Kada je prije dvije godine posljednji put bila na Hanžekovićevom memorijalu, rezultat koji je istrčala na 400 metara nije bio posebno impresivan za njezine standarde (51.67), ali nitko joj to nije mogao zamjeriti. Jer Zagreb joj je bio prvi međunarodni miting nakon vrlo teške trudnoće i poroda koji se dogodio samo deset mjeseci ranije. Rekla nam je tada da su joj primarni cilj Olimpijske igre u Tokiju i da se korak po korak želi vratiti tamo gdje je bila.
Bio je to neizvjestan put jer iza nje su bile po život opasne komplikacije u trudnoći, a ni godine joj nisu bile saveznik u borbi protiv mladih lavica kojih u američkom sprintu ne nedostaje. No, Allyson Felix (35) je uspjela. Žena s najviše olimpijskih medalja u povijesti atletike ide na još jedne Olimpijske igre, pete u grandioznoj karijeri. Izborila ih je drugim mjestom na 400 metara na američkim “trialsima” u Eugeneu (50.02), zaostavši samo za još jednom mamom u atletici, Quanerom Hayes (49.78).
- Bila je prava borba da bih došla do ovoga, ali ako išta znam raditi, onda je to boriti se. Kroz glavu su mi danas prolazile sve stvari koje su iza mene, borba moje kćeri u inkubatoru, moja borba za život, borba da se vratim na stazu - rekla je Felix u emotivnom govoru nakon plasmana na OI.
Dobila novu snagu
Malena Camryn, danas dvogodišnjakinja, utrčala je odmah nakon utrke na stazu kultnog Hayward Fielda kako bi sa svojom supermamom proslavila peti olimpijski krug.
- Htjela sam svojoj kćeri pokazati da kroz život morate prolaziti s karakterom, integritetom i da ne smijete odustati. Bez obzira na ishod, htjela sam ostati dosljedna u tome. Imati nju kao motivaciju u protekle dvije i pol godine dalo mi je potpuno novu snagu.
Allyson je tijekom trudnoće dijagnosticiran težak slučaj preeklampsije, zbog čega je završila na hitnom carskom rezu. Kćer je rodila u 32. tjednu trudnoće i premda je stanje bilo životno opasno i po mamu i po malu Camryn, obje su iz ove borbe izašle kao pobjednice. A mama se, prije nego što je itko očekivao, vratila pobjedama i na stazi. Svega nekoliko tjedana nakon spomenutog Hanžekovićevog memorijala i manje od godinu dana nakon poroda, na Svjetskom prvenstvu u Dohi je s dva štafetna zlata prestigla Usaina Bolta na vječnoj ljestvici.
Sada ima rekordnih 13 zlatnih medalja sa svjetskih prvenstava (Bolt 11), te još tri srebrne i dvije brončane, a kad tome dodamo i šest olimpijskih zlata i tri srebra, dobivamo čudo od sportašice. Još tamo 2005. u Helsinkiju je prvi put postala svjetska prvakinja na 200 metara, a sada će, punih 16 godina kasnije, loviti nove globalne medalje. Klasa koja traje...
Osjetljiva na nepravdu
- Društvo često nameće stav da su, kad rodite, vaši najbolji trenuci iza vas. Ali, to je apsolutno netočno, što i moj primjer dokazuje.
Otkad je rodila, priznaje, postala je osjetljivija na socijalnu nepravdu. Često razmišlja o svijetu u kojem želi odgajati kćer i ne boji se glasno upozoriti na sve anomalije u društvu, bilo da se radi o rasizmu ili diskriminaciji neke druge vrste. U tom smjeru je išao i odgovor na pitanje CNN-ova novinara o tome po čemu bi volje da je pamte nakon Tokija.
- Da ste me to pitali prije nekoliko godina, rekla bih po medaljama ili rekordima. Ali, sada želim da ma pamte po utjecaju koji sam imala na sport i kao nekoga tko se borio za žene.
Osvoji li u Tokiju još jednu medalju, izjednačit će se na američkom vrhu s Carlom Lewisom, a s dvije medalje bi ga i prestigla.
- Nikad nisam mogla ni zamisliti da ću biti u istoj rečenici s Carlom Lewisom. No, za mene je, nakon svega, i sam ulazak u olimpijsku ekipu pobjeda.