Finale utrke na 400 m prepone u Eugeneu mnogi su očekivali s velikim uzbuđenjem, nadajući se svojevrsnoj reprizi Tokija. Za one koji su zaboravili, u tom povijesnom finalu Olimpijskih igara Norvežanin Karsten Warholm pobijedio je s čudesnih 45.94, drugi je bio Amerikanac Rai Benjamin s 46.17, a treći Brazilac Alison dos Santos s 46.72. Svjetski rekord do tog je trenutka iznosio 46.70 i bio je star samo mjesec dana, srušio ga je Warholm u Oslu. Međutim, prije toga je Kevin Young punih 29 godina bio svjetski rekorder s 46.78, što znači da su u Tokiju sva trojica medaljaša trčala brže od njega.
U Eugeneu nije bilo reprize, ponajprije zato što je Warholm na SP stigao nedovoljno oporavljen nakon ozljede stražnje lože koju je zadobio nekoliko metara nakon starta utrke na mitingu u Rabatu. Tješio se Norvežanin da je lani u prvoj utrci sezone srušio svjetski rekord, nadao se da će biti opet sposoban za takav rezultat, ali ozljeda je ostavila traga i na Hayward Fieldu je zapeo za osmu preponu i potpuno se slomio, završivši na sedmom mjestu s 48.42.
"Naporno sam radio da se vratim na vrijeme za SP, ali to nije bilo dovoljno. Ovi dečki rade isto što i ja, treniraju svaki dan i žestoko se bore. Imam ogromno poštovanje prema njima. Danas je njihov dan i nadam se da će uživati", sportski je poručio Warholm, a njegovo je poštovanje ponajprije bilo namijenjeno za novog svjetskog prvaka, Alisona dos Santosa.
Brazilac je u cilj utrčao u vremenu 46.29, što je treći rezultat svih vremena, a njime je srušio i rekord svjetskih prvenstava koji je od 1993. držao Kevin Young (47.18). Nije pobjeda 22-godišnjeg Dos Santosa zapravo nikakvo iznenađenje jer cijele je sezone bio u briljantnoj formi, uvijek korak ispred najvećih suparnika. Ušao je ovime u društvo brazilskih atletskih velikana, poput dvostrukog olimpijskog pobjednika u troskoku Adhemara da Silve, zlatnih olimpijaca na 800 metara i u skoku s motkom Joaquima Cruza i Thiaga Braza, te motkašice Fabiane Murer, do jučer jedine svjetske prvakinje iz najveće južnoameričke zemlje.
"Nisam mario za rezultat, samo sam htio prvi put osvojiti svjetski naslov. Ali da, mislim da mogu trčati brže od ovoga. Ne mislim da postoji savršena utrka, uvijek ću tražiti načine da se poboljšam", poručio je Alison.
Nakon lanjske bronce u Tokiju, rekao je da u životu želi biti svjetski prvak, olimpijski pobjednik i svjetski rekorder. Prvi je cilj ispunio, a s obzirom na godine, nema sumnje da može i ostale. No, i dalje će tu biti, nadajmo se potpuno zdravi, Warholm i Benjamin tako da na 400 m prepone i u sezonama koje su pred nama možemo očekivati ludnicu. Koliko su rezultati u ovoj disciplini napredovali, možda najbolje govori primjer Francuza Wilfrieda Happija koji je s 47.41 u Eugeneu bio tek četvrti, a taj bi mu rezultat na 14 od 17 prethodnih svjetskih prvenstava donio zlato. Drugi je, kao i u Tokiju, bio Benjamin koji nije skrivao veselje što se dokopao medalje nakon borbe s Covidom-19 i ozljedom bedrenog mišića.
"Volio bih da je jedan od njih trojice trčao u moje vrijeme", reći će veliki Edwin Moses.
Vratimo se, međutim, još malo Alisonu koji sve bliže rušenju granice od 46 sekundi. A onda ni svjetski rekord neće biti daleko.
"Mislim da više nije pitanje hoće li se to dogoditi, već kada."
Alison, inače, dolazi iz vrlo skromne sredine. Odrastao je u predgrađu Sao Paula bez puno novca, odgajala ga je baka, a rano djetinjstvo mu je obilježila teška nesreća čije su posljedice i danas vidljive. Naime, još prije prvog rođendana je kao zaigrani dječačić slučajno zakačio dršku tave na štednjaku i kipuće ulje se prolilo po njemu. Zadobio je opekline trećeg stupnja i proveo četiri mjeseca u bolnici, jednako kao i baka koja je također ozlijeđena u nesreći. Ožiljci su mu i dalje vidljivi na čelu, tjemenu, licu, prsima i lijevoj ruci.
Na jednom dijelu glave nema kose i to mu je kao klincu donijelo puno frustracija. Stalno je nosio kapu i dugo je odbijao baviti se sportom, ali kad je na nagovor prijatelja ipak pristao, brzo je otkriven njegov talent. U početku je i trčao s kapom, ali kada su se počeli nizati sjajni rezultati, sram je nestao. A Lice s ožiljkom danas je na krovu svijeta...
