Nije stigao zasaditi maslinu u “masliniku atletskih velikana” u Parku mladeži jer se već u nedjelju prilično rano vraćao u Njemačku, ali bit će prilike. Johannes Vetter, trenutno najbolji kopljaš svijeta i jedna od najvećih atletskih zvijezda današnjice, nikad ranije nije bio u Hrvatskoj, ali nakon vikenda u Splitu, siguran je da će se vratiti.

- Zanimljivo toliko sam zemalja posjetio zbog priprema i natjecanja, a tek sada sam prvi put bio u Hrvatskoj. Rekao sam treneru da bismo u budućnosti mogli planirati pripreme ovdje.

Mekano zaletište

Trener nije bilo tko - Boris Henry (u međuvremenu je uzeo suprugino prezime Obergföll) bio je i sam veliki kopljaš, čovjek koji je bacao preko 90 metara. Danas radi sjajan posao s Vetterom koji je i na Europskom bacačkom kupu u Splitu opravdao očekivanja i status zvijezde. Već u prvoj seriji je bacio 91,12, u drugoj je još jednom lansirao koplje preko 90 metara (90,43), pa još tri puta bacio preko 88... Fantastičan pobjednički rezultat, fantastičan kontinuitet.

- Osjećao sam se dobro iako je natjecanje bilo prilično teško jer je zaletište bile previše mekano za moj zalet, brzinu i težinu, a bilo je i malo sklisko. Ni, vjetar nije bio tako dobar. Ali, početkom tjedna sam pitao trenera što nam je cilj za Split, rekao mi je “dva hica preko 90 metara”, tako da mislim da sam odradio dobar posao.

U čemu je tajna njegove sjajne forme ovako rano u sezoni. Za podsjetnik, prije dva tjedna je u Offenburgu bacio 91,50.
- Nema tu velike tajne, odradio sam jako dobre pripreme tijekom zime, u dobroj sam formi, dobro sam raspoložen i pretočio sam sve to u uspješan start sezone.

Uz takve ga rezultate svi vide kao favorita broj 1 za Olimpijske igre u Tokiju, kako se nosi s takvim pritiskom?

- Je li vam se činilo da sam ovdje bio pod pritiskom, ha-ha? Nema pritiska, samo pokušavam biti opušten, želim napredovati od natjecanja do natjecanja i mislim da sam u Splitu napravio još jedan dobar korak. Sljedeći miting je u Ostravi, nadam se da ću tamo biti još bolji i da ću u istom ritmu nastaviti napredovati sve do Olimpijskih igara, to je moj veliki cilj.

S obzirom na takvu formu već u travnju i svibnju, što tek možemo očekivati na ljeto u Tokiju?

- Sve ovisi o natjecanju, kako se odvija, kakva je struktura, organizacija, kakvo je vrijeme. Ne možeš planirati velike daljine! Ponekad moraš imati i malo sreće, posebno u disciplini poput koplja u kojem se u kratkom vremenu toliko stvari treba poklopiti. Vidjeli ste i u subotu, imao sam pet dobrih hitaca i jedan od 84 metra, tako da usred natjecanja mogu postojati velike razlike u bacanju. Nema tu planiranja, bacanje koplja se sastoji od malih iznenađenja.

Daljine ne možeš planirati

Vratimo se malo na prošlu godinu i onaj čudesan hitac na mitingu u Chorzowu - bacio je tada 97,76 metara, što je drugi rezultat u povijesti, odmah do svjetskog rekorda legendarnog Jana Železnog (98,48). Sara Kolak, koja je bila na istom mitingu, rekla nam je da je zavrištala od šoka kad je to vidjela. Kakav je bio Vetterov prvi osjećaj.

- Osjećaj je bio sjajan, uvijek je dobro znati da si u takvoj formi i da ideš u pravom smjeru. Taj mi je hitac povećao motivaciju i želju da budem još bolji, posebno ove godine.

Jasno je da je taj rezultat nametnuo priču o rušenju svjetskog rekorda koji traje već 25 godina.

- Prilično sam siguran da mogu bacati i dalje od tih 97,76. Ali, takve daljine ne možete planirati, morate se samo opustiti, vidjeti kako se natjecanje odvija. Međutim, definitivno nakon prošle godine razmišljam o tome. Kad baciš 97 metara na zatvorenom stadionu, jasno je da imaš još puno prostora za napredak. Još ako te, primjerice, posluži i vjetar...

Vetterov sunarodnjak Uwe Hohn jedini je bacio preko 100 metara (104,80), dogodilo se to davne 1984. Ali, da ne bi bilo zabune, bilo je to ono staro koplje, kojem je u međuvremenu promijenjena specifikacija jer su daljine koje su se bacale postale opasne. Može li Vetter prisiliti atletske čelnike da ponovno mijenjaju specifikaciju koplja?

- Ne znam što planira Svjetska atletika ako bacim 100 metara. Vidjet ćemo, ha-ha. Ali bio bi dobar osjećaj da zbog mene moraju uvoditi promjene. Možda ne za druge, ali za mene definitivno, ha-ha. Međutim, bilo koji rezultat preko svjetskog rekorda bi bio odličan, ne samo 100 metara.