18). Ali, ne samo to. Otkad Svjetska atletska federacija (World Athletics) vodi ljestvice za mlađe juniore, ovo je drugi rezultat, samo tri stotinke slabiji od vremena koje je 2017. istrčala Francuskinja Cyrena Samba-Mayela, danas svjetska dvoranska prvakinja u ovoj disciplini.
U novu godinu Mia je ušla postavljanjem hrvatskog juniorskog rekorda na 60 metara. Na dvoranskom mitingu koji je u Osijeku organizirao njezin klub trčala je 7.45 i tako za dvije stotinke popravila rekord koji je od prošle zime u njezinom vlasništvu. Na nedavnom je, pak, Prvenstvu Hrvatske za mlađe seniore ponovila isti rezultat, potvrdivši još jednom da je u sjajnoj formi. Rekord na rekord, dokad tako?
- Vidjet ćemo do kraja sezone. Što više, to bolje - smije se Mia.
Glavni cilj u zimskom dijelu sezone joj je još malo pomaknuti vlastite granice. Kao juniorka je prešla na više prepone na kojima joj je osobni rekord 8.22.
- Htjela bih se spustiti negdje na 8.10 ili 8.15, i bolje od toga ako može. Ma, sigurna sam da mogu. A na 60 metara je cilj također što bolji osobni rekord. Dobro sam otvorila sezonu, dobro je krenulo, a mislim da se može nastaviti još bolje.
Naravno, glavni dio sezone je onaj ljetni, a središnje natjecanje za juniore je Svjetsko prvenstvo u Peruu. No, ne gleda Mia samo u tom smjeru.
- I Olimpijske igre u Parizu su u priči, i Europsko prvenstvo u Rimu je u priči. Peru je svakako glavni, za to natjecanje imam normu, trebam je samo potvrditi i sigurna sam da hoću. A uz dobar trud i rad, mislim da mogu i na seniorska natjecanja. Vjerujem da bih se uz bodove za renking možda mogla provući i do Pariza, a za to će mi trebati puno jakih natjecanja i puno dobrih rezultata.
Pored svih dosadašnjih rekorda i medalja, što joj je najdraže dosadašnje postignuće?
- Rekla bih da su to dva zlata s EYOF-a, ali isto tako i ovaj rezultat na kraju prošle godine kad sam trčala tri stotinke sporije od svjetskog rekorda. Završila sam s tom kategorijom, tako da ništa od toga, ali nema veza, druga sam u povijesti. A krenula sam dobro i kao juniorka, pa ćemo vidjeti.
Kraljica sportova nije bila Mijin prvi izbor, ali na sreću, pronašla je put do nje.
- Jako dugo sam trenirala plivanje, to mi je bila prva ljubav, ali mama je bila atletičarka, a i njezina se mama kratko bavila atletikom. U jednom mi se trenutku plivanje više nije dalo i mama me natjerala na atletiku, rekla je da ne mogu ništa ne trenirati.
U početku mi se atletika uopće nije svidjela, mislila sam što je to, trčanje po cijele dane. Ali kad sam počela osvajati medalje, postalo mi je baš super.
Je li odmah naginjala prema sprintu i preponama?
- U početku su bili sprint i skok u dalj, jer sam najprije trenirala u Vinkovcima. Probala sam i tamo prepone, ali su mi rekli “ni slučajno, s preponama si na vi”. Ali, na kraju sam došla u Osijek i eto me na preponama.
Mia je, inače, iz Nuštra, ali se zbog atletike i škole preselila u Osijek.
- Da, kao što sam rekla, prvo sam trenirala u Vinkovcima, ali tamo su se stvorile neke struje, sve se raspalo i otišla sam u Osijek jer bilo bi šteta da propadne talent. I sad živim tu, idem u treći razred prirodoslovne gimnazije i planiram ostati u Osijeku i na fakultetu.
Farmacija ili medicina
Ne zanima je, dakle, odlazak na studij u Ameriku, što bira puno mladih atletičara?
- Ne, ne... Znam iskustva nekih ljudi koja nisu dobro završila i, iskreno, ne privlači me to. Otišla bih tamo možda samo zbog studija, zbog prestiža Harvarda ili Princetona, ali ne smatram da je za atletski napredak tamo bolje. Ovdje imam super uvjete, osim staze u Osijeku za koju se govori da će je obnoviti. Ali, što se tiče kluba, sve nam je uvijek osiguramo, ništa nam ne fali i super se radi. Trener Saša Šešum je odličan, imamo puno ambicija i ciljeva, jednako veliku želju i radimo prema tome.
A kad smo već kod fakulteta, ima Mia već sada ideju što bi voljela studirati i precizno i simpatično nam to objašnjava.
- Htjela bih na farmaciju ili na medicinu i to jedno od tri polja u medicini - ili hitna medicina ili dječja kardiologija ili sportska ortopedija. Znači, tri potpuno različite stvari, ha-ha. Ali mislim da će ipak biti farmacija, čisto da mi bude lakše sve usklađivati. Vjerujem da nije nemoguće gurati medicinu i profesionalnu atletiku, ali mislim da mi se ne bi dalo toliko žrtve ulagati u sve, jer puno je to godina studija, a imam i još puno godina u atletici, tako da mislim da će na kraju ipak biti farmacija.
Nađe li se pored sporta i škole vremena za išta drugo?
- Malo sam se upustila u sportsku fotografiju, ali samo na seoskoj razini u Nuštru, ha-ha. Uskočim kad kome treba, kad mi je koja nedjelja slobodna odem na nogomet, odbojku. Volim i šetnje i čitanje knjiga, ali to sve manje stižem.